DIO PRVI – OSNOVNE ODREDBE

U ovom dijelu određuje se predmet koji se reguliše ovim zakonom, definišu se ciljevi elektroenergetske politike, određuju se načela koja su zastupljena u ovom zakonu, utvrđuje se opšti interes Federacije BiH, kao i odnosi s drugim zakonima, te se definišu pojmovi korišteni u ovom zakonu. 

DIO DRUGI – ELEKTROENERGETSKA POLITIKA I PLANIRANJE

U ovom dijelu zakona određuje se da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada) provodi energetsku politiku i planira razvoj energetskog sektora. Vlada na prijedlog Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije do kraja tekuće godine donosi godišnji i trogodišnji bilans električne energije. Bilansom električne energije (u daljem tekstu: bilans) planiraju se ukupna proizvodnja i potrošnja električne energije u Federaciji. Određuju se podaci koje bilans mora da sadrži.

DIO TREĆI – ELEKTROENERGETSKE DJELATNOSTI

U ovom dijelu zakona definiše se šta se to podrazumijeva pod elektroenergetskom djelatnosti. Elektroenergetske djelatnosti obavljaju se kao javna usluga ili kao tržišne djelatnosti. Elektroenergetskom subjektu može se, ako je u opštem ekonomskom interesu, nametnuti obaveza javne usluge po regulisanim uslovima. Vlada obavještava Sekretarijat Energetske zajednice o svim mjerama donesenim u cilju pružanja javne usluge i njihovom mogućem uticaju na tržišnu konkurenciju. Dalje, u ovom dijelu propisuje se da su elektroenergetski subjekti koji obavljaju više elektroenergetskih djelatnosti dužni u svom internom računovodstvu voditi poslovne knjige i izvještaje za svaku djelatnost posebno.

DIO ČETVRTI – DOZVOLA ZA OBAVLJANJE ELEKTROENERGETSKE DJELATNOSTI

Elektroenergetsku djelatnost može da obavlja elektroenergetski subjekt koji ima dozvolu za obavljanje elektroenergetske djelatnosti koju izdaje Regulatorna komisija za energiju u FBiH. Određuju se vrste dozvola koje Regulatorna komisija izdaje te da dozvola za proizvodnju električne energije i distribuciju važi za period od 30 godina, dok ostale dozvole važe pet godina. Dalje, definišu se izuzeci gdje nije obavezno pribavljanje dozvole, određuju se kriteriji za izdavanje dozvole te procedura za izdavanje. Uređuje se mogućnost prenosa dozvole, izmjene dozvole te poništavanje i oduzimanje dozvole. Zakon nalaže da Regulatorna komisija vodi registar dozvola te da donosi pravilnik o izdavanju dozvola. 

DIO PETI – REGULISANJE ELEKTROENERGETSKE DJELATNOSTI

Ovaj dio zakona definiše postojanje Regulatorne komisije, njenu djelatnost i nadležnost, te ovlaštenja. Pred Regulatornom komisijom vrši se rješavanje sporova između krajnjeg kupca i distributera električne energije.

DIO ŠESTI – PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE

U ovom dijelu zakona propisuje se da proizvodnju električne energije može obavljati pravno ili fizičko lice. Određuju se prava i obaveze proizvođača električne energije. Propisuje se mogućnost podsticaja za proizvođače koji koriste obnovljive izvore za proizvodnju električne energije.

DIO SEDMI – IZGRADNJA ELEKTRANA

Ovim dijelom određuje se da se planiranje novih elektrana vrši u skladu s Energetskom strategijom FBiH i Akcionim planom za provedbu Energetske strategije FBiH, te oblastima prostornog uređenja i zaštite okoliša. Elektrane mogu graditi fizička ili pravna lica. Energetske dozvole ne mogu se dobiti za izgradnju hidroelektrana manjih od 10 MW. Ministarstvo izdaje energetsku dozvolu te vodi registar elektrana.

