Da li si za ili protiv ovog prijedloga zakona?
ili Postavi pitanje i diskutuj sa parlamentarcima/kama
22.12.2016.
Preuzmite tekst zakona
Detaljnije
Predlagač:
Vlada Republike Srpske
Vrsta procedure: Hitna
Oblast zakona: Ekonomija
Status: U proceduri
Zakon bitan za EU integracije
Ovim zakonom uređuje se osnivanje, poslovanje, upravljanje, nadzor, restrukturiranje i prestanak rada banaka u Republici Srpskoj, kao i zaštita korisnika bankarskih usluga.
U Glavi I (čl. 1–10) sadržane su osnovne odredbe koje se odnose na predmet zakona, definisanje pojmova korišćenih u zakonu, poslove koje obavlja banka, saradnju nadležnih organa i institucija u nadzoru i restrukturiranju banaka, te pravnu zaštitu lica u obavljanju dužnosti utvrđenih zakonom.
Čl. 1. i 2. definisan je predmet zakona i pojmovi korišćeni u zakonu, a koji su usklađeni sa pozitivnim propisima Republike Srpske i propisima Evropske unije.
Član 3. definisani su poslovi koje banka može obavljati, a koji su usklađeni sa praksom zemalja u okruženju i Direktivom 2013/36/EU, te predviđeno da banka može obavljati i poslove za koje je ovlašćena drugim zakonom.
Čl. 4. i 5. propisuju da niko osim banke ne može primati depozite ili druga povratna sredstva, niti davati kredite i izdavati platne kartice, ako nema dozvolu Agencije, kao ni koristiti riječ banka ili izvedenice od te riječi u smislu označavanja djelatnosti, proizvoda ili usluga, bez dozvole ili ovlašćenja Agencije.
Član 6. propisuje banci zabranu zaključivanja sporazuma, donošenje odluka ili drugih akata kojima se narušava tržišna konkurencija i obavezuje banku na primjenu odredaba zakona koji uređuje zaštitu tržišne konkurencije.
Članom 7. uređena je saradnja Agencije u obavljanju nadzora i restrukturiranja banaka, sa drugim nadležnim regulatornim organima i organima nadležnim za restrukturiranje banaka, te drugim organima, institucijama i tijelima, kao i zaključivanje sporazuma i razmjenu podataka i informacija neophodnih za obavljanje nadzorne funkcije, restrukturiranje banaka i očuvanje finansijske stabilnosti. Ovim odredbama ispunjeni su zahtjevi i preporuke date u Programu ocjene finansijskog sektora (FSAP), koji je sprovela Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond, kao i preporuke date kroz pruženu tehničku pomoć u okviru postojećeg Stand-by aranžmana Međunarodnog monetarnog fonda, a kojima je traženo jačanje saradnje između nadležnih organa i institucija u cilju zaštite stabilnosti finansijskog sektora.
Član 8. propisuje da su rješenja kojima Agencija odlučuje u upravnim stvarima konačna, te da se protiv njtih može voditi upravni spor, s tim da tužba protiv rješenja ne sprečava niti odgađa njihovo izvršenje, a u upravnom sporu sud ne može u postupku pune jurisdikcije riješiti upravnu stvar za čije rješavanje je utvrđena nadležnost Agencije, a te odredbe postoje u uporednom pravu zemalja iz okruženja. Dalje, predviđeno je da se u slučaju poništenja rješenja Agencije prava tužioca ograničavaju na naknadu štete koja mu je pričinjena izvršenjem tog rješenja.
Članom 9. uređena je zaštita u pogledu odgovornosti ovlašćenih lica i lica zaposlenih u Agenciji, kao i lica koja na osnovu zakona i rješenja Agencije vrše dužnosti utvrđene ovim zakonom. Definisanje zaštite izvršeno je u skladu sa Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U-42/12 od 29. maja 2013. godine, po kojoj je već ranije postupljeno u pitanju uređenja odgovornosti članova Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske i ovlašćenih lica koja obavljaju poslove Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske[1]. Tačnije, utvrđena je odgovornost pomenutih lica za štetu koja nastane činjenjem ili propuštanjem činjenja neke radnje namjerno ili grubom nepažnjom.
Iako su predložena rješenja o zaštiti supervizora značajno ograničena u odnosu na širok imunitet supervizora nadnacionalnih tijela za nadzor finansijskog sektora Evropske unije[2], ona su, ipak, značajno usklađena sa bazelskim principima bankarske supervizije (Princip 2: nezavisnost, odgovornost, resursi i pravna zaštita supervizora)[3].
Član 10. predviđa da se na pitanja koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju odredbe zakona o privrednim društvima koje uređuju akcionarska društva, zakona o računovodstvu i reviziji, unutrašnjem platnom prometu, sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, zastupanju i posredovanju u osiguranju, likvidacionom i stečajnom postupku, te drugih zakona koje su banke dužne da primjenjuju.
U Glavi II (čl. 11–33) sadržane su odredbe koje se odnose na osnivanje i izdavanje dozvole za rad banke i njenih organizacionih dijelova, uslove za osnivanje organizacionih dijelova banke iz Federacije BiH i Brčko Distrikta BiH, prestanak rada banke, uslove za oduzimanje dozvole za rad i statusne promjene banke.
Član 11. propisuje da se banka osniva u pravnoj formi akcionarskog društva koju mogu osnovati domaća i/ili strana pravna i/ili fizička lica, te da se banka smatra otvorenim akcionarskim društvom nezavisno od broja akcionara.
Čl. 12. i 13. propisuju elemente, odnosno podatke koje sadrži osnivački akt i statut banke, te predviđa da Agencija može propisati i druge elemente, odnosno podatke koji treba da sadrže osnivački akt i statut banke. Takođe, propisano je da Agencija daje prethodnu saglasnost na statut banke, odnosno izmjene i dopune statuta.
Čl. 14. i 15. propisuju uslove koje banka mora ispuniti za dobijanje dozvole za rad Agencije, kao i dokumentaciju koju osnivači banke prilažu uz zahtjev za izdavanje dozvole za rad, a što je u skladu sa Direktivom 2013/36/EU. Takođe, predviđeno je da Agencija, prije odlučivanja o zahtjevu za izdavanje dozvole za rad banke, može da traži bilo koju informaciju koju smatra neophodnom za ocjenu zahtjeva.
Član 16. utvrđuje rok u kojem Agencija odlučuje o zahtjevu za izdavanje dozvole za rad banke, način i rok za otklanjanje nedostataka u zahtjevu, te krajnji rok za izdavanje ili odbijanje izdavanja dozvole za rad Agencije 12 mjeseci od dana prijema zahtjeva, a što je predviđeno i članom 15. Direktive 2013/36/EU.
Čl. 17. i 18. propisuju da Agencija izdaje dozvolu za rad banke samo ako su ispunjeni svi uslovi predviđeni ovim zakonom, a koja je uslov za upis banke u registar poslovnih subjekata. Definisano je da se dozvola za rad izdaje na neodređeno vrijeme i da nije prenosiva na druga lica, kao i da se dozvolom za rad određuju poslovi koje banka može obavljati, što nije predviđeno važećim Zakonom. Takođe, propisana je obaveza banci koja je dobila dozvolu za rad da osigura depozite u skladu sa zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita u bankama BiH i propisima donesenim na osnovu tog zakona. Dalje, propisani su razlozi za odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvole za rad banke, a koji su predviđeni i Direktivom 2013/36/EU.
Čl. 19. do 23. propisuju da banka i banka sa sjedištem u Federaciji BiH ili Brčko Distriktu BiH uz odobrenje Agencije mogu osnivati organizacione dijelove, koji nemaju svojstvo pravnog lica, za čije obaveze odgovara banka koja ih je osnovala. Takođe, propisano je da organizacioni dijelovi mogu primati novčane depozite i davati kredite, te obavljati druge poslove banke, pod uslovom da su ti poslovi obuhvaćeni aktom o osnivanju i dozvolom za rad banke koja ih osniva. Ovim članovima propisani su uslovi osnivanja organizacionih dijelova banke u Federaciji BiH i inostranstvu, kao i detaljno propisani uslovi i dokumentacija koja se prilaže uz zahtjev za osnivanje organizacionog dijela banke sa sjedištem u Federaciji BiH ili Brčko Distriktu BiH, u Republici Srpskoj. Svi organizacioni dijelovi banke sa sjedištem u Federaciji BiH ili Brčko Distriktu BiH smatraju se jednim organizacionim dijelom u smislu izvještavanja i praćenja od Agencije i drugih nadležnih organa, što predstavlja novinu u odnosu na važeći Zakon. Takođe, definisani su razlozi za odbijanje zahtjeva za osnivanje organizacionog dijela banaka.
Čl. 24. i 25. uređuju otvaranje predstavništva banke izvan Republike Srpske, kao i otvaranje u Republici Srpskoj predstavništva banke sa sjedištem izvan Republike Srpske, te propisuju dokumentaciju koja se prilaže uz zahtjev za izdavanje odobrenja za otvaranje predstavništva i obavezu dostavljanja akta o upisu predstavništva u evidenciju nadležnog organa u skladu sa propisima.
Član 26. propisuje da banka stiče svojstvo pravnog lica upisom u registar poslovnih subjekata i da je dužna u roku od 30 dana od dana dobijanja dozvole za rad podnijeti prijavu za upis u registar poslovnih subjekata, te da se i organizacioni dijelovi banke upisuju u ovaj registar u skladu sa propisima koji uređuju registraciju poslovnih subjekata.
Član 27. propisuje da Agencija vodi evidenciju banaka, kao i organizacionih dijelova banaka sa sjedištem u Federaciji BiH ili Brčko Distriktu BiH otvorenih u Republici Srpskoj, te da se podaci iz evidencije javno objavljuju.
Član 28. predviđa mogućnost osnivanja bankarskog udruženja radi unapređivanja poslovanja banaka i usklađivanja sa zahtjevima tržišta, pravilima struke i međunarodnim standardima, te propisuje da se statut udruženja banaka dostavlja Agenciji, a koji mora da sadrži odredbe kojima se bankama zabranjuje zaključivanje ugovora sa drugim udruženjima, bankama i bankarskim grupama koji bi mogli ograničiti princip slobodne tržišne konkurencije.
Član 29. definiše uslove u kojima prestaje da važi dozvola za rad banke, te propisuje da prestankom važenja dozvole prestaju važiti i sva odobrenja data banci, a što je usklađeno sa članom 18. Direktive 2013/36/EU.
Član 30. propisuje razloge oduzimanja dozvole za rad, odnosno razloge kada Agencija može oduzeti dozvolu za rad banci, a što je usklađeno sa čl. 18. i 67. Direktive 2013/36/EU.
Član 31. propisuje da Agencija u rješenju o oduzimanju dozvole za rad utvrđuje dan sa kojim se oduzima dozvola za rad banke, a od tog dana banci je zabranjeno da obavlja poslove utvrđene ovim zakonom, osim poslova koje u postupku likvidacije, odnosno stečaja banke obavlja likvidacioni, odnosno stečajni upravnik. Ovim članom propisan je način objave rješenja o oduzimanju dozvole za rad, kao i obaveza dostavljanja rješenja organima i institucijama navedenim u ovom članu.
Čl. 32. i 33. uređuju statusne promjene banke, tj. spajanje, podjelu i odvajanje, a što predviđa i zakon koji uređuje privredna društva, te propisuje obavezu banci da Agenciji podnese zahtjev i dokumentaciju za dobijanje odobrenja za statusnu promjenu. Takođe, propisani su razlozi odbijanja zahtjeva za statusnu promjenu, te predviđeno da Agencija propiše postupak sprovođenja statusnih promjena, dokumentaciju, kao i razloge odbijanja zahtjeva.
U Glavi III (čl. 34–51) sadržane su odredbe koje uređuju kapital i sticanje vlasništva u banci.
Član 34. propisuje visinu minimalnog osnivačkog kapitala koji iznosi najmanje 15.000.000 KM i mora u cijelosti biti uplaćen u novcu prije registracije banke. Predloženi iznos osnivačkog kapitala zadržan je na nivou utvrđenom u postojećem Zakonu i predstavlja minimalni osnovni kapital u skladu sa zakonom kojim se uređuju privredna društva, i utvrđen je na višem nivou od nivoa predviđenog članom 12. Direktive 2013/36/EU, imajući u vidu stepen razvijenosti finansijskog tržišta, te brojne rizike kojima su banke izložene, a što uslovljava i potrebu banaka za većim kapitalom i većom stopom adekvatnosti kapitala.
Član 35. propisuje izuzetke kada akcije banke ne moraju biti uplaćene u novcu, te da se konverzija pojedinih stavki kapitala ili povećanje kapitala iz eksternih izvora može sprovesti uz prethodnu saglasnost Agencije, kao i utvrđena obaveza kastodijana, ako se akcije banke vode na kastodi računu, da Agenciji saopšti identitet klijenata za čiji račun upravlja akcijama banke.
Članom 36. definisan je regulatorni, osnovni i dopunski kapital banke na način predviđen Regulativom 575/2013/EU. Takođe, propisano je da regulatorni kapital ne smije biti manji od 15.000.000 KM.
