Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine donio je presudu, broj: U-15/10 od 2. 12. 2015. godine, kojom je utvrđeno da član 6. stav (1) u dijelu koji glasi: “Kao i lice koje ispunjava pretpostavke iz stava 2. ovog člana“ i stav (2) istog člana, te čl. 27. i 73. Zakona o notarima („Službene novine Federacije BiH“, broj: 45/02), nisu u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Naime, u obrazloženju navedene presude između ostalog Ustavni sud Federacije BiH ističe da se u članu 6. stav (1), u dijelu koji glasi: “Kao i lice koje ispunjava pretpostavke iz stava (2) ovog člana“ i stavu (2) istog člana, koji glasi: “Nakon isteka prelaznog perioda iz stava 1. ovog člana, polaganju notarskog ispita može pristupiti samo lice, koje je najmanje tri godine provelo na radu kao notarski pomoćnik u smislu člana 42. stav 1. ovog zakona“, propisuju uslovi za polaganje notarskog ispita, koje mogu ispuniti samo određene kategorije lica, tačnije notarski pomoćnici, a ne i lica koja ispunjavaju opće uslove za obavljanje službe notara kako je to propisano članom 26. tačke 1. do 6. osporenog zakona, na koji način se suprotno Ustavu Federacije BiH, međunarodnim ugovorima i drugim međunarodnim sporazumima, koji imaju snagu ustavnih odredbi, vrši nejednakost pred zakonom i diskriminacija unutar Federacije BiH svih drugih lica, da bez diskriminacije po bilo kojem osnovu i pod jednakim uslovima mogu obavljati službe notara, odnosno da uživaju osnovne slobode. Naime, ograničavajući pristup polaganju notarskog ispita uslovima sadržanim u članu 6. stav (1) u osporenom dijelu i stav (2), prema stanovištu Ustavnog suda Federacije BiH predstavlja direktnu diskriminaciju lica unutar Federacije BiH, i ista je u suprotnosti sa zagarantovanim pravom na jednakost pred zakonom i u kontekstu jednakog pristupa javnoj službi.

U pogledu člana 27. Ustavni sud Federacije BiH je stajališta da utvrđivanje broja notara u kantonu u uslovima tržišnog privređivanja ne promoviše konkurenciju, kvalitet rada i cijenu pružanja usluga, te da radu notara kao institucije koja predstavlja javnu službu i ima nadležnosti propisane zakonom treba da je cilj građanin, koji pod najpovoljnijim uslovima i u najkraćim rokovima može da ostvaruje svoja prava, što se ne može zaključiti prema sadašnjim rješenjima. Osim toga, kako smatra Ustavni sud Federacije, na direktan način se vrši diskriminacija prema advokaturi, koja je nezavisna profesionalna djelatnost koja se organizuje i funkcioniše u skladu sa Zakonom o advokaturi Federacije BiH.

Takođe, u odnosu na član 73. Zakona o notarima, kojim se propisuju pravni poslovi za koje je neophodna notarska obrada isprava, Ustavni sud Federacije BiH ističe da je opće pravilo, koje je utvrđeno u jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, to da zakoni moraju biti predvidivi, dostupni i jasni, jer samo takav zakon omogućava građanima da prilagode svoje ponašanje i ostvaruju svoja prava i vrše svoje obaveze u skladu sa zakonom, a što nije slučaj sa tekstom zakonske odredbe koja glasi: “dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarske obrade isprava, koje ih izričito u cjelini ili u dijelovima stavljaju van snage“. Nadalje, u odnosu na odredbe koje propisuju obaveznu notarsku obradu isprava u svim segmentima koji su pobrojani u predmetnoj odredbi, Ustavni sud je stava da je ista diskriminatorna i na štetu drugih lica - diplomiranih pravnika sa položenim pravosudnim, magistarskim ispitom ili doktoratom.

