-
-
Admir Čavalić
Broj pitanja: 24Broj odgovora: 24 - Stranka
- SBiH
- Parlament
- Parlament Federacije BiH
- Dom parlamenta
- Predstavnički dom
- Kratka biografija
Admir Čavalić rođen je u Tuzli 4.10.1987. godine. Ekonomski je analitičar, predavač i istraživač, koji je najpoznatiji kao osnivač udruženja "Multi". U Tuzli je završio osnovnu školu "Jala" i Gimanziju "Meša Selimović". Krajem 2011. završava Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli gdje je naknadno odbranio dva magistarska rada (2015 i 2017. godine). Trenutno je doktorant i asistent predavač na navedenom fakultetu. Od neformalnog obrazovanja, izdvaja se LAAD program pod mentorstvom Francisa Fukuyame (Sarajevo, Bosna i Hercegovina), Atlas Leadership Academy pod mentorstvom Tom G. Palmer (Fairfax, SAD) i CPR istraživačka škola (Koči, Indija). Od 2021. godine, Čavalić je vijećnik u Gradskom vijeću Tuzla ispred Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH).
2018. godine u biografskom lesikonu "Ko je ko u Bosni i Hercegovini", Admir Čavalić je uvršten među najutjecajnije osobe u Bosni i Hercegovini, čija djela i akcije pozitivno doprinose toj zemlji.
- Izborna jedinica
- 3
- Pozicija
- Broj osvojenih glasova
- 3091
Pitanje: Poštovani, kakvo je Vaše mišljenje o većoj „autonomiji“ i moći mjesnih zajednica da izvrše/završe neke stavke/probleme koje treba da odobre općinska vlast? Postoje neki problemi koje mjesna zajednica može sama da riješi, ali općina/grad nije dala nikakvo odobrenje. Mjesna zajednica(gdje sam nastanjen) uopšte nema kontrole i jedva da se sastaje vlast(pored sastanaka vezanih za izbore).
Odgovor:
Poštovani,
Hvala za pitanje. Razumijem problematiku i kao gradski vijećnik u Tuzli sam upravo insistirao na navedenoj - prvo kroz usvajanje Statuta, a onda kroz pritiske i lobiranja. Nažalost, još uvijek - barem u gradu iz kojeg dolazim - nemamo ovo pitanje riješeno. Međutim, apsolutno se zalažem za decentralizaciju u vezi lokalnih, komunalnih i drugih specifičnih problema jednog mjesta i mjesne zajednice. Ovo su sasvim uobičajne stvari vani i proizilaze iz činjenice da upravo mještani najbolje razumiju probleme i znaju najbolji način da ih riješe. Samo im treba omogućiti slobodu da to rade. Posebno poštujem mjesne inicijative jer su ekonomične tj. najmanje se novca utroši na posredništvo i IMT princip - mještani znaju koliko treba sredstava i tu nema mjesta manipulacijama. Šta mogu uraditi u vezi Vašeg pitanja? Uputiti inicijativu da kroz izmjene Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH omogućimo veću nadležnost MZ. Uz to, postavit ću par pitanja da provjerim razmišljanja institucija i nadležnog ministarstva u vezi navedenog.
Svako dobro i hvala još jednom na pitanju.
Datum odgovora: 27.03.2024
Pitanje: Poštovani, pitanje se odnosi na Nacrt zakona o djelatnosti psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine, tačnije Vaš stav u vezi sa ovim Nacrtom. Zaposlenicama sam Klinike za psihijatriju. Multidisciplinarni tim u centrima za mentalno zdravlje te psihijatrijskim odjelima/bolnicama/klinikama čine psihijatar + medicinska sestra-tehničar + psiholog (zdravstveni suradnik) + socijalni radnik (zdravstveni suradnik). Niti zakon o zdravstvenoj zaštiti, niti akreditacijski standardi sigurnosti i kvaliteta u zdravstvu, pa time ni sistematizacija ovih ustanova niti brojni drugi podzakonski akti koji reguliraju određene postupke u zdravstvenoj (psihijatrijskoj) praksi prepoznaju pedagoge-psihologe kao zdravstvene suradnike. Preko 80% pedagoga-psihologa radi/e u školama kao pedagozi, jer su tokom edukacije znatno više pedagoški usmjereni, pripadaju obrazovnom sistemu, imaju uređenu struku, propisan pripravnički staž i polažu stručni ispit. Da li Vam je poznato da tokom studija, studenti pedagogije-psihologije ne provode niti mali dio praktičnog dijela nastave u zdravstvenim, psihijatrijskim ustanovama, tokom studija i ne vide pacijenta, a sutra bi, kako Vi zagovarate, trebalo da dođu npr. raditi u Kliniku za psihijatriju ili centar za mentalno zdravlje i voditi psihološki intervju sa pacijentom (koji do tada nikada nije vodio) ili raditi psihometrijsku procjenu i izdavati nalaz, a bez dana prakse? Da li Vam je poznato da je znatan broj pedagoga-psihologa zaposlenih u zdravstvenim ustanovama u Tuzli u međuvremenu steklo zvanje dipl. psihologa, upravo stoga što kao pedagozi-psiholozi ne bi smjeli raditi u zdravstvenim ustanovama? U jednom dijelu FBiH, sličan problem postojao je dugi niz godina i sa razdvajanjem dviju medicinskih disciplina, ranija neuropsihijatrija, razdvojila se konačno na neurologiju i psihijatriju. Opstrukcije su vršili pojedini u SA koji su željeli zadržati monopol nad katedrom i klinikom. Pedagozi-psiholozi ne treba da uđu u okvir ovog Nacrta zakona, jer je njihova djelatnost zakonski regulirana. Generacije mladih studenata pedagogije-psihologije varali su oni koji su im govorili da mogu raditi kao psiholozi. Umjesto što su kivni na psihologe, bolje da traže odgovornost onih koji su ih lagali. Bespotrebno je ovo pitanje razvlačiti između politizacije i manjka kompetencija.