Član 37. predviđa obavezu banke da u svom poslovanju održava kapital koji ne može biti manji od 15.000.000 KM, te da u svakom trenutku obezbijedi iznos kapitala adekvatan vrstama, obimu i složenosti poslova koje obavlja i rizicima kojima je izložena ili bi mogla biti izložena u svom poslovanju, a što je u skladu sa čl. 3. i 6. Direktive 2013/36/EU. Dalje, utvrđena je stopa adekvatnosti kapitala od 12%, s tim što je predviđeno da Agencija može banci odrediti i veću stopu adekvatnosti kapitala od propisane u zavisnosti od vrste i stepena rizika, sistemskog značaja i poslovnih aktivnosti banke. Stopa adekvatnosti kapitala utvrđena je na višem nivou u odnosu na stopu adekvatnosti od 8% koju predviđa Regulativa 575/2013/EU, što predstavlja dodatni mehanizam zaštite imajući u vidu uslove poslovanja i rizike kojima su banke izložene. Takođe, ovaj član definiše obavezu banke da održava zaštitne slojeve kapitala i stopu finansijske poluge, kao i da Agencija propisuje uslove za sticanje akcija banke u nenovčanom ulogu, kao i karakteristike, vrste, način izračunavanja i iznos pojedinačnih stavki koje se uključuju u osnovni i dopunski kapital, način izračunavanja stope adekvatnosti regulatornog kapitala, minimalne stope adekvatnosti redovnog osnovnog kapitala i osnovnog kapitala, način njihovog izračunavanja, kapitalne zahtjeve za određene vrste rizika, zahtjeve i visinu za održavanje zaštitnih slojeva kapitala, postupke procjenjivanja adekvatnosti kapitala prilikom procesa interne procjene adekvatnosti kapitala, te način i rokove izvještavanja Agencije po ovim zahtjevima.
Član 38. utvrđuje slučajeve u kojima banka ne može vršiti isplatu dividendi i drugih davanja iz dobiti akcionarima, članovima organa upravljanja i zaposlenima u banci, kao i isplatu akontacija iz dobiti ovim licima, dok isplatu varijabilnih naknada zaposlenim može vršiti u skladu sa propisom Agencije.
Član 39. propisuje da banka može sticati sopstvene akcije iz dobiti banke uz prethodnu saglasnost Agencije, kao i da sticanje bez saglasnosti predstavlja ništav pravni posao. Dalje, predviđena je obaveza banke da stečene akcije otuđi u roku od godinu dana od dana sticanja, a u suprotnom dužna je te akcije povući i poništiti na teret svog akcionarskog kapitala.
Član 40. propisuje banci zabranu kreditiranja, izdavanja garancija ili drugog jemstva za sticanja njenih akcija i drugih finansijskih instrumenata koje sama izdaje, kao i akcija i drugih finansijskih instrumenata, odnosno udjela u pravnom licu u čijem kapitalu banka učestvuje sa najmanje 20%. Takođe, predviđeno je da Agencija ima pravo da izvrši provjeru toka novčanih sredstava korišćenih za ove namjene, te da u slučaju kršenja odredaba ovog člana, tako uplaćene akcije i druge finansijske instrumente odbije da prizna i isključi iz obračuna kapitala banke.
Član 41. uređuje sticanje kvalifikovanog učešća u banci, tj. učešća od 10% ili više u vlasništvu ili glasačkim pravima, propisuje obavezu podnošenja pismenog zahtjeva Agenciji za izdavanje saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća, te predviđa da je za svako dalje povećanje učešća potrebno dobiti prethodnu saglasnost Agencije. Takođe, utvrđeni su i rokovi u kojima lica moraju izvršiti sticanja za koja su dobili saglasnost Agencije.
Član 42. definiše lica koja se smatraju jednim sticaocem prilikom sticanja učešća u banci, a što je usklađeno sa članom 14. Direktive 2013/36/EU.
Član 43. propisuje ograničenja za uzajamno učešće u kapitalu ili glasačkim pravima između banke i pravnog lica u slučaju kada međusobno imaju kvalifikovano učešće.
Čl. 44. i 45. propisuje kriterijume za sticanje kvalifikovanog učešća na osnovu kojih Agencija cijeni podobnost i finansijsko stanje podnosioca zahtjeva, kao i razloge za odbijanje izdavanja saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća. Dalje, propisana je obaveza Agencije da izvrši konsultacije sa nadležnim regulatornim organima i drugim organima ukoliko je podnosilac zahtjeva banka ili drugo lice u finansijskom sektoru, kao i lice koje je nadređeno društvo banke ili drugog lica u finansijskom sektoru. Dalje, propisan je rok za odlučivanje Agencije o zahtjevu za sticanje kvalifikovanog učešća, kao i način i rok za dopunu neurednog zahtjeva.
Član 46. predviđa da se bez prethodne saglasnosti Agencije može steći kvalifikovano učešće nasljeđivanjem, pravnim sljedbeništvom ili drugim sticanjem nezavisnim od volje sticaoca, ali da to lice ne može imati nikakav uticaj na upravljanje bankom i ostvarivati glasačka prava dok ne dobije naknadnu saglasnost Agencije na takvo sticanje, kao i utvrđen rok u kojem je to lice dužno podnijeti zahtjev Agenciji.
Član 47. propisuje da Agencija može zahtijevati od lica koja su stekla kvalifikovano učešće bez saglasnosti, da dostave informacije i odgovarajuću dokumentaciju koja se odnosi na ispunjenost uslova za davanje saglasnosti, kao i zahtijevati od lica kojima je data saglasnost za sticanje kvalifikovanog učešća dostavljanje određene dokumentacije i podataka.
Član 48. propisuje obavezu banke i rokove izvještavanja Agencije o identitetu svih lica koja imaju kvalifikovano učešće, kao i povećanju ili smanjenju kvalifikovanog učešća, kao i promjeni statusa lica u posebnom odnosu sa bankom.
Član 49. propisuje pravne posljedice sticanja kvalifikovanog učešća bez prethodne saglasnosti Agencije, u kom slučaju Agencija rješenjem nalaže licu prodaju ovih akcija i dostavljanje dokaza o prodaji, kao i dostavljanje podatka o kupcu ako su mu poznati, te utvrđuje rok u kojem je dužan izvršiti prodaju. Dalje, predviđeno je da sticalac od prijema ovog rješenja ne može ostvarivati nikakva prava ni iz jedne akcije za koju je naložena prodaja, a tog naloga banka je dužna da se pridržava, kao i da mjesečno izvještava Agenciju o promjenama akcionara.
Čl. 50. i 51. propisuje razloge kada Agencija može oduzeti saglasnost za sticanje kvalifikovanog učešća, i to: ako je sticalac dobio saglasnost davanjem neistinitih ili netačnih podataka, svoja prava koristi na način koji ugrožava stabilno poslovanje banke ili ako više ne ispunjava kriterijume propisane ovim zakonom, kao i da se na sticaoca kojem je oduzeta saglasnost u skladu sa ovim članom, primjenjuju odredbe o pravnim posljedicama sticanja kvalifikovanog učešća bez prethodne saglasnosti. Dalje, propisani su slučajevi u kojima saglasnost za sticanje kvalifikovanog učešća prestaje da važi u cjelini ili djelimično.
U Glavi IV (čl. 52–85) sadržane su odredbe koje se odnose na organe banke, njihova ovlašćenja, nadležnosti i odgovornosti, te uslove i način imenovanja članova organa upravljanja, kao i uspostavljanje drugih odbora banke.
Član 52. definiše da su organi banke skupština, nadzorni odbor i uprava i da se upravljanje bankom organizuje u obliku dvodomnog sistema.
Čl. 53. i 54. uređuju način sazivanja i održavanje sjednica skupštine, koje se po pravilu održavaju u mjestu sjedišta banke, te predviđaju da banka obavještava Agenciju o datumu održavanja i dnevnom redu skupštine. Dalje, propisano je da nadzorni odbor saziva skupštinu i utvrđuje prijedlog dnevnog reda, kao i utvrđeni slučajevi u kojima je dužan da sazove vanrednu skupštinu. Predviđeno je da se na sva pitanja koja se odnose na ostvarivanje prava akcionara, postupak sazivanja, obavještavanja i rada godišnje i vanredne skupštine banke, kao i održavanje skupštine po nalogu suda, shodno primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuju privredna društva, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Članom 55. utvrđene su nadležnosti skupštine banke i usaglašene su sa zakonom kojim se uređuju privredna društva i Standardima korporativnog upravljanja, kao i uporednim pravom zemalja iz okruženja, te propisano da skupština banke ne može poslove iz svoje nadležnosti prenijeti na drugi organ banke.
Članom 56. propisana je obaveza informisanja skupštine banke, najmanje jednom godišnje, o svim zaradama, naknadama i drugim primanjima članova organa upravljanja i višeg rukovodstva, kao i o svim ugovorima koje je banka zaključila sa ovim licima i licima povezanim sa ovim licima, čija je posljedica imovinska korist za ta lica. Ova odredba omogućava akcionarima praćenje zarada i drugih primanja, koja treba da budu usklađena sa ostvarenim rezultatima u sprovođenju poslovne strategije i strategije preuzimanja rizika i ne smiju podsticati preuzimanje rizika iznad prihvatljivog nivoa za banku.
Član 57. utvrđuje pravo akcionara na informisanje, odnosno pravo da izvrše uvid u izvještaj o poslovanju i finansijski izvještaj banke i druge dokumente koji se odnose na prijedlog odluka uvršćenih u dnevni red skupštine, prema kojima su dužni da se odnose sa pažnjom dobrog privrednika.
Član 58. propisuje da nadzorni odbor čini najmanje pet članova, uključujući i predsjednika, s tim da se osnivačkim aktom i statutom banke može odrediti i veći broj članova, pri čemu ukupan broj članova mora biti neparan. Dalje, propisano je da članovi nadzornog odbora moraju zajedno imati stručna znanja, sposobnosti i odgovarajuće iskustvo potrebno za nadziranje poslovanja banke i rada uprave, a najmanje jedan član nadzornog odbora mora aktivno znati jedan od jezika koji su u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj i imati prebivalište na teritoriji Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine, te da najmanje jedna trećina članova nadzornog odbora banke moraju biti lica koja su nezavisna od banke. Takođe, predviđeno je da se predsjednik i članovi nadzornog odbora imenuju na period od četiri godine, uz mogućnost ponovnog izbora.
Član 59. propisuje uslove za člana nadzornog odbora, kao i razloge zbog kojih lice ne može biti član nadzornog odbora, te ograničenje da fizičko lice ili ovlašćeni zastupnik pravnog lica ne može biti član nadzornog odbora u jednoj ili više banaka istovremeno, osim ukoliko to fizičko ili pravno lice posjeduje više od 50% akcija u svakoj od tih banaka, i da jedno lice može biti član nadzornog odbora u najviše dvije banke u BiH.
Član 60. propisuje da kandidate za člana nadzornog odbora predlažu akcionari ili grupa akcionara sa najmanje 5% akcija sa pravom glasa, postojeći nadzorni odbor ili odbor za imenovanje, i da se na izbor članova nadzornog odbora shodno primjenjuju odredbe zakona o privrednim društvima.
Čl. 61. i 62. uređuju postupak izbora člana nadzornog odbora za čije imenovanje je potrebna prethodna saglasnost Agencije, izdavanje saglasnosti Agencije na osnovu dostavljene dokumentacije i podataka i razlozi za odbijanje zahtjeva za izdavanje saglasnosti za članstvo u nadzornom odboru. Takođe, predviđeno je da se u slučaju promjene člana nadzornog odbora novi član bira na period do isteka mandata prethodnog člana, kao i propisani razlozi za oduzimanje saglasnosti za obavljanje funkcije člana nadzornog odbora i postupanje banke u tom slučaju.
Član 63. propisuje da se članovima nadzornog odbora može isplatiti naknada za rad, koja mora biti primjerena poslovima koje obavljaju i stanju u banci, te predviđeno da se na određivanje naknade shodno primjenjuju odredbe zakona o privrednim društvima koje uređuju primanja članova upravnog odbora.
Član 64. propisuje da se sjednice nadzornog odbora održavaju najmanje jednom u tri mjeseca, a u sjedištu banke najmanje jednom godišnje, te da predstavnici Agencije mogu prisustvovati sjednici i učestvovati u radu nadzornog odbora ako se to ocijeni kao potrebno. Takođe, predviđeno je da nadzorni odbor obavještava Agenciju o datumu održavanja i dnevnom redu vanredne sjednice nadzornog odbora banke.
Čl. 65–67. propisuju da nadzorni odbor nadzire poslovanje banke i rad uprave, pregleda i ispituje poslovne knjige i dokumentaciju banke, podnosi skupštini pismeni izvještaj o obavljenom nadzoru, koji se dostavlja i Agenciji, a u kojem je obavezan navesti posluje li banka u skladu sa zakonom i aktima banke, te dati mišljenje o godišnjim finansijskim izvještajima banke. Takođe, utvrđena je odgovornost nadzornog odbora za tačnost svih izvještaja o poslovanju banke i uspostavljanje efikasnog sistema upravljanja u banci, te predviđena solidarna odgovornost članova nadzornog odbora za štetu na način propisan ovim članom. Dalje, detaljno su navedene nadležnosti nadzornog odbora, kao i dužnosti članova nadzornog odbora koji su dužni da izvršavaju obaveze i odgovornosti u skladu sa interesima banke, standardima korporativnog upravljanja, kao i zahtjevima koji se odnose na sprečavanje sukoba interesa, te da se na članove nadzornog odbora primjenjuju odgovarajuće odredbe zakona o privrednim društvima.
