Zahtjev za vracanje na snagu gradjanskog Ustava Republike BiH

PETICIJA USTAVNOM SUDU BIH VIJEĆU MINISTARA EVROPSKE UNIJE GENERALNI SEKRETAR U.N.SVIM POLITIČKIM STRANKAMA U BIHVISOKI PREDSTAVNIK OHR-a U BIH. ZAHTIJEVAMO VRAĆANJE U FUNKCIJU JEDINOG LEGALNOG I MEĐUNARODNO PRIZNATOG GRAĐANSKOG USTAVA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE Ustav Republike BiH iz 1992. godine baziran je na internacionalnoj konvenciji U.N. i E.U. o ljudskim pravima, jednakosti u konstitutivnosti svih građana - državljana Bosne I Hercegovine, i širokoj regionalnoj decentralizaciji u korist jedinica lokalne uprave i regija unutar ustavnog sistema države, Republike BiH.Po Ustavu RBiH iz 1992 godine, svi građani (bilo koje vjere ili etničke pripadnosti ) su bili ravnopravni i nije bilo potrebe za agresijom susjednih država pod izgovorom da će u Republici BiH pojedini građani postati neravnopravni. Ustav RBiH je građanski Ustav, potpuno konstitutivno jednakih građana pred ustavom i zakonima RBiH.Građani Republike Bosne i Hercegovine su se 29. februara i 01. marta 1992. godine sa većinom od 64 posto glasova opredijelili za suverenu i nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i naroda. Odmah nakon referenduma uslijedila je agresija iz Srbije i Crne Gore, a potom i iz Hrvatske, čije su posljedice bile oko 200.000 ubijenih građana RBiH, nekoliko stotina hiljada invalida, hiljade silovanih žena, oko dva miliona građana RBiH protjeranih iz svojih domova, stotine hiljada djece bez jednog ili oba roditelja, ogromne materijalne štete. Cilj te agresije bio je i ostao rušenje Republike BiH, što je u velikoj mjeri i postignuto, tako da je legalni i legitimni Ustav RBiH ilegalnim metodama suspendovan.Mi, većina građana RBiH branili smo i branimo legalan Ustav, ispravno utemeljenu državu, ljudska prava svih građana Republike BiH bez razlike na vjeru, etničku pripadnost ili bilo koju drugu specifičnost! OBRAZLOŽENJE SA ASPEKTA UNUTARNJEG I MEĐUNARODNOG PRAVA DEJTONSKI USTAV JE NEZAKONIT Internacionalni sud pravde je 26. februara 2007. godine svojom pravosnažnom presudom u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore presudio: „Da je Srbija prekršila obavezu da spriječi genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, koji se odnosi na genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. godine.” Sud je utvrdio da su genocid počinile vlasti i institucije „Republike Srpske”, posebno Vojska (VRS) i Policija (MUP) „Republike Srpske” i da je Srbija imala obavezu da spriječi genocid. Podnošenje tužbe za genocid 1993. godine prethodi svim naknadnim ustavnim i pravnim aranžmanima za državu Bosnu i Hercegovinu. Presuda Internacionalnog suda pravde je nadređena svim ustavnim aranžmanima koji se danas nude žrtvama agresije i genocida uključujući i Aneks IV Dejtonskog sporazuma. Stoga, mi, gradjani Bosne i Hercegovine, žrtve agresije i genocida, pozivajući se na pravosnažnu presudu Internacionalnog suda pravde i zakonito pravo na RESTITUTIO IN INTEGRUM (vraćanje u originalno stanje) utemeljeno na imperativnim normama Internacionalnog prava JUS COGENS, upućujemo Peticiju kojom zahtjevamo povratak na snagu suspendovanog gradjanskog Ustava Republike Bosne i Hercegovine i da ćemo se boriti za povrat institucija Republike Bosne i Hercegovine, onakvih kakve su bile prije agresije i genocida. Ustav Republike Bosne i Hercegovine je jedini pravni dokument na osnovu kojeg je priznata nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine. Ustav Republike Bosne i Hercegovine je ukinuo komunizam i obezbjedio održavanje slobodnih