Odgovor:
Poštovani,
Riječ je o kompleksnom pitanju i upravo zbog toga postoje parlamenti - poput federalnog, a kako bi dobili različite informacije, stavove, opravdane ili neopravdane sumnje da nešto nije uredu i slično. Još je dobro što je Nacrt i što imaju oba doma, pa onda tek ide Prijedlog. Vezano za Nacrt, ranije sam par puta naveo da ću podržati isti i da lično smatram da to pitanje treba urediti zarad dobrobiti psihološke prakse u FBiH. Također, imam kao ekonomista par primjedbi u vezi (1) regulisanja cijene i (2) zabrane oglašavanja. Međutim, u svakodnevnoj komunikaciji sam sa predstavnicima psihologa, ali i pedagoga-psihologa, sa ciljem otvorene diskusije, razmjene stavova i slično. Postoji još drugih pitanja koja se odnose na ovaj Nacrt, a koja treba riješiti. Vezano za pedagoge-psihologe, potrebno je na određeni način zaštiti sve one koji mogu biti ugroženi novom zakonskom regulativnom. Nadležno ministarstvo već radi na tome. Pošto se uvodi 300 ECTS bodova kao uslov u uvodnim članovima zakona, sasvim je jasno da će se ići ka razlici predmeta i jednom masteru. Tako da ne stoje određene projekcije koje ste naveli. Uz to, ovi studenti se više ne educiraju. Na kraju, razumijem bojazan pojedinih da misle da će se ponoviti scenario prije par godina. Do toga neće doći, međutim, treba biti apsolutno inkluzivan spram svakog građanina FBiH na način da ne bude obespravljen. Kantonalne obrazovne ustanove, naročito javne, su dio federalnog sistema obrazovanja i ne možemo zanemariti navedeno. Sve u svemu, zaključak je predložen upravo zarad navedenog. Amandmana nema jer se na Nacrt ne može amandmanski djelovati. Budite spremni na to da će se Nacrt 5-10% izmijeniti u narednom periodu. Ali eto prvo da ga napokon usvojimo - nadam se na zadovoljstvo svih.
Svako dobro i hvala za pitanje. Poštujem i cijenim angažman.
Datum odgovora: 11.03.2024
Pitanje: Poštovani u skladu sa navedenim - Pedagozi - psiholozi u BiH kao kompetentni stručnjaci pishološku djelatnost uspješno obavljaju dugi niz godina. Univerzitet u Tuzli odsjek Pedagogija - psihologija zadnjih 18 godina iznjedrio je preko 1000 pedagoga - psihloga koji uspješno rade godinama u oblasti odgoja, obrazovanja, zdravstva, socijalnih usluga itd. Napominjeno državni fakultet koji je licenciran od strane MON Tuzlanskog kantona. Diploma pedagoga psihologa stečena na Univerzitetu u Tuzli priznata je i u zemljama Evropske unije i svijeta, a naša država nam osporava, što je sramotno i za svaku osudu. Nacrtom Zakona o djelatnosti psihologa ne samo da nisu prepoznate kompetencije pedagoga psihologa nego nisu nikako uzete u obzir. Stoga je nužno da se Nacrt zakona o djelatnosti psihologa izmjeni i da se u tekstu Prijedloga Zakona diplomirani pedagozi - psiholozi , bachelori pedagogije - psihologije priznaju i prepoznaju kao jednakopravni psihološki djelatnici.Smatrate li Vi koji sjedite na tim mjestima da je ovo nehumano, diskriminatorno, da tjerate mlade obrazovane ljude da odlaze iz ove zemlje, ti ljudi su čisto pošteno završili svoje studije, na državnom fakultetu koji nisu studenti izmislili , čiji roditelji su dali zadnji atom snage da ih školuju, među kojima su djeca šehidskih porodica, ja sam jedna od tih, i sad se nađe neko nakon 10, 20. godina da osporava zanimanja.