Član 68. uređuje sastav uprave banke i predviđa da uprava banke ima najmanje tri člana, od kojih se jedan imenuje za predsjednika uprave, s tim da zajedno zastupaju i predstavljaju banku u pravnom prometu na način utvrđen statutom banke i nijedan član uprave, niti prokurista ne može biti ovlašćen da banku zastupa pojedinačno u cjelokupnom obimu poslova iz njene djelatnosti. Dalje, propisano je da je uprava banke dužna organizovati rad i voditi poslovanje u sjedištu banke, te da su članovi uprave banke u radnom odnosu u banci sa punim radnim vremenom, a najmanje jedan član uprave banke mora aktivno znati jedan od jezika koji su u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj i imati prebivalište na teritoriji Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine.
Čl. 69. i 70. utvrđuju uslove koje mora ispunjavati član uprave banke, kao i razloge zbog kojih lice ne može biti član uprave, a što je usklađeno sa članom 91. Direktive 2013/36/EU. Članove uprave imenuje nadzorni odbor na period od četiri godine po prethodno pribavljenoj saglasnosti Agencije, uz mogućnost ponovnog izbora. Ovim članom je predviđeno da, u slučaju razrješenja ili druge spriječenosti člana uprave u trajanju dužem od mjesec dana, nadzorni odbor može bez prethodne saglasnosti imenovati vršioca dužnosti člana uprave do imenovanja novog člana uprave, a najduže na period od tri mjeseca. Takođe, regulisan je način odlučivanja Agencije po zahtjevu za izdavanje prethodne saglasnosti, kao i razlozi odbijanja zahtjeva, te postupanje banke u slučaju odbijanja zahtjeva.
Čl. 71. i 72. definisane su nadležnosti uprave banke i predviđena solidarna odgovornost članova uprave banke za nastalu štetu, kao i da se na članove uprave primjenjuju odredbe zakona o privrednim društvima koje uređuju lica koja imaju dužnost prema društvu, pravila sukoba interesa i zabranu povrede konkurencije, te dužnosti ovih lica prema društvu.
Član 73. propisuje obavezu uprave banke da obavještava nadzorni odbor o svakom pogoršanju finansijskog stanja banke ili postojanju opasnosti od takvog pogoršanja, ugroženosti likvidnosti ili solventnosti banke, prekoračenju dopuštene izloženosti, kao i o drugim okolnostima koje mogu znatno uticati na finansijsko stanje banke. Takođe, propisana je obaveza člana uprave da bez odgađanja obavijesti nadzorni odbor banke o pravnom licu u kojem su on ili članovi njegove uže porodice imenovani ili razriješeni u organima nadzora, upravljanja ili rukovođenja, te pravnim poslovima na osnovu kojih su ova lica stekla akcije ili udjele u pravnom licu.
Član 74. propisuje razloge kada Agencija oduzima, odnosno može oduzeti saglasnost za obavljanje funkcije člana uprave, te slučajeve kada saglasnost prestaje da važi, kao i obaveza postupanja banke u slučaju oduzimanja saglasnosti na način kako je to navedeno u obrazloženju člana 70. ovog zakona.
Član 75. propisuje obavezu i rok u kojem su članovi organa upravljanja dužni da nadzornom odboru banke i Agenciji dostave pismenu izjavu o njihovom cjelokupnom imovinskom stanju i članova svoje uže porodice, a koja treba da sadrži podatke o svakoj pojedinačnoj vrsti imovinskog prava čija tržišna vrijednost prelazi 20.000 KM i sve podatke o kvalifikovanom učešću u drugim pravnim licima, kao i utvrđena obaveza i rok obavještavanja o svakoj promjeni imovinskog stanja. Takođe, članovi organa upravljanja dužni su banci prijaviti i svaki drugi direktan ili indirektan interes u pravnom licu sa kojim je banka uspostavila ili namjerava da uspostavi poslovni odnos.
Član 76. definiše da ključne funkcije banke čine kontrolne funkcije i ostale funkcije koje imaju značajan uticaj na upravljanje i poslovanje bankom, a koje je banka dužna utvrditi svojim aktom i organizovati u sjedištu banke i u drugim organizacionim dijelovima srazmjerno veličini, internoj organizaciji, vrsti, obimu i složenosti poslova. Dalje, član predviđa da Agencija može propisati ključne funkcije koje imaju značajan uticaj na upravljanje i poslovanje banke, te bliže uslove za izbor i procjenu podobnosti članova organa upravljanja i višeg rukovodstva banke.
Član 77. definiše odbore koje formira nadzorni odbor, uz obavezu uspostavljanja odbora za reviziju, dok se odbor za rizike, odbor za imenovanja i odbor za naknade formiraju iz reda članova nadzornog odbora ili članova nadzornog odbora i najviše jednog lica zaposlenog u banci, u zavisnosti od značaja banke s obzirom na veličinu, internu organizaciju i složenost poslova koje obavlja banka. Takođe, predviđeno je da ovi odbori imaju najmanje tri člana, kao i da Agencija propisuje kriterijume za utvrđivanje značajne banke, način i obim primjene zahtjeva za formiranje odbora, kao i zadatke i način organizacije i rada navedenih odbora.
Član 78. i 79. uređuju formiranje odbora za revizuju koji mora imati najmanje tri člana, pri čemu ukupan broj članova mora biti neparan i imenuju se na period od četiri godine iz reda lica nezavisnih od banke. Ovim članom su propisani uslovi i ograničenja za imenovanje člana odbora za reviziju, kao i predviđeno da najmanje jedan član mora biti lice koje ima profesionalno zvanje ovlašćenog revizora u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo i revizija. Dalje, detaljno su propisane nadležnosti odbora za reviziju, kao i obaveza da nadzornom odboru daje preporuke za otklanjanje uočenih nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju banke i zahtijeva sazivanje vanredne sjednice skupštine banke, u slučaju kada ustanovljene nezakonitosti i nepravilnosti mogu imati teže posljedice na poslovanje banke. Takođe, predviđeno je da članovi odbora za reviziju održavaju sastanke najmanje jednom mjesečno, a u sjedištu banke najmanje jednom u tri mjeseca.
Čl. 80–82. propisuje uslove koje moraju ispunjavati članovi odbora za rizike, kao i nadležnosti odbora za rizike, odbora za imenovanje i odbora za naknade, te utvrđuje da Agencija propisuje pravila i kriterijume u vezi sa politikom naknada u banci.
Član 83. propisuje da uprava banke imenuje jedan ili više kreditnih odbora koji odlučuju o kreditnim zahtjevima i obavljaju druge poslove predviđene aktima banke.
Član 84. propisuje da banka ima sekretara čija se prava i obaveze, visina naknade, kao i druga pitanja uređuju statutom i ugovorom zaključenim sa bankom.
Član 85. propisuje da banka može davati prokuru i druge punomoći u skladu sa posebnim aktom Agencije.
U Glavi V (čl. 86–132) sadržane su odredbe koje se odnose na poslovanje banke, sistem upravljanja rizicima, izradu plana oporavka, ograničenja izloženosti banke u poslovanju, eksternalizaciju poslovnih aktivnosti banke, kupoprodaju plasmana banke, odnos banke sa klijentima, postupanje sa bankarskom tajnom i ostale obaveze banke, utvrđene drugim propisima.
Član 86. propisuje da je banka dužna svoje poslovanje obavljati u skladu sa zakonom, propisima Agencije, uslovima i ograničenjima utvrđenim dozvolom za rad, te standardima i pravilima struke, kao i u svom poslovanju neprekidno održavati adekvatnost kapitala, solventnost, potreban obim likvidnih sredstava, te obezbijediti diverzifikaciju svoje aktive i pasive.
Član 87. propisuje obavezu banke da uspostavi i sprovodi pouzdan i efikasan sistem upravljanja srazmjeran vrsti, obimu i složenosti poslovanja banke, odnosno rizičnom profilu banke, kao i definiše obuhvat i elemente sistema upravljanja, na način predviđen Direktivom 2013/36/EU.
Član 88. obavezuje banku da uspostavi jasnu i transparentnu organizacionu strukturu sa dobro definisanim i dosljednim linijama ovlašćenja i odgovornostima unutar banke. Takođe, istim članom predloženo je da banka obavezna utvrditi oblasti poslovanja u kojima postoji mogući sukob interesa, te obezbijediti da se na odgovarajući način spriječi sukob interesa u bilo kojem obliku.
Članom 89. utvrđena je obaveza banke da uspostavi sveobuhvatan i efikasan sistem upravljanja rizicima koji treba da odgovara veličini banke, vrsti i složenosti poslova koje banka obavlja, te strukturi i nivou preuzetog rizika. S obzirom da se banke u svom poslovanju suočavaju sa brojnim rizicima koji mogu uticati na ostvarenje ciljeva poslovanja, ovakav sistem treba da obezbijedi utvrđivanje i procjenu značaja rizika kojima je banka izložena ili bi mogla biti izložena u svom poslovanju, mjerenje rizika kroz uspostavljene postupke i procedure, praćenje, analiziranje i izvještavanje o rizicima, kao i kontrolu rizika i mjere za ograničavanje i ublažavanje rizika, a što je u skladu sa zahtjevima Direktive 2013/36/EU. Osnovni cilj uspostavljanja sistema upravljanja rizicima je smanjenje uticaja rizika na poslovanje banke, kao i obezbjeđenje sposobnosti banke da blagovremeno otkrije i kontroliše rizike. Upravljanje rizicima vodi kvalitetnijem odlučivanju, zasnovanom na blagovremeno prikupljenim i ažuriranim informacijama što stvara dobre preduslove za uspješno ostvarenje postavljenih ciljeva. Dalje, ovim članom je definisana obaveza banci da obezbijedi nezavisnu procjenu funkcionisanja uspostavljenog sistema upravljanja rizicima od strane odbora za reviziju i privrednog društva za reviziju.
Članom 90. definisane su vrste rizika kojima je banka izložena ili bi mogla biti izložena u svom poslovanju, i to: kreditni rizik, tržišni rizik, operativni rizik, rizik likvidnosti, rizik koncetracije, kamatni rizik u bankarskoj knjizi, rizik zemlje, rizik usklađenosti poslovanja, strateški rizik, reputacioni rizik i rizik namirenja.
Član 91. definiše i uvodi sistem unutrašnjih kontrola u bankama, u skladu sa direktivama EU i bazelskim principima bankarske supervizije (Princip 15: proces upravljanja rizikom), koji treba da omogući kontinuirano praćenje i mjerenje rizika koji mogu negativno uticati na ostvarivanje utvrđenih poslovnih ciljeva banke. Efikasan i jači sistem unutrašnjih kontrola treba da omogući blagovremeno otkrivanje i neprestano praćenje svakog rizika kojem banka može biti izložena u svom poslovanju.
Člana 92. nalaže bankama uspostavljanje kontrolnih funkcija (funkcije upravljanja rizicima, funkcije praćenja usklađenosti poslovanja i funkcije interne revizije), prilikom čijeg uspostavljanja banka mora poštovati princip da su kontrolne fukcije nezavisne jedna od druge i da ne mogu biti organizovane u okviru druge kontrolne funkcije, osim funkcije kontrole usklađenosti poslovanja koja se može organizovati u okviru drugih kontrolnih funkcija, s tim da se poslovi ove funkcije ne mogu organizovati u okviru funkcije interne revizije. Takođe, ovaj član definiše da je banka prilikom donošenja akta o uspostavljanju kontrolnih funkcija dužna da primijeni princip proporcionalnosti, obuhvati sve značajne rizike kojima je izložena ili bi mogla biti izložena, spriječi sukob interesa, te da uspostavi direktno izvještavanje prema nadzornom odboru i slično.
Član 93. propisuje uslove koje moraju ispunjavati lica za obavljanje poslova kontrolnih funkcija, imenovanje i razrješenje rukovodica kontrolnih funkcija od nadzornog odbora, te obavezu banke da obezbijedi stručno usavršavanje i obrazovanje ovih lica.
Čl. 94–97. definisani su poslovi koje obavlja svaka kontrolna funkcija. Prediđeno da je interna revizija dužna nadzornom odboru i odboru za reviziju davati preporuke, savjete i stručnu pomoć u cilju unapređenja upravljanja rizicima i rukovođenja procesima rada. Dalje, predloženo je da funkcija interne revizije mora imati najmanje jednog zaposlenog koji ima odgovarajuće zvanje ovlašćenog i internog revizora, kao i da zaposleni ne mogu obavljati rukovodeće ni druge poslove banke, osim poslova koji se odnose na obavljanje interne revizije, niti mogu učestvovati u pripremi i izradi akata i druge dokumentacije koji mogu biti predmet interne revizije.
U članu 98. definisan je način izvještavanja nadzornog odbora i informisanje uprave, odbora za reviziju ili drugog odgovarajućeg odbora banke od rukovodica pojedine kontrolne funkcije, koji učestvuju u radu sjednica ovih organa najmanje jednom godišnje, kao i propisana obaveza sastavljanja izvještaja o upravljanju rizicima, usklađenosti poslovanja i internoj reviziji, koji se dostavljaju upravi i nadzornom odboru. Dalje, prema ovom članu, rukovodioci kontrolnih funkcija dužni su da odmah obavijeste upravu, nadzorni odbor, odbor za reviziju i Agenciju ako utvrde nezakonitosti u poslovanju banke ili kršenje pravila i procedura o upravljanju rizicima.