Također, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine donio je i Presudu broj: U- 22/16 od 6. 3. 2019. godine, kojom je utvrđeno da određene odredbe Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 27/05, 68/05, 43/09 i 63/14), Zakona o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH“, broj: 66/13 i 100/13), Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 58/02, 19/03 i 54/04) i Zakona o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 80/14), kojima je propisana obavezna notarska obrada određenih isprava, nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH, pa je Ustavni sud Federacije BiH donio prelazno rješenje kojim se daje mogućnost Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od najviše šest mjeseci od dana objavljivanja ove presude u „Službenim novinama Federacije BiH“ uskladi odredbe zakona koje su utvrđene kao neustavne sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, do kada se iste mogu primjenjivati. Navedena odluka objavljena je u „Službenim novinama Federacije BiH“, broj: 32/19 od 15. 5. 2019. godine.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je u cilju provođenja navedenih presuda Ustavnog suda Federacije BiH, u hitnu parlamentarnu proceduru uputila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima. Isti je razmatran od strane Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH na 7. redovnoj sjednici održanoj 29. 10. 2019. godine, kada je Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio navedeni prijedlog sa četiri amandmana. Međutim, Dom naroda Parlamenta Federacije BiH je navedeni prijedlog zakona razmatrao na 2. vanrednoj sjednici održanoj 14. 11. 2019. godine, kada je odlučeno da se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o notarima razmatra u formi Nacrta zakona, te je donesen Zaključak kojim Dom naroda prihvata navedeni nacrt i smatra da može poslužiti kao osnov za izradu Prijedloga zakona. Također, predlagač zakona je zadužen da provede javnu raspravu u roku od 30 dana. Dom naroda Parlamenta Federacije BiH je na istoj sjednici razmatrao i pet zakona koji su tretirani Presudom Ustavnog suda Federacije BiH U-22/16 od 6. 3. 2019. godine, a odnose se na notarsku djelatnost, za koje je također odlučeno da se razmatraju u formi nacrta, te su doneseni zaključci kojim Dom naroda prihvata navedeni nacrt i smatra da može poslužiti kao osnov za izradu Prijedloga zakona. Također, predlagač zakona je zadužen da provede javnu raspravu u roku od 30 dana. Postupajući po navedenim zaključcima Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, Federalno ministarstvo pravde je provelo javnu raspravu. Javna rasprava je provedena u zadatom roku i šira javnost je informisana da svi zainteresovani subjekti mogu uzeti učešće u istoj dostavljanjem pismenih prijedloga, primjedbi i sugestija, a kao završni dio javne rasprave organizovana je usmena sesija na kojoj je učešće uzelo veći broj učesnika. 

Nakon završene javne rasprave, Vlada FBiH vrši značajne izmjene u prvobitnom zakonskom tekstu, te tako korigovani tekst zakona dostavlja na razmatranje, i predlaže da Parlament Federacije BiH donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o notarima u predloženom tekstu.

Kao razlog tome, predlagač navodi svoj zaključak da zakonsko rješenje kojim bi se notarijat stavio u određenu fakultativnu ulogu u određenim pravnim oblastima imao višestruke posljedice u pravnom sistemu u Federaciji BiH i u značajnoj mjeri bi ugrozio pravnu sigurnost, a s druge strane ponovno bi se vratili u stanje da sudovi dodatno budu opterećeni određenim pravnim poslovima u kojima je notarijat zaživio u funkciji preventivnog pravosuđa.

U obrazloženju prijedloga navodi se i da su „mnogi prijedlozi sa obavljene javne rasprave kojim se pod izgovorom „slobodne volje građana“ i „prava na izbor građana“ predlaže provođenje Presude Ustavnog suda Federacije BiH na način da se svi pravni poslovi osim onih koji se odnose na raspolaganje imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica, pravne poslove iz člana 73a. ovog zakona u kojima učestvuje nepismena stranka, kao i gluha, nijema, slijepa ili gluhonijema stranka te stranka koja ne zna jedan od službenih jezika u Bosni i Hercegovini, sačinjavaju u formi privatne isprave na kojoj bi ovjera potpisa od strane nadležnih organa, predstavljala valjan osnov za proizvođenje određenih pravnih učinaka“, odbijeni. 

Kao razlog za to predlagač navodi mišljenje da će nepostojanje obavezne javne isprave u pravnom prometu kod poslova kao što su promet nekretnina, zasnivanje hipoteka, sklapanje ugovora o doživotnom izdržavanju, osnivačkih akata poslovnih subjekata i sl. u našem pravnom sistemu u velikoj mjeri ugroziti dostignuti nivo pravne sigurnosti i da ćemo se tako ponovno vratiti u period nesigurnog prometovanja nekretnina iz kojeg proizilaze dugotrajni sudski procesi dokazivanja vlasništva, zasnivanja nelegalnih hipoteka koje bi se u konačnici morale vratiti na sudsko postupanje (jer prije uvođenja notarijata takvi postupci su vođeni na sudu) čime, prema mišljenju predlagača, opet zatrpavamo pravosuđe, određeni nasljednopravni poslovi bi se ponovno vratili na sudsko postupanje i potvrđivanje jer su i ranije tako rađeni, poslovni subjekti bi se ponovno mogli osnivati pod različitim okolnostima, a pitanje sigurnosti u izmirenju poreskih obaveza bi došlo pod upitnik, kao i kontrola pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti obzirom na obaveze notara iz Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. 

