Ovim zakonom uređuje se postupak mirnog rješavanja radnih sporova, individualnih i kolektivnih, način izbora miritelja i arbitara i druga pitanja od značaja za mirno rješavanje radnih sporova.

U članu 2. Definišu se pojmovi koji se koriste u smislu ovog zakona. Prema ovom Zakonu, individualni radni spor je definisan kao spor povodom prestanka ugovora o radu, ponudi i zaključivanja ugovora o radu pod izmjenjenim uvjetima, neisplaćivanje plata i naknada, otpremnine i naknada štete.

Kolektivni radni spor je spor nastao povodom, primjene, izmjene ili dopune, odnosno otkazivanja kolektivnog ugovora, donošenja i primjene pravilnika o radu, ostvarivanja prava na sindikalno organiziranje, osnivanja vijeća zaposlenika, štrajka i drugih kolektivnih prava.

Prema ovom Zakonu, učestvovanje stranaka u mirnom rješavanju radnog spora je dobrovoljno, te strane same biraju miritelje i arbitre sa Liste miritelja i arbitara.

Troškove mirnog rješavanja radnog spora snosi svaka strana u sporu, dok troškove miritelja, odnosno arbitra snosi Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. (Član 5.)

Rok za mirno rješavanje radnog spora ne može biti duži od 30 dana. Ukoliko se spor ne riješi u ovom roku ili se postupak mirenja ili se postupak mirenja okonča neuspješno, strane u sporu imaju pravo da podnesu tužbu nadležnom sudu, u rokovima koji teku od dana okončanja postupka mirenja. (Član 6. Stav 2.)

Mirovno vijeće za teritoriju Federacije sastoji se od tri člana: po jednog  predstavnika strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu, kao i jednog prestavnika - miritelja kojeg izaberu strane u sporu sa Liste koju utvrđuje u skladu sa ovim zakonom federalni ministar, a koji obavlja poslove predsjedavajućeg mirovnog vijeća. Mirovno vijeće imenuje Ministar formalnim rješenjem. Postupak mirenja se u pravilu provodi u prostorijama Ministarstva, ili u drugim prostorijama koje odredi Miritelj.

Mirovno vijeće za područje kantona, njegov sastav, način rada i druga pitanja koja se odnose na rad tog mirovnog vijeća, uređuju se propisom kantona.

Pokretanje mironog rješavanje spora pokreće se podnošenjem prijedloga Ministarstvu. Prijedlog strane u sporu mogu da podnesu zajednički ili pojedinačno. Ako je prijedlog podnijela jedna od strana u individualnom, odnosno kolektivnom sporu, Ministarstvo će odmah po prijemu prijedloga, taj prijedlog dostaviti drugoj strani i pozivati je da se u roku od pet dana od dana prijema prijedloga izjasni da li prihvata mirno rješavanje spora.

Miritelja, prema ovom Zakonu biraju strane u sporu zajednički. Ukoliko strane u sporu ne odrede Miritelja u roku od 3 dana, imenuje ga federalni ministar.  Miritelj u individualnom i kolektivnom radnom sporu prisustvuje razgovorima strana u sporu, predlaže moguća rješenja, utvrđuje činjenice od značaja za mirno rješavanje radnog spora, daje preporuke u vezi sa načinom rješavanja radnog spora, pruža stručnu i drugu pomoć učesnicima.

Ovaj Zakon nalaže Miritelju da u roku od 3 dana od prijema dokumentacije zakaže sastanak sa predstavnicima stranaka. U roku od 3 dana po održavanju ovog sastanka, Miritelj je dužan da zakaže rasravu.

Sporazum koji strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu postignu u postupku mirenja zaključuje se u pisanoj formi, obavezujući je za obje strane i ima snagu izvršne isprave. Ako strane u sporu, uz pomoć miritelja u roku od 15 dana, od dana održavanja rasprave ne zaključe sporazum o predmetu spora, miritelj proglašava mirenje neuspjelim i o tome obavještava strane u sporu i Ministarstvo. 

Ukoliko strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu ne riješe spor u postupku mirenja, rješavanje spora mogu sporazumno povjeriti arbitražnom vijeću. Arbitražno vijeće sastoji se od tri člana. Svaka strana u sporu bira svog arbitra sa Liste, a trećeg arbitra sa Liste imenuje federalni ministar, koji obavlja poslove predsjedavajućeg arbitražnog vijeća.

Predsjedavajući arbitar rukovodi raspravom, uzima izjave od strana u  individualnom, odnosno kolektivnom sporu i drugih lica u postupku ukoliko ocijeni da je to potrebno. Strane u sporu imaju pravo da se pred arbitražnim vijećem izjasne o predmetu spora i o navodima druge strane u sporu. Odluku o predmetu spora arbitražno vijeće donosi većinom glasova u roku od 30  dana od dana otvaranja rasprave. Odluka arbitražnog vijeća je konačna i obavezujuća za strane u individualnom, odnosno kolektivnom sporu i ima snagu izvršne isprave.

Ovim Zakonom se određuje da ukoliko strane u sporu ne riješe spor u postupku mirenja i rješavanje tog spora ne povjere arbitražnom vijeću, mogu zatražiti sudsko odlučivanje o tom sporu, u skladu sa zakonom.

Zakon određuje da se izbor miritelja i arbitara vrši se putem javnog poziva koji objavljuje Ministarstvo. Listu miritelja i arbitara utvrđuje federalni ministar u roku od 15 dana od dana isteka roka za podnošenje prijava na javni poziv. Ova Lista utvrđuje se na period od četiri godine i objavljuje se u „Službenim novinama Federacije BiH“.

Miritelj i arbitar imaju pravo na naknadu za rad. Visinu i uvjete za ostvarivanje prava na naknadu utvrđuje  federalni ministar, u skladu sa važećim propisima. Ova sredstva obezbjeđuju se u budžetu Federacije.