Čl. 99. i 100. definišu obavezu banke da, u okviru sistema upravljanja, uspostavi i sprovodi adekvatne politike i prakse naknada i ostalih primanja zaposlenih u banci, koje su usklađene sa poslovnom strategijom, ciljevima i dugoročnim interesima banke, kao i uspostavi adekvatne i efikasne strategije za internu procjenu adkevatnosti kapitala i likvidnosti banke.
Član 101. propisuje obavezu svim bankama da sačinjavaju i dostavljaju Agenciji planove oporavka, koje usvaja nadzorni odbor, a sadrže mjere koje će banka preduzeti u slučaju nastupanja problema u poslovanju, a koje treba da omoguće oporavak i nastavak normalnog poslovanja banke, što predstavlja novinu u odnosu na važeći Zakon, a predviđeno je i članom 5. Direktive 2014/59/EU. Takođe, ovim članom je predviđeno da se plan oporavka i njegove izmjene dostavljaju na procjenu Agenciji, uz obavezu ažuriranja jednom godišnje ili nakon bitne promjene u poslovanju, kao i da se njihov sadržaj smatra poslovnom tajnom.
Članom 102. propisani su osnovni elementi koje treba da sadrži plan oporavka, u kojem je banka dužna utvrditi različite mogućnosti za oporavak sa mjerama koje bi banka trebalo da preduzme u cilju poboljšanja likvidnosti, povećanja kapitala i smanjenja rizika. Uzimajući u obzir zahtjeve direktive, ovim članom daje se mogućnost organima upravljanja da, primjenjujući mjere iz plana oporavka, intervenišu u ranoj fazi nastanka finansijskih poteškoća u banci.
Čl. 103. i 104. obavezuju banku da plan oporavka dostavi Agenciji, radi procjene primjerenosti i sprovodljivosti predloženih mjera za održavanje i obnavljanje redovnog poslovanja i finansijskog stanja banke, a koju procjenu će Agencija izvršiti u roku od šest mjeseci od predaje plana oporavka. Dalje, detaljno su propisane mjere koje Agencija može naložiti banci u slučaju kada se ocijeni da postoje značajni nedostaci u planu oporavka ili značajne prepreke za njegovu primjene. Takođe, definisano je da plan oporavka sadrži pokazatelje na osnovu kojih se utvrđuje kada se odgovarajuća mjera iz plana može preduzeti, pri čemu banka može, ako je to opravdano, a na osnovu odluke nadzornog odbora, da preduzme mjere za oporavak kada na to ne ukazuju određeni pokazatelji iz ovog plana. Banka se obavezuje da Agenciju obavijesti o preduzimanju mjera iz plana oporavka, odnosno o nepreduzimanju mjera i pored ispunjenosti uslova za njihovo preduzimanje.
Članom 105. definisana je obaveza izrade plana oporavka bankarske grupe, koji treba da sadrži mjere i aktivnosti čije se sprovođenje zahtijeva na nivou bankarske grupe kao cjeline, matičnog društva i svakog zavisnog društva pojedinačno, kao i način kojim se obezbjeđuje koordinacija i dosljednost sprovođenja ovih mjera. Ovaj član predviđa obavezu dostavljanja plana oporavka bankarske grupe Agenciji na odobrenje, kao i da se odredbe o izradi i sadržaju, procjeni i primjeni plana oporavka banke primjenjuju i na plan oporavka bankarske grupe.
Čl. 106–109. definišu izloženost, veliku izloženost banke koja prema jednom licu ili grupi povezanih lica koja iznosi ili prelazi 10% priznatog kapitala banke, iznos najveće dopuštene izloženosti, kao i uslove za prekoračenje najveće dopuštene izloženosti, što je predviđeno i Regulativom 575/2013/EU. Ograničenja izloženosti odnose se na poslovanje sa licima u posebnom odnosu sa bankom i imaju za cilj sprečavanje rizika i negativnih efekata koji mogu nastati u poslovanju sa ovim licima. Dalje, propisana je obaveza banci da obavještava Agenciju o svakom iznosu prekoračenja, nazivu lica ili grupi povezanih lica na koja se prekoračenja odnose, kao i predviđeno dobijanje prethodne saglasnosti nadzornog odbora za zaključivanje pojedinačnog pravnog posla koji bi doveo do velike izloženosti banke.
Član 110. zabranjuje banci da u svom poslovanju odobrava povoljnije uslove licu u posebnom odnosu sa bankom i sa njima povezanim licima od uslova odobrenih drugim licima, a što predviđaju i bazelski principi (Princip 20: transakcije sa povezanim licima). Dalje, ovaj član predviđa da Agencija propiše vrijednost pravnog posla između banke i ovih lica, za čije je zaključivanje potrebno prethodno odobrenje nadzornog odbora banke. Takođe, utvrđeno je da banka može zaključiti pravni posao i preduzimati radnje u vezi sa pravnim poslom samo nakon dobijanja odobrenja nadzornog odbora banke, te propisani poslovi u kojima ovakvo odobrenje nije potrebno.
Član 111. propisuje da banka ne može ostvariti učešće u drugom pravnom licu koje prelazi 5% priznatog kapitala banke, bez prethodne saglasnosti Agencije, kao i definiše uslove za dobijanje ove saglasnosti. Dalje, ovim članom definišu se pojedinačna i ukupna ograničenja učešća banke u licima finansijskog i nefinansijskog sektora, kao i predviđa da banka ne može imati većinsko vlasništvo u licu nefinansijskog sektora. Takođe, propisani su uslovi koje banka mora ispuniti radi dobijanja saglasnosti Agencije za ulaganje u inostranstvu.
Članom 112. propisano je ograničenje ulaganja banke u osnovna sredstva koje ne može biti veće od 40% iznosa priznatog kapitala banke, s tim da u ova ulaganja ne ulaze ulaganja koje je banka stekla u periodu od tri godine nakon sticanja u zamjenu za svoja potraživanja u postupku finansijskog restrukturiranja, stečajnom i izvršnom postupku, te primjenom instrumenata obezbjeđenja potraživanja u skladu sa zakonom kojim se uređuje izvršni postupak.
U članu 113. definiše se pojam eksternalizacije kao ugovorno povjeravanje obavljanja aktivnosti banke pružaocima usluga i navode aktivnosti koje se ne smatraju eksternalizacijom, a koje pitanje nije bilo uređeno postojećim Zakonom.
Član 114. propisuje obavezu bankama da uspostave odgovarajući sistem upravljanja rizicima koji su povezani sa eksternalizacijom i definiše da banka može eksternalizovati aktivnosti koje joj omogućuju obavljanje poslova banke, s tim da se ekternalizacijom ne narušava obavljanje redovnog poslovanja banke, efikasno upravljanje rizicima banke, sistem unutrašnjih kontrola i mogućnost obavljanja nadzora Agencije. Dalje, predviđeno je da Agencija cijeni ispunjenost uslova za eksternalizaciju u skladu sa zakonom i propisima Agencije, pri čemu je dužna banku obavijestiti o rezultatima procjene, kao i zahtijevati ispunjavanje dodatnih uslova ili zabraniti eksternalizaciju, ukoliko procijeni da banka ne može na odgovarajući način upravljati rizicima koji su povezani sa eksternalizacijom.
U članu 115. je definisano da banka ne smije eksternalizovati obavljanje poslova za koje je dobila dozvolu za rad od Agencije, kao i propisano da se odgovornost banke prema trećim licima ne smije prenijeti na pružaoce usluga, niti banka smije eksternalizovati prava i obaveze organa upravljanja, kao ni obavljanje poslova kontrolnih funkcija banke, izuzev određenih segmenata funkcije interne revizije, s obzirom na značaj ovih funkcija u poslovanju banke i upravljanju rizicima.
Odredbama člana 116. uvodi se mogućnost kupoprodaje plasmana banke i definiše da se ugovorom o kupoprodaji plasmana prenose plasmani ili rizici i koristi po osnovu plasmana, čija je posljedica prestanak priznavanja plasmana u bilansu banke, s tim da banka ovaj ugovor može zaključiti nakon dobijanja saglasnosti Agencije da su ispunjeni opšti uslovi kupoprodaje plasmana, kao i posebni uslovi u slučaju kupoprodaje materijalno značajnog iznosa plasmana. Dalje, u cilju zaštite korisnika bankarskih usluga precizirano je da banka plasmane po osnovu kredita i druge usluge odobrene korisniku bankarskih usluga može ustupiti isključivo drugim bankama ili finansijskim organizacijama koje imaju dozvolu Agencije. Ovom odredbom omogućeno je bankama da rješavaju probleme naplate loših potraživanja, pod uslovom da se banka kupoprodajom ne izlaže dodatnim, skrivenim rizicima, te da se istom ne izbjegava primjena bonitetnih zahtjeva i drugih propisanih ograničenja. Takođe, ovim članom Agencija je ovlašćena da bliže propiše definiciju i obuhvat plasmana, finansiranje kupoprodaje plasmana, opšte i posebne uslove za kupoprodaju plasmana, materijalno značajan iznos plasmana i sl.
Čl. 117. i 120. propisani su opšti uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi banka mogla vršiti kupoprodaju plasmana, kao i dodatni uslovi ukoliko banka zaključuje ugovor o kupoprodaji plasmana sa kupcem iz bankarske grupe, te posebni uslovi za zaključivanje ugovora o kupoprodaji materijalno značajnog iznosa plasmana.
U članu 118. utvrđena je obaveza banke da prije donošenja odluke o zaključivanju ugovora o kupoprodaji plasmana obezbijedi da nezavisni procjenjivač izvrši procjenu vrijednosti potraživanja, kao i da banka izvrši procjenu efekata prodaje plasmana na finansijski rezultat banke, kontinuitet poslovanja, reputaciju, izloženost rizicima, solventnost, likvidnost, te na zaštitu korisnika bankarskih usluga. Takođe, prema ovom članu banka je dužna procijeniti kupca sa aspekta njegove finansijske, kadrovske i tehničke osposobljenosti za preuzimanje predmeta kupoprodaje, a na osnovu kriterijuma za procjenu kupca koje će propisati Agencija.
Članom 119. predviđena je zaštita dužnika kod kupoprodaje plasmana na način da se dužnik ne smije dovesti u nepovoljniji položaj od položaja koji bi imao da taj plasman nije prenesen, kao i da ne može biti izložen dodatnim troškovima, uz predviđenu obavezu banke i kupca da prilikom ugovaranja primjenjuju odredbe zakona koje uređuju zaštitu prava i interesa korisnika bankarskih usluga i drugih propisa kojima se uređuje zaštita potrošača.
Čl. 121. i 122. definišu da je banka dužna ugovoriti da kupac obavezu plaćanja izvrši na račun prodavca odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od dana zaključivanja ugovora o kupoprodaji plasmana, uz izuzetak da Agencija može u posebnim slučajevima na zahtjev banke omogućiti i druge načine i rokove izmirenja dogovorene cijene. Dalje, isti član nalaže banci da plasmani ili rizici i koristi po osnovu prodaje plasmana budu trajno preneseni na kupca, kao i da se ne može ugovoriti povrat plasmana u slučaju nastupanja razloga za raskid ugovora o kupoprodaji plasmana, uz pravo ugovornih strana na naknadu štete zbog raskida ugovora.
Čl. 123–125. definišu odnos banke i klijenta, što je novina u predloženom Zakonu. Odredbe ovih članova nalažu banci da opšte uslove poslovanja učini dostupnim klijentu, obezbijedi transparentnost poslovanja, prije svega po osnovu depozitnih, kreditnih i poslova platnog prometa, kao i na zahtjev klijenta, pruži objašnjenja i instrukcije koje se odnose na primjenu opštih uslova poslovanja i korišćenja bankarskih usluga. Dalje, predviđeno je da Agencija donosi akt kojim razrađuje uslove i način ostvarivanja zaštite i prava klijenata, kao i uslove i način postupanja banke po prigovoru klijenta.
Čl. 126–129. detaljno uređuju pitanje bankarske tajne, definišu podatke koji se smatraju bankarskom tajnom, lica koja su obavezna čuvati bankarsku tajnu, kao i izuzetke od čuvanja bankarske tajne, te podatke koji se ne smatraju bankarskom tajnom, čime je izvršeno usklađivanje sa članom 53. Direktive 2013/36/EU. Dalje, definisana su lica, organizacije ili tijela u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, strani organi i tijela, kojima banke mogu otkriti tajne podatke, kao i svrhe u koje ova tijela mogu koristiti date podatke. Takođe, predviđeni su uslovi koje je banka dužna ispuniti ukoliko se razmjena tajnih podataka vrši na osnovu pismene saglasnosti klijenta.
Član 130. reguliše obaveza banaka, izvještavanje, postupanje sa klijentima i preduzimanje drugih radnji u skladu sa Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti („Službeni glasnik BiH“, br. 47/14 i 67/16) i Zakonom o primjeni određenih privremenih mjera radi efikasnog provođenja mandata Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, te drugih međunarodnih restriktivnih mjera („Službenih glasnik BiH“, broj 25/06), kao i rezolucijama Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija.
Čl. 131. i 132. definisana je obaveza banke da drži i održava sredstva obavezne rezerve u skladu sa propisima Centralne banke BiH, kao i da primjenjuje druge odredbe zakona koji uređuje Centralnu banku Bosne i Hercegovine. Dalje, propisana je obaveza čuvanja dokumentacije, podataka i evidencije o poslovima koje obavlja, u skladu sa propisima koji uređuju arhivsku djelatnost, kao i drugim zakonima, te čuvanje naloga za plaćanje i druge dokumentaciju o otvorenim računima i izvršenim platnim transakcijama najmanje deset godina od dana otvaranja računa i dana izvršenja platne transakcije.