Dakle, predlagač ističe da se sve ove činjenice moraju uzeti u obzir kako bi se na pravilan način procijenila uloga javne službe u funkciji notarijata i uloga notara kao nosioca te javne službe. Također, navodi se da isprava na kojoj su potpisi ovjereni bilo od notara, bilo od suda ili nadležnog upravnog organa, nema snagu javne isprave i da u pravnom prometu proizvodi potpuno druge efekte u odnosu na javnu ispravu. Predlagač smatra da je pojava nadripisarstva ovakvim zakonskim rješenjem afirmisana i da će se ponovno vratiti u velikoj mjeri.

Nasuprot tome, u obrazloženju prijedloga se navodi da su uvaženi prijedlozi i sugestije koje su se odnosile na rad notarske službe, način kontrole notara i disciplinski postupak, a što nije bilo obuhvaćeno u prvobitnom tekstu zakona.

Dakle, izvršena je značajna korekcija zakona u dijelu određivanja broja notara, kontrole rada notara i Notarske komore Federacije BiH, zatim poboljšane su odredbe kojima se uređuje disciplinska odgovornost i disciplinski postupak, udaljavanje notara iz službe i posljedice tog udaljavanje, precizirane su odredbe vezane za postavljenje zamjenika notara, te zakonski ograničeno imenovanje bliskih srodnika za zaposlenike u notarskim kancelarijama, tako i notara – bliskih srodnika na istom notarskom području, pa se korigovani tekst zakona dostavlja na razmatranje i predlaže se da Parlament Federacije BiH donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o notarima u predloženom tekstu.

U svjetlu pomenutih presuda Ustavnog suda, značajno je napomenuti član 2. predloženih izmjena kojim se interveniše se u članu 6. važećeg zakonskog teksta, koji propisuje da polaganju notarskog ispita može pristupiti lice, koje je nakon položenog pravosudnog ispita, u smislu člana 26. tačka 4. ovog zakona, radilo najmanje tri godine na pravnim poslovima. Dakle, polaganje notarskog ispita je omogućeno svim licima koja ispunjavaju uslov od tri godine radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita i nije ograničeno na bilo koju kategoriju lica. Navedenom odredbom otklanjaju se ograničenja za pristupanje polaganju notarskog ispita i u konačnici otvara se mogućnost pristupa vršenju notarske službe svim licima koja za to ispunjavaju zakonske uslove, a ne samo ograničenoj kategoriji lica kako je to bilo propisano odredbom koja je proglašena neustavnom.

Članom 3. u važeći zakonski tekst inkorporira se nova zakonska odredba, član 25a. kojim se propisuje organizovanje notarskog ispita, i obavezuje se Federalno ministarstvo pravde da organizuje polaganje notarskog ispita najmanje jednom godišnje.

U članu 4. Prijedloga zakona interveniše se u članu 27. važećeg zakona, gdje se propisuje da na prijedlog rukovodioca kantonalnog organa uprave nadležnog za poslove pravosuđa i uprave, uz prethodno obavljene konsultacije sa Notarskom komorom Federacije Bosne i Hercegovine, vlada kantona određuje broj potrebnih notara za područje kantona, kao i njihovo službeno sjedište. Također, propisuje se šta je službeno sjedište notara, te da u svakom službenom sjedištu mora biti imenovan najmanje jedan notar. Nadalje, propisuje se da su kriteriji na osnovu kojih se utvrđuje potreban broj notara u određenom službenom sjedištu: broj stanovnika, intenzitet privrednog poslovanja, kao i godišnji broj poslova koje notari obavljaju na tom području. Također, propisuje se da je kantonalni organ za upravu dužan svake četiri godine preispitati potreban broj notara na određenom službenom području prema kriterijima utvrđenim u stavu (4) ovog člana i, ako postoji potreba, predložiti vladi kantona povećanje broja notara na određenom području o čemu je dužan obavijestiti Federalno ministarstvo, koje će opet, ukoliko kantonalni organ za upravu ne postupi tako, na osnovu utvrđenih kriterija iz stava (4) ovog člana predložiti vladi kantona povećanje broja notara na određenom području. Vlada kantona je dužna u roku od 30 dana razmotriti prijedlog iz stava (7) ovog člana i o svojoj odluci obavijestiti Federalno ministarstvo. Kao važna novina u odnosu na prvobitni tekst jeste utvrđivanje obaveze kantonalnom organu za upravu, da nakon određenog perioda vrši preispitivanje broja notara, što je jako bitno zbog dosadašnjih iskustava prema kojima u pojedinim kantonima nije čak ni bilo izbora novih notara, a potrebe građana su ukazivale da je neophodno povećati i broj koji je utvrđen odlukom vlade.

