Naime, utvrđeno je da član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Službene novine Federacije BiH, broj: 89/18), a kojim je vršena izmjena člana 114. Zakonu o radu (Službene novine Federacije BiH, broj 26/16), nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. 

Ovim zakonom se vrši izmjena u članu 114. stav (1), gdje se riječi „dužan je“ zamjenjuju riječju „može“. U skladu sa ovim prijedlogom, novi član 114. stav (1) trebao bi da glasi: „Radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.“ Ovim izmjenama radnik može da zahtijeva direktno od poslodavca ostvarivanje prava za koja smatra da su mu povrijeđena ili uskraćena od poslodavca. Za ovakav zahtjev radnik ima rok od 30 dana od dana dostavljanja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava.

Dalje, vrši se izmjena u stavu (3) istoga člana. Ovim izmjenama se radniku koji nije podnio zahtjev iz stava (1) u članu 114. daje mogućnost da zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom samo u slučajevima kada se radi o zahtjevima radnika za naknadu štete ili drugih novčanih potraživanja iz radnog odnosa. Sve ostale zahtjeve za ostvarivanje prava radnik mora prvo tražiti direktno od poslodavca. Ovo se nastoji postići tako što se riječi „osim u slučaju otkaza ugovora o radu u skladu sa ovim zakonom“ zamjenjuju riječima „osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa“. U skladu sa predloženim izmjenama, član 114, stav (3) trebao bi da glasi: „Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stava (1) ovog člana, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz radnog odnosa“.