U glavi VI (čl. 133–163) sadržane su odredbe koje se odnose na zaštitu prava i interesa korisnika bankarskih usluga.
Ove odredbe su preuzete iz postojećeg Zakona, kojim je ova oblast uređena 2011. godine u skladu sa direktivama EU iz oblasti zaštite potrošača, tj. korisnika bankarskih usluga i rješenjima iz uporednog prava zemalja iz okruženja. Predložene su izmjene i dopune kojima je utvrđena obaveza organizacionim dijelovima banke sa sjedištem u Federaciji BiH ili Brčko Distriku BiH koje posluju u Republici Srpskoj da primjenjuju odredbe koje uređuju zaštitu prava i interesa korisnika bankarskih usluga (član 133. stav 5), propisani su uslovi za izmjenu i raskid ugovora o otvaranju i vođenju računa i obaveza korisnika da obavijesti banku o promjeni svih podataka u vezi sa pravnim poslom (član 143. st. 3. do 9. i stav 11), utvrđene su okolnosti kada banka može od korisnika naplatiti troškove u vezi sa pismenom opomenom (član 153), propisana je zabrana banci da korisnika uslovljava izborom davaoca sporedne usluge (član 145. stav 1.), kao i zabrana banci da naplaćuje naknadu za podnošenje i postupanje po prigovoru, te utvrđen rok u kojem korisnik ima pravo da Ombudsmanu podnese prigovor, odnosno produžen rok u kojem Ombudsman zahtijeva od banke da se izjasni o navodima iz prigovora (član 162. st. 3. do 5).
U glavi VII (čl. 164–180) sadržane su odredbe koje se odnose na vođenje poslovnih knjiga, izradu konsolidovanih finansijskih izvještaja, obavljanje spoljne revizije, dostavljanje i objavljivanje finansijskih izvještaja.
Član 164. obavezuje banke da uredno, ažurno i kontinuirano vode poslovne knjige, ostalu poslovnu dokumentaciju i evidenciju, vrednuju imovinu i obaveze, te sačinjavaju i objavljuju svoje finansijske i druge izvještaje, u skladu sa zakonom koji uređuje računovodstvo i reviziju. Predviđeno je da se poslovne knjige i ostala poslovna dokumentacija i evidencije moraju voditi na način koji omogućavaju provjeru posluje li banka u skladu sa važećim propisima i standardima struke.
U članu 165. propisana je obaveza sačinjavanja godišnjih finansijskih izvještaja bankarske grupe na konsolidovanoj osnovi, određeni obveznici izvještavanja na konsolidovanoj osnovi, te da Agencija propisuje obim i učestalost podnošenja izvještaja, kao i sadržaj ovih izvještaja.
Član 166. definiše da se u konsolidovane finansijske izvještaje bankarske grupe ne uključuju podređeni članovi čiji je bilans stanja manji od 1% bilansa stanja nadređenog člana grupe, kao i propisuje slučajeve isključenja iz konsolidovanih finansijskih izvještaja podataka o podređenim članovima bankarske grupe.
Članom 167. propisano je da Agencija može naložiti banci koja je nadređena licima koja nisu iz finansijske djelatnosti da sprovede konsolidaciju pojedine djelatnosti i grupe djelatnosti ili potpunu konsolidaciju finansijskog stanja i poslovanja ovih lica, nezavisno od njihove djelatnosti, ako je to potrebno radi potpunog i objektivnog prikazivanja finansijskog stanja i poslovanja banke.
Čl. 168. i 169. propisuju obavezu obavljanja spoljne revizije godišnjih finansijskih izvještaja banke i konsolidovanih finansijskih izvještaja bankarske grupe od privrednog društva za reviziju, te rok za imenovanje ovog društva, uz prethodnu saglasnost Agencije. Dalje, ovim članom data su ovlašćenja Agenciji da imenuje privredno društvo za reviziju, ukoliko to banka ne učini, te utvrđena obaveza privrednom društvu za reviziju da dostavi Agenciji plan obavljanja revizije za svaku banku sa kojom ima ugovor o obavljanju revizije, kao i predviđeno da banka, odnosno privredno društvo za reviziju u slučaju raskida ugovora o obavljanju revizije finansijskih izvještaja u pisanoj formi obavijesti Agenciju i obrazloži raskid ugovora.
Članom 170. propisano je da banka ne može imenovati privredno društvo za reviziju koje je u prethodnoj godini ostvarilo više od polovine svojih ukupnih prihoda obavljanjem revizije banke ili bankarske grupe. Ovim članom propisana su ograničenja kada privredno društvo i ovlašćeni revizor ne može obavljati reviziju banke, te precizirano da reviziju banke mora obavljati isto privredno društvo najmanje tri godine u kontinuitetu, a najduže u periodu utvrđenom propisom koji uređuje računovodstvo i reviziju.
U članu 171. i 172. definisane su obaveze privrednog društva za reviziju u skladu sa propisom kojim se uređuje računovodstvo i revizija, kao i propisana obaveza privrednom društvu za reviziju da odmah, po saznanju, u pisanoj formi obavijesti nadzorni odbor, upravu, odbor za reviziju i Agenciju o svakoj činjenici koja predstavlja povredu zakona i drugih propisa, kao i drugim okolnostima koje mogu dovesti do materijalnog gubitka banke, te slabostima u sistemu unutrašnjih kontrola i sl.
U članu 173. definisano je da Agencija može odbiti izvještaj privrednog društva za reviziju ukoliko utvrdi da revizija nije obavljena u skladu sa zakonom i drugim propisima i zahtijevati od banke da drugo privredno društvo za reviziju obavi reviziju o trošku banke, kao i da Agencija može direktno imenovati privredno društvo za reviziju kada to ocijeni potrebnim.
U članu 174. predviđena je obaveza banke da otkloni nepravilnosti utvrđene u izvještaju privrednog društva za reviziju i o istom obavijesti Agenciju, kao i predviđeno da u slučaju nepostupanja Agencija može prema banci preduzeti mjere propisane ovim i drugim zakonima.
Čl. 175. i 176. definišu obavljanje revizije za potrebe Agencije i navode segmente poslovanja banka o kojima privredno društvo za reviziju daje ocjenu. Dalje, predviđeno je da Agencija može banci naložiti angažovanje privrednog društva za reviziju radi obavljanja posebne revizije finansijskih izveštaja banke i člana bankarske grupe, kada ocijeni da je za potrebe nadzora potrebno prikupiti određene podatke u vezi sa poslovanjem banke koji nisu obuhvaćeni izveštajem o reviziji banke, s tim da troškove posebne revizije snosi banka.
Članom 177. definisana je obaveza obavljanja revizije u slučaju statusnih promjena banke, kao i dostavljanje izvještaja privrednog društva za reviziju Agenciji nakon upisa statusnih promjena u registar poslovnih subjekata.
U članu 178. definisani su rokovi i način dostavljanja i objavljivanja godišnjih i polugodišnjih finansijskih izvještaja banke, kao i konsolidovanih finansijskih izvještaja.
Čl. 179. i 180. propisani su izvještaji i podaci koje je banka dužna dostavljati Agenciji i podaci koje je banka dužna na zahtjev Agencije dostavljati, te navedene informacije o poslovanju koje je banka dužna javno objaviti, kao i predviđeno da banka nije obavezna objavljivati podatke i informacije čije bi javno objavljivanje moglo negativno uticati na konkurentski položaj banke na tržištu, kao i podatke i informacije koje predstavljaju bankarsku tajnu u skladu sa ovim zakonom.
U glavi VIII (čl. 181–220) sadržane su odredbe koje se odnose na nadzornu funkciju Agencije, obavljanje nadzora, preduzimanje mjera nadzora, kao i nadzor bankarske grupe na konsolidovanoj osnovi.
Članom 181. propisano je da Agencija vrši nadzor banaka, organizacionih dijelova banaka sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i predstavništava banaka sa sjedištem izvan Republike Srpske otvorenih u Republici Srpskoj, kao i nadzor bankarske grupe na konsolidovanoj osnovi, te da može izvršiti kontrolu bilo kojeg člana bankarske grupe u skladu sa ovim zakonom.
Čl. 182. i 183. definišu da je osnovni cilj nadzora očuvanje povjerenja u bankarski sektor, obezbjeđenje njegove stabilnosti i sigurnosti i zaštita deponenata, te da Agencija nadzornu funkciju vrši posrednim i neposrednim nadzorom, izdavanjem odgovarajućih akata u skladu sa svojim ovlašćenjima i nalaganjem mjera nadzora.
U članu 184. propisano je da Agencija vrši provjeru zakonitosti poslovanja banke uključujući organizaciju, strategije, procese, politike i procedure koje banka primjenjuje radi usklađivanja svog poslovanja sa propisima, kao i ocjenjuje finansijski položaj i rizike banke. Istim članom predviđeno je da Agencija učestalost i obim nadzora banke određuje prema veličini, finansijskom stanju, sistemskom značaju banke za bankarski sistem, profilu rizika i sl.
Čl. 185. i 186. definisani su segmenti bankarskog poslovanja koje Agencija prati i ocjenjuje prilikom obavljanja nadzora, kao i utvrđeno da Agencija najmanje jednom godišnje sačinjava plan nadzora banaka što predviđa i član 99. Direktive 2013/36/EU, te propisani elementi plana nadzora.
Član 187. propisuje da Agencija utvrđuje listu sistemski značajnih banaka u Republici Srpskoj u skladu sa metodologijom prethodno zajednički usaglašenom sa Agencijom za bankarstvo FBiH, Centralnom bankom BiH i Agencijom za osiguranje depozita BiH, koju listu ažurira jednom godišnje. Dalje, predviđeno je da Agencija za potrebe nadzora sprovodi testiranje otpornosti banaka na stres, u cilju praćenja poslovanja svake banke, ocjenjivanja rizika i blagovremenog preduzimanja odgovarajućih mjera nadzora, što je u skladu sa članom 100. Direktive 2013/36/EU, te da sarađuje sa Centralnom bankom BiH u sprovođenju makrofinansijskog testiranja otpornosti na stres bankarskog sektora u BiH.
Čl. 188–190. propisano je obavljanje posrednog i neposrednog nadzor poslovanja banaka od ovlašćenih lica Agencija, kao i drugih angažovanih lica, utvrđena obaveza banke da ovlašćenim licima omogući obavljanje nadzora u sjedištu banke, organizacionim dijelovima i na ostalim mjestima u kojima se obavljaju poslovi banke.
U čl. 191. i 192. predviđeno je da Agencija obavještava banku o neposrednom nadzoru najkasnije 15 dana prije početka nadzora, kao i da izuzetno obavještenje može dostaviti i pred sam početak obavljanja neposrednog nadzora. Takođe, definisano je da Agencija zaključkom obustavlja postupak neposrednog nadzora ako prilikom nadzora nisu utvrđene nepravilnosti.
Čl. 193. i 194. propisana je obaveza sačinjavanja zapisnika o obavljenom neposrednom nadzoru, kao i propisane okolnosti kada se sačinjava zapisnik u obavljanju posrednog nadzora. Dalje, propisan je rok u kojem banka ima pravo prigovora na zapisnik, te da Agencija može na zahtjev banke produžiti rok za dostavljanje prigovora na zapisnik, ali samo u slučaju kada se nalazi iz zapisnika odnose na nadležnost nadzornog odbora, kao i definisano da Agencija sačinjava dopunu zapisnika u slučaju opravdanosti prigovora banke.
Članom 195. utvrđeno je da banke, filijale banaka sa sjedištem u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine otvorene u Republici Srpskoj, kao i predstavništva banaka sa sjedištem izvan Republike Srpske otvorena u Republici Srpskoj plaćaju Agenciji naknadu za vršenje nadzora, u skladu sa zakonima i propisima Agencije, a koja sredstva se koriste za finansiranje Agencije.
U članu 196. navedene su mjere nadzora koje Agencija može preduzeti prema bankama, i to: izdati pismeno upozorenje; naložiti mjere za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju; ograničiti prava većinskim akcionarima; preduzeti mjere rane intervencije; oduzeti dozvolu za rad i pokrenuti postupak prinudne likvidacije ili donijeti odluku o podnošenju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka; te pokrenuti proceduru ocjene ispunjenosti uslova za pokretanje postupka restrukturiranja, kada utvrdi da je stanje banke takvo da ona ne može ili vjerovatno neće moći nastaviti poslovanje. Takođe, predviđeno je da Agencija i u toku vršenja nadzora kada to ocijeni potrebnim može banci naložiti jednu ili više mjera za otklanjanje nepravilnosti i nezakonitosti. Istim članom propisani su slučajevi kada se objava ponude za preuzimanje utvrđena zakonom kojim se uređuje preuzimanje akcionarskih društava ne primjenjuje.
Članom 197. predviđeno je diskreciono pravo Agencije u izboru mjera nadzora koje će preduzeti prema banci i precizno utvrđene činjenice i okolnosti koje Agencija uzima u obzir i cijeni prilikom izbora mjera nadzora.
U čl. 198. i 199. određene su situacije kada Agencija može banci i odgovornom članu uprave izdati pismeno upozorenje, u kojem su sadržane mjere i rokovi za preduzimanje radnji navedenih u pismenom upozorenju.
Članom 200. navedene su mjere za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti koje Agencija može naložiti banci ako u poslovanju banke utvrdi nepravilnosti i nezakonitosti ili ocijeni da će u narednom periodu od godinu dana doći do kršenja propisa, a što je u skladu sa članom 104. Direktive 2013/36/EU, kao i propisana obaveza izvještavanja banke o preduzetim aktivnostima u određenom roku.
