Cilj predloženih izmjena i dopuna Zakona o vanparničnom postupku FBiH je implementacija presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu “Hadžimejlić i drugi protiv Bosne i Hercegovine” (aplikacije br. 3427/13, 74569/13 i 7157/14). Presudom je utvrđena povreda prava aplikanata iz člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim se propisuje da svako ima pravo na slobodu i sigurnost.

Aplikaciju pred sudom podnijele su osobe koje su bile stavljene pod srkbništvo zbog dijagnosticirane hronične psihičke bolesti, a koje su potom smještene u ustanovu za socijalno zbrinjavanje na osnovu rješenja centra za socijalni rad. Kako je navedeno, vođenje ovog postupka i donošenje odluke koja je rezultirala smještajem aplikanata u ustanovu za socijalno zbrinjavanje, nije učestvovao nadležni sud. ESLJP je presudom naložio da je tužena država BiH dužna otpustiti aplikante iz ovih ustanova i dosuđena im je naknada zbog nezakonitog pritvaranja.

Prije odluke suda u Strazburu, aplikanti su dobili i odluku Ustavnog suda BiH u vezi s njihovim zadržavanjem u ustanovi za socijalno zbrinjavanje. Ustavni sud BiH donio je više odluka po podnesenim apelacijama osoba s duševnim smetnjama smještenih u ustanove socijalne zaštite, a kojima su utvrđene iste povrede Ustava BiH i Evropske konvencije.

Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o vanparničnom postupku FBiH mijenja se institut oduzimanja poslovne sposobnosti na način da se u zakonodavstvo FBiH kao novina uvodi institut ograničenja poslovne sposobnosti. Navedeno podrazumjeva da je nadležni sud prilikom donošenja odluke o ograničavanju poslovne sposobnosti dužan taksativno odrediti radnje i poslove koje punoljetna osoba sa ograničenom poslovnom sposobnošću može poduzimati. Sudu se nalaže da je prilikom donošenja takve odluke dužan da vodi računa o poštivanju osnovnih ljudskih prava i da teži što manjim ograničenjima. Jednako tako, nadležnom sudu daje se mogućnost da donese odluku o smještaju osobe sa ograničenom poslovnom sposobnošću u ustanovu socijalne zaštite u slučajevima kada psihofizičko stanje te osobe zahtjeva takav tretman ili ako ta osoba nema osobe koje su po zakonu dužne i u mogućnosti da se brinu o njoj. Vrlo bitna stavka ovog Nacrta jeste da vrijeme smještaja u ustanovu ovog tipa ne može biti duže od jedne godine, ali sudu se ipak daje mogućnost produženja. Također, propisuje se i mogućnost prava na žalbu na rješenje o smještaju osobe u ustanovu socijalne zaštite. 

Dakle, osoba više neće moći smjestiti u ustanovu socijalne zaštite bez da je o tome odluku donio nadležni sud. Kako bi se adekvatno brinuli o pravima štićenika, sud će biti u obavezi da periodično preispituje donesenu odluku o ograničenju poslovne sposobnosti kao i odluku o smještaju u ustanovu socijalne zaštite. U slučaju ako je riječ o osobi koja je smještena u zdravstvenu ustanovu ili ustanovu socijalne zaštite, predviđa se mogućnost da se ročište održi i na tom mjestu.

Mogućnost izjave žalbe na odluku suda daje se svim osobama koje su učestvovale u postupku, pa i osobi kojoj se ograničava poslovna sposobnost bez obzira na zdravstveno stanje. 

Kada je riječ o dodjeli staratelja licu kojem je ograničena poslovna sposobnost, staratelju se nalaže da radi u najboljem interesu štićenika. Tu se podrazumjeva poticanje štićenika na samostalno donošenje odluka te pružanje podrške u donošenju odluka i sudjelovanja u životu zajednice. Također, staratelj će težiti tome da se uklone uzroci zbog kojih je štićeniku ograničena poslovna sposobnost i da se štićenik osposobi za samostalan rad. Nadzor nad izvršavanjem starateljevih obaveza prema štićeniku vrši organ starateljstva, a staratelj je dužan da najmanje jednom godišnje, a po potrebi i češće da obavijesti ustanovu socijalne zaštite o izvršenju dodijeljenih obaveza prema štićeniku.

Nacrt propisuje i mogućnost da lice izabere ko će mu biti staratelj u slučaju ograničenja poslovne sposobnosti putem anticipirane izjave. Ova izjava se daje u formi notarski obrađene isprave, a nadležni organ starateljstva dužan je da postupi po njoj u slučajevima kada imenovana osoba za staratelja putem ove izjave ispunjava pretpostavke za imenovanje.

Uloga organa starateljstva u cijelom ovom procesu ogleda se u izvještavanju suda najmanje jednom godišnje, ali po potrebi i češće, o psihofizičkom stanju osobe smještene u ustanovu socijalne zaštite uz pribavljeno mišljenje ustanove u kojoj je ova osoba smještena i nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke odgovarajuće specijalnosti. 

Svi slučajevi u kojima je prije stupanja na snagu ovog zakona, a bez odluke suda, došlo do smještanja osoba u ustanove socijalne zaštite, bit će podvrgnuti sudskom preispitivanju. Stupanjem na snagu ovog zakona, nadležni organ starateljstva bit će u obavezi da u roku od tri mjeseca podnese prijedlog nadležnom sudu za preispitivanje odluke o smještaju u ustanovu socijalne zaštite.

Uporedo sa ovim izmjenama, pristupilo se izmjenama i dopunama Porodičnog zakona FBiH kako bi se proveli principi na koje je ukazao Evropski sud za ljudska prava te izvršilo njihovo usaglašavanje. 

Više o analizi Nacrta zakona o izmjenama i dopuni Porodičnog zakona FBiH čitajte OVDJE.

Fotografija: pexels.com