Također, uvodi se odredba kojom se propisuje da na području istog službenog sjedišta za notara ne može biti imenovano lice koje je bračni partner, predak ili potomak notara koji aktivno vrši službu, a za zamjenika ili pomoćnika određenog notara ne može biti imenovan njegov bračni partner, predak ili potomak.

Članom 5. Prijedloga zakona interveniše se u članu 32. važećeg zakonskog teksta i predmetna odredba se proširuje novim stavom (4), koji propisuje da pokretanje postupka razrješenja notara iz razloga propisanih u stavu (1) ovog člana može biti osnov za privremeno udaljenje iz službe. Dakle, ukoliko se pokrene postupak za razrješenje notara iz razloga koji su jasno propisani zakonom, u takvom slučaju odlučit će se i o udaljenju notara iz službe.

Članom 7. Prijedloga zakona interveniše se u članu 43. stav (2) na način kojim se precizira zakonska odredba u smislu da pomoćnici notara ne mogu potpisivati niti klauzule o potvrđivanju - solemnizacione klauzule. Razlog dopune ove odredbe je uvođenje postupka solemnizacije, koji može provoditi isključivo notar.

Članom 8. Prijedloga zakona mijenja se važeća zakonska odredba u članu 45. stav (5) kojom se propisuje da za zamjenika notara može biti postavljen samo drugi notar ili pomoćnik notara koji ima položen notarski ispit.

Članom 9. Prijedloga zakona mijenja se član 67. važećeg zakonskog teksta i istim se propisuje da se protiv konačnih odluka organi Notarske komore kojima se odlučuje o pravima i dužnostima notara, zamjenika notara, notarskih pomoćnika i drugih lica na radu kod notara, može voditi spor iz radnih odnosa pred nadležnim sudom u roku od 30 dana od dana prijema konačne odluke.

Kada je u pitanju sporni član 73. Zakona o notarima koji je proglašen neustavnim od strane Ustavnog suda, s obrazloženjem da je isti diskriminatoran, predlagač ga članovima 11. i 12. Prijedloga koriguje na način da se pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava i odnose na: raspolaganje imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica, pravne poslove iz člana 73a. ovog zakona u kojima učestvuje nepismena stranka, kao i gluha, nijema, slijepa ili gluhonijema stranka, te stranka koja ne zna jedan od službenih jezika u Bosni i Hercegovini i pravne poslove kojima se obećava neka činidba kao poklon, s tim što se nedostatak notarske forme, u ovom slučaju, nadomješta izvršenjem obećane činidbe. Osim toga, dodaje se član 73a. kojim se uvodi postupak obaveznog potvrđivanja (solemnizacije) isprava za koje više nije obavezna notarska obrada, pa se tako taksativno navode poslovi za čiju punovažnost je potrebno da privatna isprava bude potvrđena - solemnizirana od strane notara. Obavezna solemnizacija propisuje se za pravne poslove o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih drugova, kao i između lica koja žive u vanbračnoj životnoj zajednici, pravne poslove, čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama, i osnivačka akta privrednih društava i njihovih statuta, kao i svaka promjena statuta, te ugovor o nasljeđivanju, ugovor o doživotnom izdržavanju, ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života, ugovor o odricanju od nasljeđa koje nije otvoreno.