U članu 201. predviđeno je da Agencija može banci zabraniti zaključivanje ugovora sa korisnikom bankarskih usluga, tj. fizičkim licem do otklanjanja nezakonitosti kada utvrdi nepravilnosti navedene u ovom članu.
Članom 202. propisane su okolnosti u kojima Agencija može prema banci preduzeti jednu ili više mjera rane intervencije kada se stanje banke brzo pogoršava, odnosno kada je likvidnost pogoršana, nivo finansijske poluge i učešće loših kredita raste ili pogoršava koncentracija izloženosti. Takođe, navedene su mjere rane intervencije u skladu sa članom 27. Direktive 2014/59/EU, te predviđeno da Agencija banci utvrđuje rok za izvršenje svake naložene mjere. Značajno je napomenuti da je blagovremeno preduzimanje mjera rane intervencije od bitnog značaja za mogućnost oporavka banke i trebaju biti preduzete prije nego što pogoršanje finansijske i ekonomske situacije banke dođe do tačke kada za banku nema drugog rješenja osim predlaganja restrukturiranja ili stečajnog postupka.
U čl. 203. i 204. data je mogućnost Agenciji da, u preduzimanju mjera rane inetrvenicije, sazove skupštinu banke radi donošenja potrebnih odluka u situaciji kada banka to nije učinila na način i u rokovima utvrđenim od Agencije, kao i oduzme saglasnost svim ili pojedinim članovima organa upravljanja banke u slučaju značajnog pogoršanja finansijskog stanja banke. Dalje, Agencija može članovima organa upravljanja zabraniti ili ograničiti obavljanje bilo koje aktivnosti u banci, zabraniti ili ograničiti ostvarivanje glasačkog prava u banci, kao i zabraniti obavljanje funkcije ili učestvovanje u obavljanju aktivnosti u banci ili bankarskoj grupi.
U članu 205. predviđeno je da Agencija može imenovati jednog ili više savjetnika da privremeno rade sa organima upravljanja banke kada ocijeni da banka značajno krši odredbe zakona i drugih propisa ili ako postoje značajni nedostaci u poslovanju banke, te kada je potrebna detaljnija procjena i praćenje finansijskog stanja banke. Dalje, ovim članom propisano je da za savjetnika banke mora biti imenovano lice koje je nezavisno od banke i koje ispunjava uslove za člana uprave banke, kao i definisan rok na koji Agencija imenuje savjetnika.
Čl. 206–209. propisana su ovlašćena i obaveze savjenika koje se odnose na sačinjavanje izvještaja o finansijskom stanju i uslovima poslovanja banke, te izvještavanje Agencije, uvid u sve poslovne knjige i dokumentaciju banke, prisustvo sjednicama organa upravljanja i njihovih odbora, te učešće u njihovom radu bez prava glasa. Takođe, utvrđene su obaveze organa upravljanja banke prema savjetniku, kao i preduzimanje mjera Agencije na osnovu izvještaja savjetnika, te precizirani razlozi za prestanak ovlašćenja savjetnika.
U članu 210. propisani su razlozi kada Agencija može uvesti privremenu upravu u banci imenovanjem jednog ili više privremenih upravnika koji zamjenjuju organe upravljanja, u skladu sa članom 29. Direktive 2014/59/EU. Propisan je period trajanja privremene uprave, te utvrđeno da za privremenog upravnika banke može biti imenovano samo lice koje je nezavisno od banke i koje ispunjava uslove potrebne za imenovanje člana uprave banke.
U čl. 211. i 212. definisane su mjere i aktivnosti koje privremeni upravnik sprovodi tokom trajanja privremene uprave u cilju zaštite imovine i ozdravljenja banke. Definisano je da privremeni upravnik preuzima sva ovlašćenja uprave i nadzornog odbora banke, kao i utvrđen način objavljivanja rješenja o imenovanju privremenog upravnika, te predviđena obaveza upisa rješenja u registar poslovnih subjekata.
Članom 213. propisana je obaveza i rok za izradu izvještaja privremenog upravnika, definisan sadržaj izvještaja koji se dostavlja Agenciji sa prijedlogom mjera privremenog upravika, uz koji se prilaže i plan akcionara banke za otklanjanje nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju banke i poboljšanje njenog finansijskog stanja, sa utvrđenim rokovima za sprovođenje tih aktivnosti. Istim članom utvrđene su mjere koje privremeni upravnik može predložiti, te propisana obaveza da privremeni upravnik redovno, najmanje jednom mjesečno, a na zahtjev Agencije i češće, izvještava Agenciju o poslovanju i stanju banke pod privremenom upravom, kao i da sačini završni izvještaj o toku postupka privremene uprave i njenom okončanju.
U članu 214. definisani su razlozi za prestanak ovlašćenja privremenog upravnika.
Članom 215. definisan je nadzor bankarske grupe u kojoj banka sa sjedištem u Republici Srpskoj ima svojstvo najvišeg matičnog društva ili svojstvo zavisnog društva na konsolidovanoj osnovi, koji vrši Agencija analizom konsolidovanih finansijskih izvještaja bankarske grupe, neposrednim nadzorom bankarske grupe, odnosno njenih članova i procjenom stanja bankarske grupe, što je novina koju donosi ovaj zakon.
Član 216. predviđa da struktura bankarske grupe mora biti transparentna u mjeri koja Agenciji omogućava da utvrdi najviše matično drušvo bankarske grupe, finansijsko stanje i rezultate poslovanja, vrste rizika i način upravljanja rizicima, kao i obezbijedi adekvatnu internu i spoljnu reviziju i nesmetano vršenje nadzorne funkcije Agencije.
Čl. 217. i 218. definišu sticanje vlasništva u podređenom društvu uz prethodnu saglasnost Agencije, te da finansijski holding ne može osnovati ili steći direktno ili indirektno vlasništvo u podređenom društvu ako takvo sticanje može negativno uticati na poslovanje banke u kojoj taj holding ima kontrolno učešće. Istim članom je predviđeno da Agencija može primjeniti mjere u skladu sa ovim zakonom ako utvrdi da sticanje direktnog ili indirektnog vlasništva u podređenom društvu može imati negativne posljedice za banku.
U članu 219. definisani su pokazatelji koji se utvrđuju za bankarsku grupu na konsolidovanoj osnovi na osnovu kojih Agencija može naložiti mjeru u cilju kapitalnog jačanja banke. Dalje, utvrđeno je obaveza bankarskoj grupi da donese i uspostavi procedure za sprovođenje unutrašnje kontrole i revizije i upravljanja rizicima.
U članu 220. propisane su mjere koje Agencija može preduzeti prema članovima bankarske grupe, osim banke, kao i razlozi za preduzimanje ovim mjera.
U Glavi IX (čl. 221–259) sadržane su odredbe koje se odnose na planiranje i postupak restrukturiranja banke i bankarske grupe koja je predmet nadzora Agencije, ocjenu ispunjenosti uslova restrukturiranja, ovlašćenja i instrumente u restrukturiranju, te zaštitne mjere i finansiranje restrukturiranja.
Članom 221. Agencija za bankarstvo Republike Srpske je određena kao organ nadležan za restrukturiranje banaka, za koje namjene je obavezna uspostaviti posebnu nezavisnu organizacionu jedinicu i obezbijediti kvalifikovan kadar zadužen za restrukturiranje. Predloženo rješenje smatramo optimalnim s obzirom da postoji institucionalna spremnost i kvalifikovanost Agencije kao nadzornog organa, nastojanje i opredijeljenost za smanjenje administrativnih kapaciteta, a koja rješenja su u skladu sa Direktivom 2014/59/EU i praksom mnogih zemalja u kojima nadzorni organ vrši i funkciju restrukturiranja, uz jasno razgraničenje ovih funkcija.
Članom 222. utvrđeni su ciljevi restrukturiranja banke, koji imaju jednak značaj, kao što su: ostvarivanje kontinuiteta obavljanja kritičnih funkcija banke; izbjegavanje većeg štetnog uticaja na finansijsku stabilnost, posebno sprečavanje širenja štetnih posljedica na tržišnu infrastrukturu; održavanje tržišne discipline; zaštita budžetskih i drugih javnih sredstava; zaštita deponenata koji imaju osigurane depozite i zaštita sredstava i druge imovine klijenata. Takođe,propisano je da Agencija u ostvarivanju ciljeva ocjenjuje okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, vodeći računa o smanjenju troškova restrukturiranja na najmanju moguću mjeru i izbjegavanju smanjenja vrijednosti imovine banke.
Članom 223. propisana su opšta načela restrukturiranja u skladu sa članom 34. Direktive 2014/59/EU, te da Agencija restrukturiranje banke koja je član bankarske grupe vrši na način koji umanjuje negativne posljedice na ostale članove bankarske grupe, grupu u cjelini i stabilnost finansijskog sektora. Takođe, utvrđeno je da se u postupku restrukturiranja ne primjenjuju odredbe ovog zakona koje uređuju kupoprodaju plasmana, osim odredaba koje se odnose na zaštitu dužnika i korisnika bankarskih usluga.
Čl. 224–226. propisana je obaveza Agencije da izradi planove restrukturiranja banke i bankarske grupe koja je predmet nadzora Agencije, kao i definisan sadržaj, način izrade i okolnosti u kojima se planovi restrukturiranja ažuriraju. Bitno je naglasiti da plan restrukturiranja banke mora, između ostalih elemenata, da sadrži i detaljan opis procjene mogućnosti restrukturiranja sa opisom instrumenata i mjera restrukturiranja, opis mogućih sistemskih posljedica restrukturiranja banaka, te obrazloženje načina na koji će se obezbijediti finansiranje restrukturiranja koje se ne zasniva na pretpostavci korišćenja vanredne javne finansijske podrške. Takođe, utvrđeno je da Agencija, za potrebe izrade plana restrukturiranja, zahtijeva od Agencije za osiguranje depozita Bosne i Hercegovine mišljenje o procjeni troškova i mogućnosti isplate osiguranih depozita radi utvrđivanja mogućnosti sprovođenja postupka likvidacije ili stečaja banke, odnosno o procjeni mogućeg obima finansiranja restrukturiranja banke sredstvima Fonda za osiguranje depozita. Dalje, propisana je obaveza banke, odnosno najvišeg matičnog društva i člana bankarske grupe da pruže svu pomoć i dostave Agenciji sve potrebne informacije i podatke za izradu i ažuriranje plana restrukturiranja. Ukoliko to okolnosti zahtijevaju, Agencija može da primijeni i instrumente restrukturiranja koji nisu predviđeni planom restrukturiranja.
Članom 227. propisana je obaveza Agencije da pri izradi i ažuriranju plana restrukturiranja, nakon dobijanja mišljenja Agencije za osiguranje depozita Bosne i Hercegovine iz člana 225. stav 2. ovog zakona, vrši procjenu mogućnosti restrukturiranja banke, identifikuje i analizira prepreke za sprovođenje restrukturiranja, te utvrdi i predloži mjere za otklanjanje prepreka. Dalje, navedeni su uslovi koji se moraju kumulativno ispuniti za ocjenu postojanja mogućnosti restrukturiranja banke, koji uključuju i uslov da je sprovođenje restrukturiranja moguće bez korišćenja vanredne javne finansijske podrške, dok se sredstva za finansiranje restrukturiranja mogu koristiti u skladu sa ovim zakonom i i propisom kojim je uređena namjena i način korišćenja sredstava za finansiranje restrukturiranja. Takođe, utvrđene su činjenice i okolnosti koje Agencija uzima u obzir prilikom procjene mogućnosti restrukturiranja.
Članom 228. definisana je obaveza banke da u ostavljenom roku dostavi Agenciji prijedlog mogućih mjera za otklanjanje prepreka za restrukturiranje, te predviđeno da Agencija može naložiti banci jednu od mjera utvrđenih ovim članom u slučaju da predložene mjere nisu efikasne. Takođe, utvrđeno je da, ako banka u restrukturiranju obavlja poslove za koje je potrebna dozvola drugog nadležnog regulatornog organa, Agencija obavještava taj organ o preduzetim mjerama koje mogu uticati na obavljanje tih poslova.
Čl. 229. i 230. definisani su uslovi, redoslijed i efekti otpisa ili konverzije odgovarajućih instrumenata kapitala u akcije ili druge instrumente vlasništva banke, odnosno člana bankarske grupe koji nije banka, a koga nadzire Agencija, u skladu sa čl. 59–61. Direktive 2014/59/EU. Agencija može mjeru otpisa ili konverzije da izvrši nezavisno od mjera restrukturiranja ili zajedno sa sprovođenjem mjera restrukturiranja, s tim da se vrši prije primjene odgovarajućeg instrumenta restrukturiranja. Za potrebe sprovođenja otpisa ili konverzije, koja se vrši bez saglasnosti akcionara, deponenata i drugih povjerilaca banke ili bilo kog trećeg lica, Agencija treba da obezbijedi nezavisnu procjenu vrijednosti imovine i obaveza banke, koju vrši nezavisni procjenjivač u skladu sa ovim zakonom. Takođe, definisano je da Agencija bliže propiše uslove konverzije elemenata dodatnog osnovnog kapitala.