DIO OSMI – DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE

POGLAVLJE I – OPŠTE ODREDBE

U ovom dijelu zakona definiše se da distributivni sistem obuhvata distributivnu mrežu srednjeg i niskog napona, koja se prostire od mjesta priključenja elektrana do mjesta priključenja krajnjeg korisnika. Distributivna mreža dostupna je svim korisnicima. Uređuje se upravljanje distributivnom mrežom te razdvajanje operatora distributivnog sistema u vertikalno integrisanim subjektima. Utvrđuju se prava i obaveze vertikalno integrisanih subjekata. Za ove subjekte utvrđuju se postojanje i sadržaj Programa usklađenosti. Operator distributivnog sistema svake dvije godine, najkasnije do kraja oktobra tekuće godine, donosi desetogodišnji plan razvoja distributivnog sistema. Dalje, operator distributivnog sistema, najkasnije do kraja novembra tekuće godine, donosi godišnji i trogodišnji plan investicija u distributivni sistem. Određuje se način ostvarivanja prihoda operatora distributivnog sistema. Ovi prihodi ostvaruju se putem: naknade za korištenje distributivne mreže, naknade za priključivanje na distributivnu mrežu, naknade za pružanje nestandardnih usluga korisnicima distributivnog sistema i obračunate neovlaštene potrošnje. Propisane su vrste izvještaja koje je operator distributivnog sistema dužan slati Regulatornoj komisiji. Također, u ovom dijelu zakona uređuju se pristup korisnicima distributivnoj mreži te uslovi pod kojima operator može odbiti da omogući priključenje. Propisuje se mogućnost izgradnje direktnog voda do krajnjeg kupca koji nema pristup distributivnoj mreži. Definiše se kvaliteta snabdijevanja i šta ona podrazumijeva, odnosno obuhvata. Na kraju, određena su i pravila o radu distributivnog sistema.

POGLAVLJE II – PRIKLJUČENJE NA DISTRIBUTIVNU MREŽU

Ovaj dio zakona propisuje da je operator distributivnog sistema na zahtjev korisnika dužan omogućiti pristup distributivnoj mreži svim objektima koji ispunjavaju zakonom i podzakonskim aktima propisane uslove. U svrhu priključenja objekta na distributivnu mrežu, operator izdaje preliminarno mišljenje o mogućnostima priključenja u svrhu sagledavanja mogućih opcija i okvirnih troškova priključenja. Investitor koji namjerava priključiti svoj objekat na distributivnu mrežu mora dobiti elektroenergestku saglasnost, koju izdaje operator distributivnog sistema. Predviđa se potpisivanje ugovora između korisnika i operatora. Troškovi priključenja obaveza su korisnika koji zahtijeva priključenje. U slučaju da se zahtjev za priključenje odbije, može se izjaviti žalba Regulatornoj komisiji u roku od 15 dana. Korisnik je dužan omogućiti ovlaštenim predstavnicima operatora distributivnog sistema nesmetan pristup mjernim uređajima. 

POGLAVLJE III – PREKID, OGRANIČENJE I OBUSTAVA ISPORUKE ELEKTRIČNE ENERGIJE

U ovom poglavlju propisuju se uslovi pod kojima operator distributivnog sistema može prekinuti ili ograničiti isporuku električne energije. Troškovi ponovnog priključivanja korisnika koji je isključen s distributivne mreže padaju na teret korisnika. Korisnik ima pravo na naknadu štete od operatora ukoliko je pretrpio štetu usljed isporuke nekvalitetne električne energije.

POGLAVLJE IV – NEOVLAŠTENA POTROŠNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE

Ovaj dio zakona definiše neovlašteno korištenje električne energije, utvrđivanje potrošnje i perioda neovlašteno korištene električne energije. 

POGLAVLJE V – DISTRIBUCIJA ELEKTRIČNE ENERGIJE U ZATVORENOM DISTRIBUTIVNOM SISTEMU

U ovom poglavlju definiše se pojam zatvorenog distributivnog sistema kao sistema preko kojeg se električna energija distribuira na geografski ograničenoj industrijskoj zoni, trgovačkoj zoni ili zoni zajedničkih usluga. Regulatorna komisija odobrava status zatvorenog distributivnog sistema i donosi metodologiju za utvrđivanje tarifa. Određuju se odgovornosti i obaveze operatora ovakvoga sistema, kao i pravila o radu i upravljanja zatvorenim sistemom. 

