I – OSNOVNE ODREDBE
Član 1. ovoga zakona određuje predmet zakona.
Član 2. definiše slobodne zone kao dio teritorije Federacije BiH, koji je posebno ograđen i označen. Unutar ovoga prostora, obavljaju se djelatnosti uz posebne uslove u skladu sa ovim zakonom, carinskim propisima i drugim propisima kojima se uređuje rad slobodnih zona.
II – OSNIVANJE I RAD SLOBODNIH ZONA
Član 3. određuje da se slobodna zona osniva na području mjesta koje ima pomorsku ili riječnu luku, odnosno aerodrom sa međunarodnim saobraćajem ili uz magistralni put, odnosno magistralnu željezničku prugu.
Član 4. propisuje da osnivač slobodne zone mogu biti jedno ili više domaćih ili stranih fizičkih ili pravnih lica (u daljem tekstu: osnivač).
Član 5. definiše da korisnici slobodne zone mogu biti osnivač slobodne zone i druga pravna i fizička lica koja obavljaju djelatnost u slobodnoj zoni (u daljem tekstu: korisnici). Dalje, ovim članom se određuje da se u slobodnoj zoni mogu obavljati sve trgovačke, industrijske i uslužne djelatnosti, kojim se ne ugrožava okoliš i zdravlje ljudi.
Član 6. definiše postupak osnivanja slobodnih zona. Postupak osnivanja se sastoji od izrade elaborata o ekonomskoj opravdanosti, donošenja akta/ugovora o osnivanju slobodne zone, pribavljanja saglasnosti Vlade FBIH (u daljem tekstu: Vlada), te pribavljanja akta od Vijeća ministara BiH i Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kojim se potvrđuje da su ispunjeni uslovi za početak rada slobodne zone.
Član 7. uređuje sadržaj elaborata o ekonomskoj opravdanosti.
Članom 8. uređuju se donošenje akta o osnivanju slobodne zone i njegov sadržaj.
Članom 9. uređuju se sadržaj akta Vlade o saglasnosti za osnivanje slobodne zone, te sadržaj toga akta.
Član 10. definiše način podnošenja zahtjeva za dobijanje salgasnosti Vlade, te sadržaj toga zahtjeva.
Članom 11. propisuje se da će se slobodna zona smatrati ekonomski opravdanom ako će se postići pozitivni efekti u privlačenju stranih investicija, zapošljavanju, te da će vrijednost robe koja se izvozi iz slobodne zone biti veća od 50% od ukupne vrijednosti proizvedene robe koja napušta slobodnu zonu u periodu od 12 mjeseci.
Član 12. ovlašćuje Federalno ministarstvo trgovine (u daljem tekstu: Ministarstvo) da provjerava formalno-pravne aspekte zahtjeva osnivača slobodne zone, te da ih pozove da dopune ili isprave svoj zahtjev ukoliko za to postoji potreba.
Članom 13. određuje se postupak Ministarstva po primljenom zahtjevu u kojem Ministarstvo ispituje ekonomsku opravdanost i utvrđuje ispunjenost uslova iz člana 9. Ukoliko su svi ovi uslovi zadovoljeni, Ministarstvo prosljeđuje zahtjev Vladi. U slučaju negativnog odgovora Ministarstva ili Vlade, osnivač ne može podnijeti žalbu, ali može pokrenuti upravni spor.
Član 14. definiše da nakon što osnivač dobije saglasnost Vlade, svoj zahtjev prosljeđuje Vijeću ministara BiH i Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Član 15. propisuje da je osnivač dužan u roku od 30 dana od dobijanja saglasnosti od Vijeća ministara BiH donijeti pravilnik o unutrašnjoj organizaciji slobodne zone.
Članom 16. obavezuje se osnivač da u roku od 30 dana od dobijanja saglasnosti iz člana 14. registruje privredno društvo za upravljanje slobodnom zonom.
Član 17. propisuje da slobodna zona počinje sa radom najkasnije 24 mjeseca od dana donošenja rješenja Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Članom 18. određuje se da su privredno društvo za upravljanje slobodnom zonom i korisnik dužni voditi knjigovodstvo za poslovanje u slobodnoj zoni ili odvojeno knjigovodstvo za poslovanje koje obavljaju u slobodnoj zoni.
Članom 19. propisuje se da se osnivanje i poslovanje banaka i obavljanje djelatnosti osiguranja u slobodnoj zoni vrše u skladu sa propisima kojima se uređuje bankarsko poslovanje i poslovi osiguranja.