višepartijskih izbora u Bosni i Hercegovini u 1990. godini i obezbjedio je održavanje slobodnog referenduma za nezavisnot u 1992. godini. Pod ovim Ustavom, Republika Bosna i Hercegovina je postala članica UN-a. Ustav Republike Bosne i Hercegovine obezbjedjuje da je svaki gradjanin suveren na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine bez obzira na etničku i vjersku pripadnost.Susjedne države Republike BiH, koje su takodjer multi-etničke I multi-religijske, imaju gradjanski Ustav, kao I skoro sve države svijeta. Jedini razlog zašto je gradjanima Republike BiH agresijom I genocidom nametnuta podjela države, etnokratija I nefunkcionalni sistem je nastavak provodjenja fašističke ideologije velike Srbije I velike Hrvatske. Agresori na Republike BH se nadaju da će pod izgovorom ugroženosti ljudskih prava (slično kao nacistička okupacija Poljske i Čehoslovačke) uspjeti uništiti suverenu državu Republiku BiH i na njenoj teritoriji ostvariti svoje fašističke ciljeve. Osnovni princip demokratije koji se prepoznaje u metodama odlučivanja većinom (jedan čovjek jedan glas) se od strane ideologa velike Srbije I velike Hrvatske proglašava “unitarizmom” I “majorizacijaom” iako u njihovim državama vlada upravo takav princip demokratije. Evidentan je primjer susjedne Crne Gore, koja je procentualno više multi-etnička I multi-religijska nego Republika BiH, pa ipak opravdano ima gradjanski Ustav. Takodjer princip “jedan čovjek jedan glas” je prisutan i u entitetima i kantonima Dejtonske BiH, ali očito sljedbenici agresora to ne vide kao lokalne majorizacije I lokalne unitarizacije već insistiraju na podjeli, etnokratiji I nefunkcionalnom dejtonskom ustroju na nivou države sa ciljem provodjenja do kraja fašističkih ideologija velike Srbije I velike Hrvatske.Građani Bosne i Hercegovine zahtijevaju da se Republika Srpska, kreirana genocidom, proglasi ilegalnom, ukine entitet Federacija BiH i da se Ustav Republike Bosne i Hercegovine ponovo stavi u funkciju.Republika BiH bila je međunarodno priznata država i 177. po redu članica UN. Po Povelji UN, Ustav i institucije države članice UN ne mogu se mijenjati agresijom neke druge države, pa čak ni Ujedinjene nacije nemaju pravo miješanja u unutrašnje stvari svojih članica.Član 2, paragraf 7 Povelje UN se kaže:“Ništa sadržano u ovoj Povelji ne može dati za pravo Ujedinjenim nacijama da se miješaju u pitanja koja su stvar unutarnjeg pravnog poretka bilo koje zemlje.” Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija u svojoj rezoluciji broj 752 iz 1992. godine je proglasio SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) agresorima na Republiku BiH, a u rezoluciji broj 757 iz 1992. počeo kažnjavati agresore uvodeći im ekonomske sankcije.Ujedinjene nacije nisu smjele dozvoliti da počnu pregovori o ustavnom preuređenju države članice, žrtve agresije, bez obzira na pristanak Predsjednika predsjedništva Republike BiH da se upusti u te pregovore. Rezultat takvih pregovora je nasilna promjena Ustava države žrtve agresije.U Dejtonskom ugovoru Bosna i Hercegovina se našla pod starateljstvom od strane SR Jugoslavije i Republike Hrvatske, što je zabranjeno članom 2. Povelje UN. Internacionalno pravo, zaštita zemalja članica i obaveza UN da osigura tu zaštitu, postoji osim, ako se zemlja članica UN, tog prava sama ne odrekne. Međutim to odricanje ne smije biti rezultat nelegitimnog predstavljanja, reinterpretacije predmeta pregovora, obmana državnika prema vlastitom narodu. Svoju zavjeru ( pregovore o Ustavu iza zatvorenih vrata i van institucija sistema ) bh. pregovarači krili su, a i