DIO DEVETI – SNABDIJEVANJE ELEKTRIČNOM ENERGIJOM

Ovim dijelom propisuje se da se snabdijevanjem električnom energijom može baviti pravno lice koje ima odgovarajuću dozvolu od Regulatorne komisije. Propisane su obaveze snabdjevača. Zakon naglašava da krajnji kupac ima pravo da slobodno izabere svog snabdjevača električnom energijom. Odnosi između snabdjevača i korisnika regulišu se ugovorom. Snabdjevač koji nema obavezu javnog snabdijevanja direktno s krajnjim korisnikom ugovara cijenu, dok snabdjevač koji ima obavezu javnog snabdijevanja naplaćuje cijene koje je odobrila Regulatorna komisija. Promjena snabdjevača besplatna je za korisnika. Uređuje se i definiše javno snabdijevanje. Krajnji kupac ima pravo na rezervno snabdijevanje električnom energijom ako njegov dobavljač, iz razloga definisanim ovim zakonom, ne može isporučiti električnu energiju. Ovo se ne odnosi na krajnje kupce koji imaju pravo na javno snabdijevanje. Vlada određuje rezervnog snabdjevača na području Federacije. Dalje, propisuje se da su snabdjevači krajnjih kupaca obavezni da otkupe i preuzmu pripadajuće količine električne energije proizvedene korištenjem obnovljivih izvora energije. Regulatorna komisija donosi Opšte uslove za isporuku i snabdijevanje krajnjih kupaca električnom energijom. 

DIO DESETI – TRGOVINA ELEKTRIČNOM ENERGIJOM

U ovom dijelu trgovina električnom energijom definiše se kao djelatnost kupovine i prodaje električne energije isključujući prodaju krajnjim kupcima. Ovakvu trgovinu može obavljati elektroenergetski subjekt na osnovu dozvole koju je izdala Regulatorna komisija. 

DIO JEDANAESTI – SKLADIŠTENJE ENERGIJE

Ovim dijelom zakona uređuje se da se djelatnošću skladištenja električne energije može baviti operator skladišta energije koji ima odgovarajuću dozvolu koju je izdala Regulatorna komisija. Operator skladišta energije instalisane snage veće od 1 MW ne smatra se krajnjim kupcem te vrši kupoprodaju električne energije na veleprodajnom tržištu. Dalje, određuju se prava i obaveze operatora skladišta energije, kao i ograničenja. 

DIO DVANAESTI – KRAJNJI KUPCI

POGLAVLJE I – PRAVA KRAJNJIH KUPACA

Ovo poglavlje uređuje prava krajnjih kupaca električne energije. Određuje se da krajnji kupci iz kategorije “domaćinstvo i mali kupci” imaju pravo snabdijevanja električnom energijom u okviru usluge javnog snabdijevanja. Krajnji kupac slobodno bira snabdjevača te ugovara cijenu i količinu. Dalje, snabdjevač je obavezan krajnjim kupcima ponuditi izbor načina plaćanja. Propisuje se i pravo krajnjeg kupca na prigovor prema snabdjevaču i operatoru distributivnog sistema u slučaju postojanja nezadovoljstva kvalitetom usluge.

POGLAVLJE II – OBAVEZE KRAJNJIH KUPACA

U ovom poglavlju određuju se obaveze krajnjih kupaca u smislu ovoga zakona. One se ogledaju u obavezi krajnjeg kupca da koristi električnu energiju pod uslovima, na način i za namjene utvrđene ovim zakonom. Obavezan je da uredno izmiruje svoje obaveze te da ovlaštenim licima omogući pristup priključku i mjernim uređajima.

POGLAVLJE III – AKTIVNI KUPCI

U ovom dijelu uređuju se prava i obaveze koje se odnose na aktivne kupce. Omogućava im se prodaja električne energije koju sami proizvedu te da djeluju na tržištu samostalno ili putem agregatora.

POGLAVLJE IV – ENERGETSKE ZAJEDNICE GRAĐANA

U ovom poglavlju energetska zajednica građana definiše se kao pravno lice koje je zasnovano na dobrovoljnom i otvorenom učešću. Svrha osnivanja ovakve zajednice je, prije svega, zaštita okoliša, ekonomske ili socijalne koristi za članove ili akcionare ili za sredinu u kojoj djeluju, a ne ostvarivanje finansijske koristi. Energetska zajednica građana mora imati odgovarajuću dozvolu od Regulatorne komisije. Dalje, definisana su prava i obaveze ovakve zajednice. 

DIO TRINAESTI – AGREGACIJA DISTRIBUIRANIH RESURSA

Agregacija distribuiranih resursa (u daljnjem tekstu: agregacija) označava komercijalnu funkciju zajedničkog upravljanja proizvodnjom, skladištenjem i potrošnjom električne energije većeg broja korisnika mreže s ciljem prodaje električne energije ili pružanja pomoćnih usluga. Ulogu agregatora mogu obavljati: nezavisni agregatori, snabdjevači električnom energijom ili agregatori u saradnji sa snabdjevačem. Određuju se poslovi agregatora te obaveza definisanja odnosa agregatora i korisnika putem ugovora.