Članom 231. definisani su uslovi donošenja odluke Agencije o pokretanju postupka restrukturiranja banke, kao i da prethodno preduzimanje mjera rane intervencije ili drugih mjera nadzora Agencije nije uslov za preduzimanje mjera restrukturiranja banke. Takođe, bliže su utvrđeni uslovi kada se smatra da banke ne može ili vjerovatno neće moći nastaviti poslovanje, te kada je restrukturiranje banke u javnom interesu, te predviđeno da se ove odredbe shodno primjenjuju na pokretanje postupka restrukturiranja bankarske grupe i holdinga.
Članom 232. propisana je obaveza Agencije da obezbijedi sprovođenje fer, oprezne i realne procjene vrijednosti imovine i obaveza banke, a koju vrši nezavisni procjenjivač, tj. privredno društvo za reviziju ili drugo lice u skladu sa propisom Agencije, a što je u skladu sa članom 36. Direktive 2014/59/EU. Dalje, utvrđen je postupak i način vršenja nezavisne procjene čija naknada pada na teret banke, s tim da način vršenja procjene i izbor nezavisnog procjenjivača propisuje Agencija. U slučaju kada nije moguće sprovesti nezavisnu procjenu, ovim članom je predviđeno da Agencija može samostalno izvršiti privremenu procjenu, s tim da nezavisni procjenjivač mora izvršiti konačnu procjenu kada se za to steknu uslovi. Takođe, predviđeno je da Agencija dostavlja nezavisnu procjenu iz stava 1. ovog člana Agenciji za osiguranje depozita Bosne i Hercegovine, radi pribavljanja informacija neophodnih za izračunavanje procjene mogućnosti pokrića hipotetičkih gubitaka, a koje je Agencija za osiguranje depozita Bosne i Hercegovine dužna da dostavi u roku od 24 sata.
Čl. 233. i 234. propisana je obaveza Agencije da odluku o pokretanju postupka restrukturiranja dostavi banci i drugim relevantnim institucijama i organima, kao i utvrđen način na koji Agencija i banka javno objavljuju pokretanje ovog postupka.
Čl. 235–238. propisana su opšta ovlašćenja Agencije u restrukturiranju, za čije izvršenje Agencija nije dužna pribaviti odobrenje ili saglasnost bilo kog javnog organa ili organizacije, akcionara ili povjerilaca, što je u skladu sa Direktivom 2014/59/EU. Ovim članom je predviđeno da Agencija u toku sprovođenja postupka restrukturiranja može zahtijevati od nadležnog suda izricanje privremene mjere zabrane izvršenja nad imovinom banke u restrukturiranju ili prekid svih sudskih ili upravnih postupaka protiv banke. Dalje, navedena su dodatna ovlašćenja koje Agencija može koristiti radi efikasnog sprovođenja mjera restrukturiranja, kao i ovlašćenje Agencije da zahtijeva od banke ili bilo kog njenog zavisnog društva da pruže sve operativne usluge i obezbijede prostore i opremu za obavljanje poslova. Takođe, dato je ovlašćenje Agencije za privremenu obustavu izvršenja određenih obaveza na period od 48 sati, kao i precizirane obaveze na koje se ova obustava ne primjenjuje.
Članom 239. propisani su uslovi kada Agencija može uvesti posebnu upravu u banci imenovanjem jednog ili više posebnih upravnika koji zamjenjuju organe banke, u skladu sa članom 35. Direktive 2014/59/EU. Definisan je period trajanja posebne uprave, te propisano da posebni upravnik mora biti lice koje je nezavisno od banke i koje ispunjava uslove za imenovanje člana uprave, kao i predviđena saradnja prethodnih članova uprave, drugih lica sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima banke i zaposlenih sa posebnim upravnikom. Dalje, propisana su ovlašćenja posebnog upravnika, kao i njegova obaveza da izvještava Agenciju i sačinjava izvještaj na početku i na kraju mandata, te utvrđen način objavljivanja rješenja o imenovanju, razrješenju ili produženju mandata posebnog upravnika. Takođe, predviđena je mogućnost imenovanja istog posebnog upravnika za pojedine članove bankarske grupe.
Članom 240. definisane su vrste instrumenata restrukturiranja u skladu sa članom 37. Direktive 2014/59/EU, i to: 1) prodaja akcija, odnosno imovine, prava i obaveza, 2) prenos na banku za posebne namjene, 3) odvajanje imovine i 4) restrukturiranje vlastitim sredstvima banke. Propisano je da se instrumenti restrukturiranja mogu primijeniti pojedinačno ili zajedno, osim instrumenta odvajanja imovine koji se može primijeniti samo uz neki drugi instrument, pri čemu je predviđeno da za primjenu ovih instrumenata nije potrebna saglasnost akcionara, deponenata i drugih povjerilaca banke ili bilo kog trećeg lica, osim sticaoca. Takođe, prilikom izbora instrumenta restrukturiranja Agencija procjenjuje troškove pojedinačnih instrumenata i stavlja ih u odnos sa njihovim efektima u postizanju ciljeva restrukturiranja. Dalje, predviđeno je da se za preostali dio imovine, prava i obaveza banke koji nije prodat ili prenesen podnese prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Ovim članom propisano je da Agencija i druga lica koja učestvuju u finansiranju restrukturiranja umaju pravo na naknadu razumnih i stvarno nastalih troškova u vezi sa restrukturiranjem, kao i načini ostvarivanja ovog prava, te definisana lica koja imaju pravo ostvarenje prihoda po osnovu primjene pojedinih instrumenata. Takođe, utvrđen je način obavještavanja deponenata, povjerilaca i dužnika banke o primjeni instrumenta restrukturiranja.
Čl. 241. i 242. propisani su uslovi i način prodaje akcija, odnosno imovine, prava i obaveza jednom ili više kupaca koji imaju potrebna odobrenja za obavljanje poslova koji su predmet prodaje, uključujući i saglasnosti Agencije predviđene ovim zakonom. Dalje, definisan je postupak prodaje i načela koja se primjenjuju u postupku prodaje koji se sprovodi po tržišnim uslovima na osnovu nezavisne procjene vrijednosti koju vrši nezavisni procjenjivač, i to putem javne objave, a samo u izuzetnim slučajevima Agencija može sprovesti postupak prodaje bez javne objave.
Čl. 243–246. uređuje se osnivanje i prestanak rada banke za posebne namjene, te ovlašćenja Agencije u prenosu na banku za posebne namjene. Definisano je da banku za posebne namjene osniva Republika Srpska ili drugi subjekti ili društva u djelimičnom ili potpunom vlasništvu Republike Srpske, za čije osnivanje je potrebna dozvola Agencije, koja se izdaje na period koji ne može biti duži od dvije godine, uz mogućnost produženja. Osnivanje i poslovanje banke za posebne namjene podliježe odredbama ovog zakona koje se prvenstveno odnose na pokazatelje poslovanja banke i kapital, s tim da je predviđeno da se ova banka može osnovati i ukoliko nisu ispunjeni uslovi za osnivanje utvrđeni ovim zakonom, ako se ocijeni da je to neophodno radi ostvarivanja ciljeva restrukturiranja, u kojem slučaju je banka za posebne namjene dužna da uskladi svoje poslovanje u roku koji ne može da bude duži od šest mjeseci od dana izdavanja dozvole,a koji se može obnoviti na zahtjev banke za posebne namjene upućen Agenciji. Predviđeno je da Agencija daje saglasnost na osnivački akt i statut banke, te prethodnu saglasnost na imenovanje članova organa upravljanja bankom, te utvrđena zaštita u pogledu odgovornosti banke za posebne namjene, njenih članova organa upravljanja i višeg rukovodstva u skladu sa odredbama ovog zakona. Dalje, propisano je da Agencija odlučuje o prenosu akcija i drugih vlasničkih instrumenata, odnosno cjelokupne ili dijela imovine, prava ili obaveza jedne ili više banaka u restrukturiranju, pri čemu ukupna vrijednost prenesenih obaveza ne može preći ukupnu vrijednost imovine i prava banke u restrukturiranju koja su prenesena banci za posebne namjene ili su toj banci obezbijeđena iz drugih izvora. Takođe, predviđene su okolnosti kada se banci za posebne namjene oduzima dozvola za rad.
Članom 247. propisuju se uslovi i način odvajanja i prenosa dijela ili cjelokupne imovine, prava i obaveza banke u restrukturiranju ili banke za posebne namjene na društvo za upravljanje imovinom koje osniva Republika Srpska ili jedan ili više subjekata odnosno društava u djelimičnom ili potpunom vlasništvu Republike Srpske, a koje je pod kontrolom Agencije. Dalje, propisano je da Agencija daje saglasnost na osnivačke akte i prethodnu saglasnost na imenovanje članova organa upravljanja, te da odobrava naknadu za članove organa upravljanja, akt kojim se utvrđuju dužnosti, prava i obaveze članova organa upravljanja, kao i strategiju i rizični profil društva za upravljanje imovinom. Takođe, utvrđena je zaštita u pogledu odgovornosti društva za upravljanje imovinom, njegovih organa upravljanja ili višeg rukovodstva u skladu sa Direktivom 2014/59/EU.
Član 248. propisuje uslove i način sprovođenja instrumenta restrukturiranja vlastitim sredstvima banke, čijom primjenom se obezbjeđuje da glavni teret restrukturiranja banke snose njeni akcionari i neobezbijeđeni povjerioci. Takođe, predviđeno je da Agencija može primijeniti instrument restrukturiranja vlastitim sredstvima radi dokapitalizacije banke u restrukturiranju, konverzije u kapital ili otpisa glavnice obaveza ili dužničkih instrumenata koji se prenose banci za posebne namjene.
Članom 249. definisano je da su prihvatljive obaveze banke one obaveze na koje se može primijeniti otpis ili konverzija primjenom instrumenta restrukturiranja vlastitim sredstvima, kao i navedene obaveze na koje se ne može izvršiti otpis ili konverzija, u skladu sa članom 44. Direktive 2014/59/EU. Takođe, ovim članom definisani su uslovi pod kojima Agencija može potpuno ili djelimično da isključi određene prihvatljive obaveze iz otpisa ili konverzije, te precizirani uslovi za korišćenje drugih izvora finansiranja restrukturiranja u primjeni ovog instrumenta. Takođe, predviđeno je da Agencija propiše postupak i način vršenja otpisa i konverzije obaveza banke u restrukturiranju, kao i uslove korišćenja sredstava obezbijeđenih za finansiranje restrukturiranja banaka u primjeni ovog instrumenta.
Članom 250. utvrđena je obaveza banke da u svakom trenutku ispunjava minimalne zahtjeve za kapitalom i prihvatljivim obavezama, kao i propisani kriterijumi na osnovu kojih Agencija utvrđuje posebne minimalne zahtjeve za svaku banku, u skladu sa članom 45. Direktive 2014/59/EU. Dalje, predviđeno je da Agencija propiše rok i način ispunjavanja uslova predviđenih ovim članom, čije odredbe se shodno primjenjuju i na najviše matično društvo, odnosno bankarsku grupu na konsolidovanoj osnovi.
Članom 251. propisuje da Agencija na osnovu nezavisne procjene utvrđuje zbir iznosa prihvatljivih obaveze koje se moraju otpisati i konvertovati u kapital, te navodi okolnosti koje Agencija treba da cijeni pri primjeni ovog instrumenta, u skladu sa članom 46. Direktive 2014/59/EU.
Članom 252. propisano je da Agencija, prilikom otpisa ili konverzije elemenata kapitala ili primjene instrumenta restrukturiranja vlastitim sredstvima banke, poništava akcije ili ih prenosi povjeriocima koji snose gubitke primjenom ovog instrumenta ili značajno smanjuje nominalnu vrijednost akcija i druga odgovarajuća prava akcionara banke na način propisan ovim članom. Takođe, utvrđene su okolnosti koje Agencija cijeni prilikom preduzimanju navedenih mjera, što je u skladu sa članom 47. Direktive 2014/59/EU.
Članom 253. propisan je redoslijed prema kojem Agencija vrši otpis ili konverziju u restrukturiranju vlastitim sredstvima banke, kao i utvrđena obaveza obezbjeđenja ravnomjerne raspodjele gubitaka među akcionarima i povjeriocima smanjenjem iznosa osnovnog, dodatnog i dopunskog kapitala i drugih prihvatljivih obaveza u visini srazmjerno njihovoj vrijednosti, osim ako Agencija potpuno ili djelimično isključi pojedine prihvatljive obaveze iz otpisa ili konverzije, a što predviđa i član 48. Direktive 2014/59/EU. Predviđeno je da Agencija može primijeniti različite stope konverzije za različite kategorije akcionara i povjerilaca, s tim da se ista stopa primjenjuje na sve povjerioce istog isplatnog reda u skladu sa ovim zakonom, kao i da se povoljnija stopa konverzije primjenjuje na viši isplatni red.
Članom 254. utvrđena je obaveza banke da sačini i dostavi Agenciji plan reorganizacije poslovanja u slučaju restrukturiranja vlastitim sredstvima banke radi dokapitalizacije, kao i propisan sadržaj, postupak procjene, izmjene i odobravanje plana reorganizacije u skladu sa članom 52. Direktive 2014/59/EU. Takođe, predviđeno je da plan obavezno sadrži mjere za ponovno uspostavljanje dugoročne održivosti banke koje Agencija cijeni i odobrava, kao i utvrđena obaveza organima upravljanja banke da sprovode plan reorganizacije poslovanja i o tome izvještavaju Agenciju. Ovim članom predviđeno je da Agencija propiše sadržaj i kriterijume za odobravanje plana reorganizacije poslovanja banke.
