Zakonom o radu uređeno je da puno radno vrijeme radnika iznosi 40 sati sedmično, ali ne kraće od 36 sati sedmično, dok se pod nepunim radnim vremenom u smislu spomenutog zakona smatra radno vrijeme kraće od radnog vremena propisanog za puno radno vrijeme.

Dalje, postojećim članom 10. Zakona o doprinosima, osnovica doprinosa se definiše kao „ukupan prihod obveznika doprinosa na koji se plaća porez na dohodak koji uključuje doprinose koji se plaćaju u skladu sa ovim zakonom“. 

Predloženim izmjenama ovoga zakona dodaje se novi član 10a. kojim se određuje da osnovica doprinosa za lica koja su obveznici doprinosa ne može biti niža od najniže bruto plate u Republici Srpskoj, utvrđenoj u skladu sa propisima kojima se uređuje rad, a koja je važeća u mjesecu za koji se doprinosi obračunavaju. 

Na ovaj način, nastoji se suzbiti praksa pojedinih poslodavaca kod kojih radnici rade puno radno vrijeme, ali su prijavljeni na nepuno radno vrijeme. U skladu sa tim, formalno su obračunavali i isplaćivali platu koja je niža od najniže propisane bruto plate u Republici Srpskoj. Na ovaj način, pojedini poslodavci su uplaćivali manje doprinose za radnike koji rade puno radno vrijeme, ali su prijavljeni na nepuno radno vrijeme. Samim tim, štetili su budžetu entiteta, kao i pravima radnika koja ostvaruju po osnovu uplaćenih doprinosa.

Ovom izmjenom očekuje se povećanje prihoda u budžetima po osnovi doprinosa u iznosu od 20,3 miliona KM.