Da li je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima protivan Ustavu FBiH?

Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH raspravljao je 26. 5. 2021. o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima. Javna rasprava je među prvima analizirala ovaj tekst, ukazavši na određene nelogičnosti u tekstu Prijedloga.

Sa dnevnog reda 22. redovne sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH skinut je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima FBiH. Javna rasprava je među prvima analizirala tekst ovog prijedloga. S obzirom na određene nelogičnosti i sumnje u ustavnost ovog teksta, konsultovali smo eksperte i ekspertice iz ove oblasti, traživši da napišu stručna mišljenja o predloženom tekstu. Nakon toga su se u javnosti oglasili i advokati, ukazavši na iste nelogičnosti.

Naime, Ustavni sud FBiH je, presudom br. U-15/10 od 2. 12. 2015. godine, utvrdio da čl. 6. st. (1) (u dijelu koji glasi: “kao i osoba koja ispunjava pretpostavke iz stava 2. ovoga člana“) i st. (2), kao i čl. 27. i 73. Zakona o notarima, nisu u skladu sa Ustavom FBiH. Sud je tada utvrdio da je diskriminatorna odredba, kojom je određeno da polaganju notarskog ispita mogu pristupiti samo osobe koje obavljaju posao notarskog pomoćnika u trajanju od tri godine. Diskriminacija u ovoj odredbi ogleda se u činjenici da se ovakvim određenjem isključuje mogućnost polaganja notarskog ispita i obavljanja notarske profesije od drugih osoba pravne profesije - čak i onih koje obavljaju najodgovornije javne funkcije (kakva je, primjerice, sudačka funkcija). Nadalje, odredba kojom je omogućeno da vlada kantona određuje broj notara za područje kantona te njihovo službeno sjedište, kao i da se broj notara određuje prema broju stanovnika koji žive na području kantona - također je proglašena neustavnom. Ustavni sud je ovakvu svoju odluku opravdao navodeći da se relevantnim odredbama Ustava FBiH propisuje da sve osobe unutar FBiH uživaju pravo na jednakost pred zakonom, te pravo na slobodu na rad, sudjelovanje u javnim poslovima i jednak pristup javnim službama, kao i da je Ustavom zabranjena svaka diskriminacija po bilo kojem osnovu. Konačno, Ustavni sud je utvrdio da je neustavna i odredba kojom je propisana obaveza notarske obrade isprava za širok spektar pravnih poslova, jer je diskriminatorna prema diplomiranim pravnicima/ama sa položenim pravosudnim ispitom, magistarskim ispitom ili doktoratom, a koji su - kako Ustavni sud ukazuje - sa istim, a ako ne i većim stručnim znanjem, sposobnostima i moralnim kompetencijama, osposobljeni za pružanje istih ili sličnih usluga.

Ustavni sud FBiH je 6. 3. 2019. donio i drugu presudu (U-22/16) u vezi sa Zakonom o notarima. Ovom presudom je Sud utvrdio da pojedine odredbe Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH, Zakona o stvarnim pravima, Zakona o zemljišnim knjigama FBiH i Zakona o nasljeđivanju u FBiH, nisu u skladu sa Ustavom FBiH. Naime, osporene odredbe ovih zakona proistekle su iz odredbe čl. 73. Zakona o notarima. S obzirom da je ova odredba ranije ocijenjena neustavnom, njenu pravnu sudbinu trebaju slijediti i osporene odredbe.

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima, o kojem je 26. maja raspravljao Predstavnički dom Parlamenta FBiH, trebao je donijeti suštinske izmjene Zakona o notarima, kojima bi se ispoštovale dvije presude Ustavnog suda FBiH. No, ovaj prijedlog zapravo u pogledu čl. 27. i 73. ne sadrži suštinske izmjene u odnosu na tekst koji je Ustavni sud FBiH proglasio neustavnim. Primjerice, čl. 27. Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima ne sadrži kriterije koji garantuju uspostavu notarskih ureda na području cijele FBiH (koje Ustavni sud FBiH smatra ključnim za ostvarenje prava na jednakost pred zakonom). Nadalje, novi prijedlog ustanovljava da je notarska obrada isprave neophodna za pravne poslove raspolaganja imovinom poslovno nesposobnih osoba, zatim za pravne poslove u kojima učestvuje nepismena, gluha, nijema, slijepa ili gluhonijema stranka, kao i stranka koja ne zna jedan od službenih jezika u BiH, te za pravne poslove kojima se obećava neka činidba kao poklon - s tim što se nedostatak notarske forme nadomješta izvršenjem činidbe. S druge strane, za punovažnost ostalih pravnih poslova navedenih u čl. 73. se, umjesto obavezne notarski obrađene isprave, traži od notara solemnizirana privatna isprava. Dakle, ovakvim određenjem je ponovo za punovažnost pravnog posla presudna uloga notara/ke.

Pojedini stručnjaci smatraju da se ovim prijedlogom, na štetu građana i građanki, favorizuju notari i notarke. Tako član Upravnog odbora Advokatske/Odvjetničke komore FBiH Bekir Gavrankapetanović tvrdi da je predložena obavezna solemnizacija neprihvatljiva, te da bi notar/ka trebao/la samo ovjeriti ugovore koje potpišu stranke, dok je sud tijelo koje bi trebalo kontrolisati ispravnost i zakonitost tih ugovora. Građanima i građankama bi trebalo biti prepušteno da sami odluče da li je potrebno da se obrate notarima i notarkama za dodatno osiguranje ili ne. Dakle, kako tvrde iz Advokatske/Odvjetničke komore FBiH, solemnizacija ne bi trebala biti obavezujuća u postupku, već izvršena samo na zahtjev stranke. “Šta će izabrati građanin, to je sloboda izbora, a ne zakonske odredbe da se tvrdi da je nešto ništavo zato što nije bilo kod notara. Sud je taj koji cijeni zakonitost i ispravnost akata, a ne notar”, naglasio je gospodin Gavrankapetanović. 

Sve navedeno upućuje na zaključak da se predloženim izmjenama i dopunama Zakona o notarima ne poštuju presude Ustavnog suda FBiH, te da suštinskih izmjena u pogledu uloge notara/ki neće biti.