Članom 1. ovoga Zakona omogućava se i samostalnim preduzetnicima, odnosno fizičkim licima da budu izvođači radova u šumarstvu, ukoliko ispunjavaju predviđene uslove. Na ovaj način, se omogućava i fizičkim licima da pored pravih lica mogu vršiti određene poslove u šumarstvu.
Članom 2. određuje se da se šumske štete moraju evidentirati neposredno po njihovom nastanku, a najkasnije u roku od mjesec dana. Prema Članu 30. Zakona o šumarstvu, čija se dopuna i vrši, rok za evidentiranje poslova u šumarstvu je bio do 28. februara tekuće godine za prethodnu godinu.
Članom 3. izmijenjen je i dopunjen član 32. Zakona, koji definiše imovinu javnog preduzeća, čime se reguliše problematika uknjižavanja nepokretnosti i evidencije bilansa preduzeća.
Članom 4. predlagač Zakona, korisnicima šuma i šumskog zemljišta dodaje u nadležnost čuvanje, uskladištenje i prodaju drvnih sortimenata oduzetih u postupku inspekcijskog nadzora. Dosadašnjom zakonskom regulativom, ovi poslovi su bili u nadležnosti JP „Robne rezerve RS“ a. d. Banja Luka koje je trenutno u stečajnom postupku.
Članom 5. se nastavljaju izmjene u skladu sa Članom 1. ovoga zakona, kojim se uvode fizička lica kao mogući izvođači radova u šumarstvu.
Dalje, Član 6. ovoga Zakona donosi izmjene slučajeva kada se krčenje šuma ili trajna promjena namjene šumskog zemljišta može vršiti. Ovim izmjenama pokušava se jasnije i preciznije formulisati uslovi kada je moguće krčenje šuma. Prema ovim izmjenama krčenje je moguće: kada je to predviđeno planovima i programima gazdovanja šumama, u cilju ralizacije sprovedbenih dokumenata prostornog uređenja, na osnovu akta nadležnog organa o utvrđivanju opšteg interesa, ukoliko je to potrebno radi realizacije ugovora o koncesiji, radi izgradnje objekata za zaštitu ljudi i materijalnih dobara od elementarnih nepogoda, u postupku komasacije poljoprivrednog zemljišta i šuma, za podizanje kultura koje trajno daju veću korist nego postojeća šuma. Ipak, ovi uslovi ostavljaju dovoljno prostora za različita tumačenja, i moguće probleme u praksi. ) Saglasnost za krčenje šume ili trajnu promjenu namjene šumskog zemljišta daje Ministarstvo. Prijedlog za krčenje šume mogu podnijeti: nosilac prava svojine ili korisnik nepokretnosti, jedinica lokalne samouprave, koncesionar i korisnik eksproprijacije.
Članom 7. regulišu se naknade za koje predlagač krčenja plaća za izuzimanje zemljišta iz šumske proizvodnje. Visinu ovih naknada obračunava Ministarstvo a utvrđuje se u visini katastarskog prihoda za to zemljište za tekuću godinu, uvećano za:
a) 500 puta za I katastarsku klasu,
b) 400 puta za II katastarsku klasu,
v) 300 puta za III katastarsku klasu,
g) 200 puta za IV katastarsku klasu,
d) 100 puta za V, VI, VII i VIII katastarsku klasu.
Predlagač krčenja dužan je naknadu uplatiti prije izdavanja saglasnosti za krčenje šume. Također, u ovom članu se definišu izuzeci od plaćanja ove naknade. Odluku od izuzimanja donosi Ministar.
Članom 8. ovoga zakona se preciznije definiše neophodna dokumentacija, koju predlagač krčenja mora dostaviti uz zahtjev.
Dalje, Zakon u Članu 9. precizinije definiše da je čuvar šuma službeno lice, te da ima pravo da nosi naoružanje.
Članom 10., uređuje se način i lokacije na kojima se može vršiti žigosanje i obrojčavanje drvnih sortimenata, te izuzeci na osnovu kojih se prijenjuju ove odredbe. Istim članom se zabranjuje ponovno stavljanje u promet posječenog drveta, odnosno zabranjuje se preprodaja drveta. Ova odluka bi za posljedicu trebala da ima veće količine drveta koje bi bile na raspolaganju domaćim drvoprerađivaćima.
Član 11. mijenja dosadašnji način određivanja neophodnog minimuma šumskih drvnih sortimenata koje korisnik šuma i šumskog zemljišta mora obezbijediti lokalnim prerađivaćima drveta. Dosadašnjim zakonskim rješenjima, neophodan minimum je određivala Agencija za šume, na osnovu godišnjeg obima sječe za tu lokalnu zajednicu. Izmjenama koje ovaj Zakon predviđa, neophodan minimum od sada određuje korisnik šuma i šumskog zemljišta u svojini Republike, na osnovu kriterijuma koje odlukom propisuje Vlada.
Član 12. mijenja svrhu za koju se mogu koristiti sredstva prikupljena iz naknada za korištenje šuma i šumskog zemljišta, a izmjene se odnose na mogućnost korištenja sredstava, pored izgradnje i održavanja infrastrukture i drugih objekata, za ostale troškove neophodne za funkcionisanje lokalne samouprave. Ova sredstva se ne mogu koristiti za troškove isplate plata i ostalih administrativnih troškoa lokalne samouprave.
Član 13. donosi izmjene kojima se određuje način korištenja sredstava uplaćenih po osnovu naknada za krčenje šuma. Sredstva se uplaćuju 30% na račun javnih prihoda jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi nepokretnost i 70% na račun javnih prihoda Republike. Sredstva koja se uplaćuju na račun javnih prihoda jedinice lokalne samouprave mogu se koristiti isključivo za potrebe šuma i šumskog zemljišta. Dosadašnja zakonska regulativa, nalagala je da se sva sredstva uplaćuju na račun javnih prihoda Republike.
Članom 14. dopunjava se Član 95. važećeg Zakona u smislu da se omogućava utrošak sredstava posebnih namjena za šume i za nabavku osnovnih sredstava koja su potrebna za održivo gazdovanje šumama.
Članovima 15 i 16 ovoga Zakona uređuju se kaznene odredbe, kao i definisanje kaznene odredbe u slučaju ako se šumske štete ne evidentiraju neposredno po njihovom nastanku, te ako se krčenje šuma ili trajna promjena namjene šumskog zemljišta vrši bez saglasnosti Ministarstva.