Pitanje na zakonu: Nacrt zakona o djelatnosti psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine
Vidi sva pitanja na zakonuOdgovor:
Poštovani,
Apsolutno razumijem problematiku i zbog toga smo predložili zaključak koji bi se riješilo ovo pitanje. Danas to ide na sjednici federalnog parlamenta. Mišljenja sam da Zakon treba biti rezultat uvažavanja svih (dobronamjernih, konstruktivnih) prijedloga. Napominjem da je ovo tek Nacrt i da sada slijedi javna rasprava, te pripremanje Prijedloga zakona.
Svako dobro i hvala na javljanju.
Admir Čavalić
Datum odgovora: 22.04.2024
Pitanje: Poštovani,U skladu s navedenim, zanima me kakav je status studenata koji su tokom dodiplomskog studija stekli zvanje profesor Psihologije i sociologije - bachelor, te tokom II ciklusa - diplomskog studija stekli zvanje magistra Psihologije na Nastavničkom fakultetu Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru? Čitajući prijedloge i raspravu između jednopredmetnih i dvopredmetnih studija, zanima me da li to znači da kompetentnost diplomiranih psihologa (posebno magistra psihologije) određuje samo broj stručnih predmeta na studiju? Da li to znači da diplomirani magistar psihologije (prethodno jednopredmetni studij) vrijedi više od diplomiranog magistra psihologije (prethodno dvopredmetni studij, pa magisterij) koji ima objavljene naučne radove i druge edukacije uz svoje ime? Ko može sa takvom sigurnošću tvrditi i kleti se u superiornu kompetentnost jednopredmetnog studija, samo kao takvog? Uz današnju sociokulturološku klimu, te tendenciju studenata da naučeno zaborave za kratak rok, dijelom zbog mehaničkog usvajanja materijala (što postaje sve češči slučaj), koliko je pouzdano procjenu kompetencije bazirati na osnovu "jednopredmetnosti" ili "dvopredmetnosti" određenog studija? Naše javne ustanove (Univerziteti) su jasno odredili i pod akreditacijom osmislili nastavne planove i programe i kompetencije koje se stiču nakon uspješnog apsolviranja istih studija, te da li donošenje ovog zakona znači podrivanje javnih ustanova i proglašavanje istih nestručnim, nekompetentnim i neozbiljnim? Opasnost nepoštivanja ovih studija (profesor psihologije i sociologije - bachelor, do magistra psihologije, te pedagoga-psihologa do magistra psihologije) leži u izjednačavanju naših javnih univerziteta sa nelegitimnim/nepriznatim privatnim univerzitetima. Da li će sutra bolje prolaziti i nositi etiketu kompetentnosti tajno zaprimljena, ali nepriznata diploma sa nepriznatog privatnog univerziteta, samo zbog toga što je bazirana na jednopredmetnom studiju? Hoćemo li time samo otvoriti jedan akademski autoput za kupovanje diploma jednopredmetnog studija psihologije i sve više resursa ulagati u otkrivanje nepravilnosti u vezi s tim, koje mogu trajati godinama? Pod izgovorom stručnosti, koliko stručnih pojedinaca će ostati zakinuto za rad u području svoje kompetentnosti?Unaprijed hvala na odgovoru i srdačan pozdrav!
Pitanje na zakonu: Nacrt zakona o djelatnosti psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine
Vidi sva pitanja na zakonuOdgovor:
Poštovani,
Hvala na pitanju i na jasnom obrazloženju. Upravo zbog navedenog smatram da treba napraviti određena izuzeća, naročito ukoliko se u konačnici master svodi na jednopredmetni studij. Zbog toga treba uvažiti sve primjedbe i dobronamjerne sugestije u okviru javne rasprave koja treba da ide nakon usvajanja Nacrta. Napominjem - očekujem da se Nacrt usvoji kada se desi ova sjednica (moguće do kraja mjeseca, eventualno u narednom). Međutim, nakon toga treba uraditi kvalitetnu i dužu javnu raspravu kako bi se svi saslušali i kako ne bi bilo oštećenih u ovom procesu. Ključ uspjeha svakog društva jeste predvidljivost institucija, u ovom slučaju institucije obrazovanja, odnosno diplome koja garantuje da je uspješno završen obrazovni proces. Ako to dovedemo u pitanje onda gubimo povjerenje u naše institucije i to nosi niz negativnih društvenih efekata. Iskreno hvala što ste pojasniti i ovu mostarsku dimenziju priče. Treba sve saslušati i zanemariti eventualne sujete, kao i bojazan da će se nekome ugroziti tržišna pozicija. Situacija na tržištu rada je takva da ima prostora za sve. Naročito bi to trebalo važiti za one koji završe II ciklus studija.
Svako dobro.
Datum odgovora: 05.04.2024