Članom 255. propisane su pravne posljedice preduzimanja mjera otpisa i konverzije kapitala, odnosno instrumenta restrukturiranja vlastitim sredstvima banke, koje odmah proizvode pravno dejstvo. Dalje, predviđeno je da ako Agencija u potpunosti izvrši otpis pojedinih obaveza, te obaveze i sve druge obaveze i potraživanja koje su sa njima povezane, a nisu obračunate u trenutku preduzimanja mjera, smatraju se izmirenim, odnosno namirenim i ne može se dokazivati suprotno ni u jednom postupku u vezi sa bankom u restrukturiranju ili njenim pravnim sljedbenikom. Takođe, predviđeno je da se u slučaju djelimičnog otpisa obaveza smatra izmirenom u visini otpisanog iznosa, te da se instrument ili ugovor kojim je stvorena prvobitna obaveza i dalje primjenjuje u odnosu na ostatak glavnice ili neizmireni iznos obaveze nakon smanjenja obaveza, uz mogućnost da Agencija jednostrano izvrši izmjenu uslova i rokova dospijeća prihvatljivih obaveza kada je to neophodno radi ostvarivanja ciljeva restrukturiranja.
Članom 256. utvrđena je obaveza banke da obezbijedi da ugovori, na osnovu kojih se stvaraju obaveze koje mogu biti predmet otpisa ili konverzije, sadrže odredbu kojom povjerioci ili druga ugovorna strana daju saglasnost na vršenje otpisa ili konverzije, kako bi isti bili upoznati sa mogućnošću otpisa ili konverzije, s tim da je predviđeno da, ako ovo i nije ugovoreno, Agencija može da preduzme mjere otpisa ili konverzije tih obaveza.
Čl. 257. i 258. propisano je pravo akcionara i povjerilaca, odnosno Agencije za osiguranje depozita BiH, na nadoknadu razlike do visine gubitaka koje bi pretrpjeli u stečajnom postupku iz sredstava obezbijeđenih za restrukturiranje banaka, kako bi se obezbijedila primjena načela postupka restrukturiranja koje nalaže da ova lica ne mogu u restrukturiranju pretrpjeti veće gubitke od gubitaka koje bi pretrpjeli u stečaju. Radi utvrđivanja iznosa nadoknade Agencija je dužna da angažuje nezavisnog procjenjivača, koji treba da izvrši nezavisnu procjenu položaja u postupku restrukturiranja u odnosu na postupak stečaja. Dalje, propisano je šta se procjenom utvrđuje, kao i pretpostavke na kojima nezavisni procjenjivač zasniva nezavisnu procjenu. Pored navedenog, utvrđene su zaštitne mjere za druge ugovorne strane u pojedinim pravnim poslovima, kao i predviđena ograničenja prenosa određenih prava, imovine i obaveza, u skladu sa čl. 74 – 80. Direktive 2014/59/EU.
Članom 259. definišu se izvori finansiranja restrukturiranja, a kojim je predviđeno da se sredstva za finansiranje restrukturiranja mogu obezbijediti iz Fonda za osiguranje depozita, u skladu ograničenjima utvrđenim zakonom kojim se uređuje osiguranje depozita u bankama Bosne i Hercegovine, te da ako ova sredstva nisu dovoljna Agencija može da obezbijedi finansiranje restrukturiranja i iz drugih izvora, kao što su zajmovi, krediti i drugi prihvatljivi oblici podrške banaka i ostalih trećih strana. Takođe, utvrđeni su uslovi pod kojim se mogu koristiti ova sredstva za finansiranje restrukturiranja. Dalje, predviđena je mogućnost korišćenja sredstva vanredne javne finansijske podrške koju obezbjeđuje Republika Srpska i to samo u krajnjoj nuždi ako su iscrpljeni svi izvori finansiranja restrukturiranja, pod uslovima utvrđenim ovim članom i sporazumom zaključenim između Agencije i Ministarstva finansija Republike Srpske. Ovakav koncept finansiranja restrukturiranja predviđen je Direktivom 2014/59/EU.
U Glavi X (čl. 260–271) sadržane su odredbe koje se odnose na postupak dobrovoljne i prinudne likvidacije banke.
Čl. 260–264. propisuje se pokretanje postupka dobrovoljne likvidacije, imenovanje i dužnosti likvidacionih upravnika, te objava odluke o dobrovoljnoj likvidaciji. Bitno je naglasiti da postupak dobrovoljne likvidacije može započeti samo nakon pribavljanja saglasnosti Agencije, čijim izdavanjem prestaje da važi dozvola za rad banke. Dalje, propisano je da se na postupak dobrovoljne likvidacije primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje likvidacioni postupak i odredbe zakona kojim se uređuje poslovanje privrednih društava koje se odnose na dobrovoljnu likvidaciju, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
Čl. 265–268. propisano je pokretanje prinudne likvidacije, način obavještavanja o pokretanju postupka prinudne likvidacije, te dužnosti, ovlašćenja i obaveze likvidacionog upravnika u postupku. Ovim članom je predviđeno da Agencija istovremeno donosi rješenje o imenovanju likvidacionog upravnika i rješenje o oduzimanju dozvole za rad banke, te da je likvidacioni upravnik odgovoran Agenciji, od koje je dužan tražiti saglasnost u sprovođenju pojedinih ovlašćenja i koju redovno izvještava. Dalje, utvrđen je način obavještavanja povjerilaca i rok za prijavu njihovih potraživanja prema banci, kao i data nadležnost likvidacionom upravniku da izdaje rješenje kojim se nalaže prinudna naplata potraživanja banke u postupku likvidacije, u skladu sa zakonom kojim se uređuje unutrašnji platni promet, zakonom kojim se uređuje izvršni postupak i drugim zakonima.
Članom 269. propisan je redoslijed prioriteta u isplati obaveza banke u postupku likvidacije, koji je u odnosu na dosadašnje prioritete izmijenjen, tako da se prvo isplaćuju obaveze banke prema osiguranim povjeriocima do vrijednosti njihovog obezbjeđenja, a zatim slijede dugovi banke po osnovu zajmova datih banci ili drugih troškova banke stvorenih tokom postupka privremene uprave, restrukturiranja, likvidacije ili stečaja banke. Dalje, kao treći prioritet utvrđena su potraživanja radnika po osnovu neisplaćenih plata i naknade štete za povrede na radu u skladu sa Zakonom o stečaju („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 16/16), kao i utvrđeni drugi prioriteti isplata u postupku likvidacije. Ovim članom utvrđeno je da u likvidacionu masu ne ulaze sredstva računa javnih prihoda na koje se vrše uplate javnih prihoda, koja se izuzimaju i po nalogu Ministarstva finansija Republike Srpske prenose na drugu banku. Ovim članom predviđeno je da se u sprovođenju postupka likvidacije banke suspenduje isplata bilo kakvih obaveza prema članovima organa upravljanja bankom, odboru za reviziju, akcionarima banke sa najmanje 5% glasačkih prava, povezanim licima i povezanim bankama do isplate preostalih obaveza banke. Propisano je da se isplata obaveza iz likvidacione mase vrši u skladu sa likvidacionim planom, koji je sastavni dio likvidacionog bilansa stanja i finansijskog izvještaja koji je sačinio likvidacioni upravnik, a na koji je saglasnost dala Agencija.
Čl. 270. i 271. propisano je da se u sprovođenju prinudne likvidacije primjenjuju odredbe propisa koji uređuju likvidacioni i stečajni postupak, ako ovim zakonom nije drugačije uređeno, te definisane obaveze likvidacionog upravnika pri prodaji imovine i obaveza banke, odnosno pri prodaji ili spajanju banke. Takođe, predviđena je mogućnost da Agencija donese propis kojim se uređuje sprovođenje postupka prinudne likvidacije.
U Glavi XI (čl. 272–281) sadržane su odredbe koje se odnose na postupak stečaja banke.
Čl. 272–275. propisuju se razlozi za podnošenje prijedloga Agencije za otvaranje stečajnog postupka nad bankom, slučajevi kada se za banku u restrukturiranju podnosi prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, posljedice odluke o podnošenju prijedloga za pokretanje stečaja, način obavještavanja o donošenju takve odluke, kao i utvrđeno da se na stečaj banke primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje stečajni postupak, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Članom 276. predviđen je nastavak rada privremenog, odnosno likvidacionog upravnika u slučaju kada je Agencija donijela odluku o podnošenju prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad bankom u kojoj je imenovan privremeni, odnosno likvidacioni upravnik i isti nastavljaju sa radom do imenovanja stečajnog upravnika, pri čemu su dužni da zaštite i održavaju imovinu banke.
Čl. 277. i 278. propisuju način i rok u kojem Agencija podnosi prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, te dužnosti stečajnog sudije po podnesenom prijedlogu, kao i predviđaju da se za stečajnog upravnika može imenovati lice koje, osim uslova predviđenih zakonom kojim se uređuje stečajni postupak, ima znanje i iskustvo iz oblasti bankarskog poslovanja.
Čl. 279–281. propisuju da se isplata obaveza banke u stečajnom postupku vrši prema redoslijedu prioriteta definisanih u postupku likvidacije banke, te utvrđeno postupanje stečajnog suda na ispitnom ročištu. Takođe, propisana je dužnost stečajnog upravnika da Centralnoj banci BiH podnese zahtjev za korišćenje sredstava obavezne rezerve, te obaveza stečajnog sudije da rješenje o obustavi i zaključenju stečajnog postupka dostavi Agenciji.
U Glavi XII (čl. 282. i 283) sadržane su odredbe koje se odnose na obaveze i odgovorne strane.
Čl. 282. i 283. propisana je pojedinačna ili solidarna odgovornost banke za obaveze banke ili pravnog lica koje je platežno nesposobno ili je pod stečajem, kao i odgovornost akcionara, organa upravljanja i drugih lica za obaveze banke.
U Glavi XIII (čl. 284–290) sadržani su prekršaji i razvrstani prema počiniocima, radi sveobuhvatnog sagledavanja i identifikovanja počinioca prekršaja, kao i lakše primjene u praksi.
Čl. 284–286. propisani su prekršaji i utvrđeni rasponi novčanih kazni za banku i odgovorno lice u banci, kao i za banke sa sjedištem u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH i odgovorno lice u toj banci za prekršaje koje učine na području Republike Srpske, što predstavlja dopunu u odnosu na postojeći zakon.
Čl. 287–290. propisani su prekršaji i utvrđeni rasponi novčanih kazni za nadzorni odbor, upravu i odbor za reviziju banke, druga pravna i fizička lica, te da se prekršajni postupak pokreće i vodi u skladu sa propisima kojima se uređuje prekršajni postupak. Dalje, propisano je da Agencija preduzima mjere, izdaje prekršajne naloge ili pokreće prekršajni postupak u skladu sa zakonom koji uređuje sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, ako banka u svom poslovanju ne izvršava obaveze i zadatke, te ne preduzima mjere i radnje definisane ovim zakonom.
U Glavi XIV (čl. 291–296) sadržane su prelazne i završne odredbe.
Čl. 291–293. utvrđeni su rokovi u kojima su banke i Agencija dužne da usklade svoje poslovanje, organizaciju i akte sa odredbama ovog zakona, te da se do donošenja novih propisa Agencije u skladu sa ovim zakonom primjenjuju propisi koji su važili na dan stupanja na snagu ovog zakona, a koji nisu u suprotnosti sa ovim zakonom. Takođe, definisan je rok do kada su banke dužne Agenciji dostaviti planove oporvka, te rok do kada je Agencija dužna izraditi planove restrukturiranja za svaku banku i bankarsku grupu. Dalje, predviđena je obaveza banke koja nije izvršila usklađivanje ugovornih obaveza iz člana 129a. postojećeg Zakona da uskladi ugovore sa odredbama tog člana u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Čl. 294–296. definišu da će se postupci za izdavanje dozvole za rad banke i ostalih saglasnosti Agencije koji su započeti, a nisu završeni do dana stupanja na snagu ovog zakona, završiti u skladu sa odredbama Zakona o bankama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 44/03, 74/04, 116/11, 5/12 i 59/13). Takođe, predviđeno je da stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi postojeći Zakon, kao i da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srpske”.
Organi banke su skupština, nadzorni odbor i uprava.
Ovo je jedna od najvažnijih tema
u ovom zakonu.
pokaži svoje mišljenje i uključi se u raspravu!
Upravljanje bankom organizuje se u obliku dvodomnog sistema čiji su organi upravljanja nadzorni odbor i uprava banke.
Ovo je jedna od najvažnijih tema
u ovom zakonu.
pokaži svoje mišljenje i uključi se u raspravu!
Najmanje jedan član NO banke mora imati prebivalište na području Republike Srpske, i najmanje jedna trećina članova NO moraju biti lica koja su nezavisna od banke.
Ovo je jedna od najvažnijih tema
u ovom zakonu.
pokaži svoje mišljenje i uključi se u raspravu!
Uprava banke ima najmanje tri člana od kojih se jedan imenuje za predsjednika uprave, a najmanje jedan od članova uprave mora imati prebivalište na području Republike Srpske.
Ovo je jedna od najvažnijih tema
u ovom zakonu.
pokaži svoje mišljenje i uključi se u raspravu!
Banka može prodati svoja potraživanja osobama ili pravnim licima koja su za to zakonom ovlaštena.
Ovo je jedna od najvažnijih tema
u ovom zakonu.
pokaži svoje mišljenje i uključi se u raspravu!