Članom 20. se određuje da su ulaganje kapitala na području slobodne zone, te transfer dobiti i retransfer uloga slobodni.
Član 21. određuje da se cijene roba i usluga u slobodnoj zoni, kao i cijene zakupa zemljišta i poslovnog prostora u slobodnoj zoni, mogu izražavati i naplaćivati u stranoj valuti.
Član 22. propisuje da korisnik slobodne zone vrši plaćanje poreza i doprinosa u skladu sa propisima kojima se uređuje ova materija u FBiH. Korisnici slobodne zone mogu imati određene olakšice u skladu sa propisima kojima se uređuje ova materija.
Član 23. određuje da se obračun i naplata indirektnih poreza u vezi sa radom slobodnih zona i krajnjom potrošnjom dobara i usluga u slobodnim zonama vrši u skladu sa propisima kojima je uređen sistem indirektnog oporezivanja u BiH.
Član 24. propisuje da se na zasnivanje radnog odnosa u slobodnoj zoni primjenjuju propisi koji važe na području FBiH.
Član 25. definiše obavezu korisnika da dostavi izvještaj o poslovanju privrednom društvu za upravljanje slobodnom zonom (u daljem tekstu: privredno društvo) u roku od 60 dana od isteka kalendarske godine. Na osnovu ovih izvještaja, privredno društvo dostavlja izvještaj Ministarstvu ne kasnije od 90 dana od završetka kalendarske godine. Ovim članom se definiše i sadržaj ovih izvještaja. Ministarstvo podnosi izvještaj Vladi najkasnije do 30. aprila tekuće godine.
III – NADZOR
Član 26. definira da nadzor nad provedbom ovoga zakona vrši Ministarstvo, dok inspekcijski nadzor vrši nadležna inspekcija.
IV - KAZNENE ODREDBE
Članom 27. određuje se da će se novčanom kaznom od 3.000 do 9.000 KM kazniti osnivači slobodne zone ako prekrše odredbe ovoga zakona.
V – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članovima 29. i 30. definiše se da danom stupanja na snagu ovoga zakona sa važenjem prestaje Zakon o slobodnim zonama u Federaciji Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije BiH, bt.2195,371O4 i 43/04-isp.), te da ovaj zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja u Službenim novinama.
I – OSNOVNE ODREDBE
Član 1. ovoga zakona određuje predmet zakona.
Član 2. definiše slobodne zone kao dio teritorije Federacije BiH, koji je posebno ograđen i označen. Unutar ovoga prostora, obavljaju se djelatnosti uz posebne uslove u skladu sa ovim zakonom, carinskim propisima i drugim propisima kojima se uređuje rad slobodnih zona.
II – OSNIVANJE I RAD SLOBODNIH ZONA
Član 3. određuje da se slobodna zona osniva na području mjesta koje ima pomorsku ili riječnu luku, odnosno aerodrom sa međunarodnim saobraćajem ili uz magistralni put, odnosno magistralnu željezničku prugu.
Član 4. propisuje da osnivač slobodne zone mogu biti jedno ili više domaćih ili stranih fizičkih ili pravnih lica (u daljem tekstu: osnivač).
Član 5. definiše da korisnici slobodne zone mogu biti osnivač slobodne zone i druga pravna i fizička lica koja obavljaju djelatnost u slobodnoj zoni (u daljem tekstu: korisnici). Dalje, ovim članom se određuje da se u slobodnoj zoni mogu obavljati sve trgovačke, industrijske i uslužne djelatnosti, kojim se ne ugrožava okoliš i zdravlje ljudi.
Član 6. definiše postupak osnivanja slobodnih zona. Postupak osnivanja se sastoji od izrade elaborata o ekonomskoj opravdanosti, donošenja akta/ugovora o osnivanju slobodne zone, pribavljanja saglasnosti Vlade FBIH (u daljem tekstu: Vlada), te pribavljanja akta od Vijeća ministara BiH i Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, kojim se potvrđuje da su ispunjeni uslovi za početak rada slobodne zone.
Član 7. uređuje sadržaj elaborata o ekonomskoj opravdanosti.
Članom 8. uređuju se donošenje akta o osnivanju slobodne zone i njegov sadržaj.
Članom 9. uređuju se sadržaj akta Vlade o saglasnosti za osnivanje slobodne zone, te sadržaj toga akta.
Član 10. definiše način podnošenja zahtjeva za dobijanje salgasnosti Vlade, te sadržaj toga zahtjeva.