DIO ČETRNAESTI – ELEKTROMOBILNOST

U ovom dijelu propisuje se da usluge punjenja električnih vozila mogu pružati snabdjevači krajnjih korisnika ili vlasnici javnih stanica za punjenje. Pružaoci ovakvih usluga dužni su da se registruju kod Regulatorne komisije. Propisani su i tehnički zahtjevi za stanice za punjenje, koji se moraju ispuniti. Operator distributivnog sistema ne može biti vlasnik, razvijati ili voditi stanice za punjenje.

DIO PETNAESTI – SIGURNOST SNABDIJEVANJA

Ovaj dio uređuje sigurnost snabdijevanja električnom energijom. Ministarstvo i Regulatorna komisija vrše nadzor nad radom elektroenergetskih subjekata. Ministarstvo priprema godišnji izvještaj o sigurnosti snabdijevanja. Definišu se mjere u slučaju ugrožene sigurnosti snabdijevanja. Vlada Federacije može proglasiti stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja usljed poremećaja u isporuci, uključujući ekstremni porast cijene i nedovoljnu ponudu električne energije. Određuju se mjere koje Vlada Federacije može poduzeti u ovim slučajevima. 

DIO ŠESNAESTI – IZGRADNJA, REKONSTRUKCIJA, KORIŠTENJE I ODRŽAVANJE ELEKTROENERGETSKIH OBJEKATA

Ovaj dio zakona reguliše pitanja vezana za izgradnju i rekonstrukciju elektroenergetskih objekata. Definiše se šta se smatra pod rekonstrukcijom te da Ministarstvo donosi tehničke propise kojima se propisuju tehnički zahtjevi za projektovanje, izgradnju i sl. Propisuje se da investitor prije izgradnje jednog ovakvog objekta mora imati riješene imovinsko-pravne odnose. Predviđa se mogućnost eksproprijacije zemljišta u skladu s odgovarajućim propisima. Dalje, propisuje se nadležnost održavanja elektroenergetskih objekata i šta se podrazumijeva pod održavanjem. Strogo se kontroliše izgradnja u neposrednoj blizini elektroenergetskih objekata, te postoji niz ograničenja po ovom pitanju. Također, navode se uslovi pod kojima je jedino moguće izvršiti izmještanje elektroenergetskog objekta. 

DIO SEDAMNAESTI -  UPRAVNI NADZOR I REGULATORNO NADGLEDANJE

POGLAVLJE I – UPRAVNI NADZOR

Upravni nadzor nad provođenjem ovoga zakona vrše Ministarstvo i organi inspekcijskog nadzora. Uređuje se šta se podrazumijeva pod inspekcijskim nadzorom, ko vrši inspekcijski nadzor te ovlasti i nadležnosti inspektora. Definisana je podjela između Federalne uprave za inspekcijske poslove i kantonalnih uprava za inspekcijske poslove u odnosu na instalisanu snagu elektroenergetskog objekta. Propisani su uslovi i način imenovanja federalnih inspektora te nespojivost obavljanja poslova i ove funkcije.

POGLAVLJE II – REGULATORNO NADGLEDANJE

Regulatorna komisija provodi postupak nadgledanja u okviru svojih nadležnosti. 

DIO OSAMNAESTI – KAZNENE ODREDBE

U ovom dijelu zakona predviđaju se novčane kazne za pravna lica koja prekrše odredbe ovoga zakona u iznosu od 2.000 KM do 60.000 KM, dok su za odgovorna fizička lica predviđene novčane kazne u iznosima od 500 KM do 9.000 KM. Regulatorna komisija na osnovu obavljenog nadgledanja izdaje prekršajne naloge ili pokreće prekršajni postupak u skladu s ovim zakonom.

DIO DEVETNAESTI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

U ovom dijelu zakona propisuje se opšta odredba usklađivanja rada elektroenergestkih subjekata s ovim zakonom. Definiše se važenje ranije izdatih dozvola te da će Vlada Federacije u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga zakona imenovati javnog i rezervnog snabdjevača. Propisuju se podzakonski akti koje Ministarstvo mora donijeti te stupanje na snagu ovoga zakona.