Jasmin Imamović rođen je 8. 10. 1957. godine u Brčkom. U Tuzli je proveo većinu života, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Pravnom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 1980. godine. U Tuzli je radio u Upravi za imovinsko-pravne poslove, bio je i pomoćnik međuopćinskog javnog pravobranioca.
Od 1991. do 2001. godine obavljao je dužnost sekretara Općine Tuzla. Na mjesto sekretara Općine Tuzla imenovan je kao nestranački kandidat i ekspert iz oblasti prava. Skupština općine Tuzla Imamovića je nagradila Plaketom sa zlatnim grbom. Od 1995. godine aktivan je u politici, kada postaje generalni sekretar Unije bosanskohercegovačkih socijaldemokrata. Na ovoj dužnosti bio je do kongresa ujedinjenja spomenute partije sa Socijaldemokratskom partijom BiH (SDP BiH) 2000. godine, od kada je obavljao dužnosti u Glavnom odboru, Predsjedništvu i drugim organima ove partije, a jedno vrijeme bio je i potpredsjednik SDP-a BiH.
Izabran je za načelnika Općine Tuzla u februaru 2001, a zatim i 2004, 2008, 2012. i 2016. godine. Od oktobra 2014. godine, nakon što je Tuzla proglašena gradom, postaje gradonačelnik Tuzle. U toku ovih mandata obavljao je i dužnost predsjednika Zajednice gradova i općina Federacije BiH, bio je delegat u Vijeću Evrope u Strazburu, kao i potpredsjednik SDP-a BiH.
Imamović je idejni tvorac i osnivač Međunarodnih književnih susreta „Cum grano salis“ i najveće nagrade za roman na Zapadnom Balkanu – „Meša Selimović“. Jedan je od pokretača mreže gradova okupljenih oko Evropske povelje o zaštiti ljudskih prava u gradovima te organizator Sedme konferencije o Evropskoj povelji o ljudskim pravima, koja je 2010. godine održana u Tuzli.
Kao književnik, Jasmin Imamović objavio je šest romana: „Ubijanje smrti“, „Besmrtni jeleni“, „Obožavatelj trena“, „Molim te, zapiši“, „Slana zemlja“ i „Ljetopis o kralju Tvrtku“.
Izvor: Grad Tuzla
Pitanje: Može li neko od predlagača uložiti Amandman na prijedlog Zakona - Sve kazne dignu x10. Ako neko kaže da je to puno, pa svi moramo platiti porez, struju, telefon, vodu, grijanje, ali kazne se ne moraju plaćati. Ko ne pravi prekršaje, ne plaća kazne, tako da je sva priča kako je neka kazna previsoka, apsolutno neopravdana.