Dakle, strankama koje zaključuju navedene pravne poslove ili su učesnici istih, ostavljena je mogućnost da samostalno sačine ispravu ili da sačinjavanje iste povjere nekom drugom licu, advokatu i sl,  s tim što ovakve isprave nisu punovažne sve dok se ne potvrde od strane notara. Predlagač smatra da je na ovaj način uloga  notara u predmetnim poslovima svedena na zakonski minimum i ne predstavlja ograničavajući faktor u slobodnom izboru građana, kako je to prezentirano od strane određenih učesnika javne rasprave, jer se kod određenih poslova od veoma velikog značaja za pravni promet gdje postoji potreba za pojačanim nadzorom od strane javnih institucija, zakonom može propisati način kojim će se ta pravna sigurnost obezbijediti, a to je putem formalne i materijalne provjere ispunjenosti određenih uslova od strane nosioca javnog ovlaštenja, tj. notara, koja se potvrđuje formalnom klauzulom o ispunjenosti i potpisom ovlaštenog notara, čime sam pravni posao dobiva svoju punovažnost, a isprava formu javne isprave.

Dalje, dodaje se iza člana 91. novi podnaslov i članovi 91a. Do 91e., koji glasi: „2a. Postupak potvrđivanja privatne isprave za koju nije obavezna notarska obrada-solemnizacija“. Ovim članovima propisuje se način na koji se vrši postupak, odnosno stavljanje klauzule o potvrđivanju, koja je uslov za punovažnost pravnog posla. Solemnizacionom klauzulom notar potvrđuje da je strankama u njegovom prisustvu pročitana isprava, da su one izjavile da ta isprava u svemu i potpuno odgovara njihovoj volji i da su je svojeručno potpisale.

Članom 17. Prijedloga zakona, mijenja se odredba člana 120. važećeg zakonskog teksta kojom su utvrđene povrede službenih dužnosti notara. Ova odredba je znatno proširena novim oblicima povreda službene dužnosti koje su u praksi nastale, ali zakonski nisu bile propisne. Također, povrede su podijeljene na lakše i teže povrede.

Članom 19. Prijedloga zakona mijenja se član 122. važećeg zakonskog teksta kojim je propisan disciplinski postupak.

Članom 20. Prijedloga zakona propisuje se način izvršenja disciplinskih kazni. Ovim članom mijenja se član 123. važećeg zakona, a značajna novina jeste obaveza Notarske komore da obavijesti Federalno pravobranilaštvo ukoliko notar ne izvrši konačno rješenje o izricanju novčane kazne, koja je sada prihod Budžeta Federacije.

Članom 21. Prijedloga zakona mijenja se član 124. važeće odredbe kojim se propisuje privremeno udaljenje notara iz službe. Ovom odredbom jasno se propisuju obligatorni i diskrecioni razlozi za udaljenje notara iz službe na određeni period, a zatim i nadležni organi za donošenje rješenja.

Članom 22. Prijedloga zakona proširuje se zakonski tekst odredbom 124a. kojom se propisuju posljedice privremenog udaljenja notara iz službe kao i obaveza donosiocu rješenja da rješenjem o udaljenju iz službe po osnovu člana 124. ovog zakona, mora se odlučiti o čuvanju spisa, poslovnih knjiga, pečata i štambilja za vrijeme dok traje privremeno udaljenje iz službe.

Članom 23. Prijedloga zakona interveniše se u članu 127. stav (2) zakonskog teksta i propisuje se da Federalno ministarstvo pravde donosi Pravilnik o visini nagrade i naknade notara sa utvrđenom tarifom. Ova odredba je izmijenjena u smislu da više ne postoji obaveza dostavljanja prijedloga tarife od strane Notarske komore, a što je, prema predlagaču, imalo ograničavajući karakter u odnosu na nadležno ministarstvo. Notarska služba je javna služba i donošenje tarife treba da bude u isključivoj nadležnosti organa javne vlasti.

Čl. 24. i 25. Prijedloga zakona mijenja se važeći član 130. kojim se propisuje nadzor nad radom notara i zakonski tekst se proširuje novim odredbama 130a, 130b. i 130c. kojim se preciziraju vrste nadzora, te nadležnost organa s obzirom na vrstu nadzora. Predlaže se razdvajanje nadzora nad radom notara u obavljanju povjerenih poslova, što radi sud koji je povjerio poslove, te obim tog nadzora i obaveze suda, zatim nadzor nad provođenjem zakona i nadzor nad radom notara u vršenju službe notara. Propisuje se obaveza Federalnog ministra pravde o poduzimanju određenih mjera prema notaru ukoliko se utvrde određeni nedostaci, što trenutno nije propisano, te obaveza o donošenju posebnog propisa o načinu provođenja nadzora kojim će se jasno definisati način provođenja nadzora.