Članom 11. propisuje se da će se slobodna zona smatrati ekonomski opravdanom ako će se postići pozitivni efekti u privlačenju stranih investicija, zapošljavanju, te da će vrijednost robe koja se izvozi iz slobodne zone biti veća od 50% od ukupne vrijednosti proizvedene robe koja napušta slobodnu zonu u periodu od 12 mjeseci.
Član 12. ovlašćuje Federalno ministarstvo trgovine (u daljem tekstu: Ministarstvo) da provjerava formalno-pravne aspekte zahtjeva osnivača slobodne zone, te da ih pozove da dopune ili isprave svoj zahtjev ukoliko za to postoji potreba.
Članom 13. određuje se postupak Ministarstva po primljenom zahtjevu u kojem Ministarstvo ispituje ekonomsku opravdanost i utvrđuje ispunjenost uslova iz člana 9. Ukoliko su svi ovi uslovi zadovoljeni, Ministarstvo prosljeđuje zahtjev Vladi. U slučaju negativnog odgovora Ministarstva ili Vlade, osnivač ne može podnijeti žalbu, ali može pokrenuti upravni spor.
Član 14. definiše da nakon što osnivač dobije saglasnost Vlade, svoj zahtjev prosljeđuje Vijeću ministara BiH i Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Član 15. propisuje da je osnivač dužan u roku od 30 dana od dobijanja saglasnosti od Vijeća ministara BiH donijeti pravilnik o unutrašnjoj organizaciji slobodne zone.
Članom 16. obavezuje se osnivač da u roku od 30 dana od dobijanja saglasnosti iz člana 14. registruje privredno društvo za upravljanje slobodnom zonom.
Član 17. propisuje da slobodna zona počinje sa radom najkasnije 24 mjeseca od dana donošenja rješenja Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Članom 18. određuje se da su privredno društvo za upravljanje slobodnom zonom i korisnik dužni voditi knjigovodstvo za poslovanje u slobodnoj zoni ili odvojeno knjigovodstvo za poslovanje koje obavljaju u slobodnoj zoni.
Članom 19. propisuje se da se osnivanje i poslovanje banaka i obavljanje djelatnosti osiguranja u slobodnoj zoni vrše u skladu sa propisima kojima se uređuje bankarsko poslovanje i poslovi osiguranja.
Članom 20. se određuje da su ulaganje kapitala na području slobodne zone, te transfer dobiti i retransfer uloga slobodni.
Član 21. određuje da se cijene roba i usluga u slobodnoj zoni, kao i cijene zakupa zemljišta i poslovnog prostora u slobodnoj zoni, mogu izražavati i naplaćivati u stranoj valuti.
Član 22. propisuje da korisnik slobodne zone vrši plaćanje poreza i doprinosa u skladu sa propisima kojima se uređuje ova materija u FBiH. Korisnici slobodne zone mogu imati određene olakšice u skladu sa propisima kojima se uređuje ova materija.
Član 23. određuje da se obračun i naplata indirektnih poreza u vezi sa radom slobodnih zona i krajnjom potrošnjom dobara i usluga u slobodnim zonama vrši u skladu sa propisima kojima je uređen sistem indirektnog oporezivanja u BiH.
Član 24. propisuje da se na zasnivanje radnog odnosa u slobodnoj zoni primjenjuju propisi koji važe na području FBiH.
Član 25. definiše obavezu korisnika da dostavi izvještaj o poslovanju privrednom društvu za upravljanje slobodnom zonom (u daljem tekstu: privredno društvo) u roku od 60 dana od isteka kalendarske godine. Na osnovu ovih izvještaja, privredno društvo dostavlja izvještaj Ministarstvu ne kasnije od 90 dana od završetka kalendarske godine. Ovim članom se definiše i sadržaj ovih izvještaja. Ministarstvo podnosi izvještaj Vladi najkasnije do 30. aprila tekuće godine.
III – NADZOR
Član 26. definira da nadzor nad provedbom ovoga zakona vrši Ministarstvo, dok inspekcijski nadzor vrši nadležna inspekcija.
IV - KAZNENE ODREDBE
Članom 27. određuje se da će se novčanom kaznom od 3.000 do 9.000 KM kazniti osnivači slobodne zone ako prekrše odredbe ovoga zakona.
V – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članovima 29. i 30. definiše se da danom stupanja na snagu ovoga zakona sa važenjem prestaje Zakon o slobodnim zonama u Federaciji Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije BiH, bt.2195,371O4 i 43/04-isp.), te da ovaj zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja u Službenim novinama.