danas kriju, obmanom da ne postoji Pravo, nego postoje zavjere.U članu 2.1 Povelje U.N. se kaže:Među članicama UN odnosi se moraju zasnivati na poštovanju načela suverene jednakosti.Pošto je Ustav jedne zemlje izraz suverene jednakosti zemalja članica UN, jasno je da je pregovaranje o Ustavu od strane susjednih zemalja direktno kršenje člana 2. Povelje UN, kao imperativne norme međunarodnog prava. Činjenica da su Republika Srbija i Republika Hrvatska postali sudionici pregovora o Ustavu Bosne i Hercegovine, pri čemu su izmjenu Ustava RBiH upravo pokušavale realizirati putem rata i agresije, je u suprotnosti sa članom 2. Povelje U.N.Ljudi, koji su još od Lisabona 92., preko Ženeve 93. do Dejtona 95. davali agresoru viziju uspjeha, tako što su pristajali da diskutuju vlastiti Ustav, danas to brane navodnim pritiskom svijeta, krijući navedene činjenice o neupitnosti, nedjeljivosti i neprenosivosti suvereniteta i ništavnosti ugovora pod pritiskom, obmanom ili nelegitimnom voljom.Sa aspekta unutarnjeg prava, pregovaranjem Ustava Republike BiH i prihvaćanjem "Dejtonskog Ustava" činjena je izdaja Republike što se može ponajbolje vidjeti iz članova 154. i 155. Ustava R BiH koji glase:Član 154.Neprikosnoveno je i neotuđivo pravo i dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i Ustavom utvrđeno uređenje Republike.Član 155. Niko nema pravo da prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo.Legitimni predstavnik hrvatskog naroda u BiH Krešimir Zubak nije pristao da potpise ni preliminarni mirovni sporazum u Dejtonu, pa su u ime Hrvata iz BiH taj sporazum potpisali funkcioneri susjedne države Hrvatske, sto je nečuveno i internacionalnom pravu. Aneks 4 finalne verzije mirovnog sporazuma, Pariški sporazum, koji se danas koristi kao Ustav Bosne i Hercegovine nikada nije ratifikovala Skupština Republike Bosne i Hercegovine, čime je dokazana nelegitimna volja bosanskohercegovačkih pregovarača i potpisnika Pariškog sporazuma. To znači da Aneks 4 nikada nije prošao kroz legalnu proceduru promjene Ustava propisanu prethodnim, a tada važećim, Ustavom Republike BiH niti Ustav Republike BiH predvidja mogućnost svog ukidanja. Sa aspekta konvencija o međudržavnim ugovorima, Bečka konvencija iz 1969. godine, pridružena Povelji UN, smatra ništavnim ugovore suprotne međunarodnom pravu, dakle suprotne Povelji U.N. Za BiH je bitno da član 53. spomenute Konvencije smatra ništavnim čak i ugovore koji su dobrovoljno doneseni, ako su suprotni međunarodnom pravu. Osim toga, kao ugovor, "Dejtonski Ustav" je suprotan referentnoj konvenciji za međudržavne ugovore, po kojoj se ugovorom smatraju sporazumi između država, isključujući mogućnost da ti ugovori sadrže i ustav neke zemlje.Prema tome Dejtonski ustav je akt ilegalne “ustavne kapitulacije” koji su potpisale i garantirale dvije susjedne zemlje, a koje su kao jedan od osnovnih ratnih ciljeva imali upravo rušenje I okupaciju Republike BiH. Ovim je Republika BiH uspješno odvedena od primjene Povelje UN, i međunarodnog prava protiv država krivaca za agresiju i genocid. Esad Jaganjac, BSc Hons u ime GRAĐANA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE


Sve peticije

37 Potpisa

Uloguj se da bi potpisao peticiju!

Nadležna institucija Parlamentarna skupština BiH

Saša Magazinović

2489
glasova

Sa osvojenih 2489 glasova, poslanik Saša Magazinović je osvojio mjesto u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Ukoliko peticija postavljena od strane predlagača dostigne ovaj broj glasova, javnarasprava.ba će:

  • uručiti pisma sa tekstom ove peticije svim poslanicima u PS BiH.