POGLAVLJE I

Opće odredbe određuju predmet zakona, definicije šuma i šumskog zemljišta, definicije pojmova i terminologiju.

Pod šumom, u smislu ovog prijedloga, podrazumijeva se zemljište obraslo šumskim vrstama drveća i grmlja čija površina prelazi 1.000 m2, čija je širina najmanje 20 metara i ako njihove krošnje pokrivaju više od 30% zemljišta. Šumsko zemljište, pored zemljišta obraslog šumom, obuhvaća i područja sa smanjenim šumskim pokrivačem čije krošnje prekrivaju manje od 30% zemljišta, a što obuhvaća krš, čistine, livade i pašnjake unutar šuma.

POGLAVLJE II 

ODJELJAK A propisuje odredbe koje se odnose na planiranje u šumarstvu.

Tako se normira Šumarski program FBiH koji definiše opću politiku šumarstva, gospodarenja šumama i šumskim zemljištima, kao i politiku gospodarenja divljači na teritoriji Federacije, orijentisanu u pravcu očuvanja i trajnosti gospodarenja šumama, a što uključuje i održavanje i unapređivanje diverziteta šumskih ekosistema i njihovih općekorisnih funkcija. Šumarski program Federacije izrađuje se za sve šume, bez obzira na vlasništvo. Šumarski program Federacije sastoji se iz dva dijela:

1. Opći dio, koji određuje glavne ciljeve, principe i smjernice za trajno gospodarenje šumama u Federaciji, na osnovu stvarnog stanja šuma, domaćih i međunarodnih obaveza u vezi sa šumarstvom, uvažavajući međunarodno dogovorene smjernice za trajno gospodarenje šumama

2. Izvedbeni dio, u kojem se postavljaju i razrađuju ciljevi utvrđeni općim dijelom i određuje način njihove realizacije u određenom roku, uključujući finansiranje. 

Opći dio Šumarskog programa Federacije donosi Parlament FBiH, dok Vlada FBiH donosi izvedbeni dio Šumarskog programa Federacije, koji predstavlja osnovu za korištenje namjenskih sredstava FBiH i namjenskih sredstava kantona u skladu s odredbama ovoga zakona.

Opći dio Šumarskog programa Federacije donosi se za period od 20 godina, s mogućnošću njegove revizije u skladu s dinamikom realizacije izvedbenog dijela. Izvedbeni dio Šumarskog programa Federacije donosi se za period od pet godina.

Vlada kantona donosi kantonalni šumsko-razvojni plan, a kantonalno ministarstvo odgovorno je za njegovu pripremu, izradu i realizaciju. Kantonalni šumsko-razvojni plan izrađuje se svakih deset godina za sve šume i šumsko zemljište, bez obzira na vlasništvo, s ciljem da se obezbijedi trajnost gospodarenja šumama na području kantona. 

Radi utvrđivanja i praćenja stanja šuma, kontinuirano se provodi inventura šuma na velikim površinama u inventurnim ciklusima od 10 godina, koju provodi Federalna uprava za šumarstvo. Troškovi inventure šuma finansiraju se u omjeru 40% Federacija i 60% kantoni.

U cilju obezbjeđenja racionalnog i trajnog gospodarenja šumama i šumskim zemljištima, u vlasništvu države formira se šumskoprivredno područje za koje se izrađuje šumsko-privredna osnova.

Šumskoprivredna područja predstavljaju u geografskom, prometnom, ekološkom i ekonomskom pogledu jednu zaokruženu cjelinu, u čijem se okviru osigurava trajnost gospodarenja šumskim ekosistemima.

U administrativnim granicama jednog kantona može se formirati jedno ili više šumskoprivrednih područja, i ona se dijele na gospodarske jedinice.

Šumama na prostoru jednog šumskoprivrednog područja gospodari se po odredbama šumskoprivredne osnove, godišnjeg plana realizacije šumskoprivredne osnove i projekta za izvođenje. Odredbe šumskoprivredne osnove su obavezne.

Šumskoprivredna osnova za šume u vlasništvu države donosi se za šume u granicama jednog šumskoprivrednog područja, a za privatne šume donosi se jedinstvena šumskoprivredna osnova za sve šume jedne općine. Šumskoprivredna osnova izrađuje se za uređajni period od deset godina.

Izradu šumskoprivredne osnove može vršiti privredno društvo registrovano za obavljanje djelatnosti u šumarstvu koje u stalnom radnom odnosu ima zaposlena najmanje četiri diplomirana inžinjera šumarstva/mastera šumarstva koji će raditi na njenoj izradi. 

Federalna uprava raspisuje javni poziv za izradu šumskoprivredne osnove za šume u vlasništvu države i odgovorna je za njenu pravovremenu izradu.

Šumskoprivredne osnove za šume u privatnom vlasništvu donosi kantonalni ministar nadležan za poslove šumarstva na osnovu prijedloga stručne komisije, uz prethodno pribavljenu saglasnost jedinice lokalne samouprave i organa nadležnog za vode.

Izrada i nadzor nad izradom šumskoprivredne osnove za privatne šume finansiraju se iz namjenskih sredstava budžeta kantona. 

Korisnici šuma dužni su godišnje izdvajati naknadu u iznosu 1,5 % od ukupnog prihoda ostvarenog prodajom drveta i nedrvnih šumskih proizvoda na namjenski račun FBiH radi finansiranja izrade šumskoprivrednih osnova za šume u vlasništvu države.

Korisnici šuma dužni su godišnje izdvajati naknadu u iznosu 0,1 % od ukupnog prihoda ostvarenog prodajom drveta i nedrvnih šumskih proizvoda na namjenski račun FBiH u iznosu od 50% i namjenski račun kantona u iznosu od 50% radi finansiranja nadzora nad izradom šumskoprivrednih osnova za šume u vlasništvu države.

Ove naknade uplaćuju se najkasnije do 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu.

Zakonom se, nadalje, propisuju sadržaj šumskoprivredne osnove i godišnji planovi realizacije te projekat za izvođenje radova.

ODJELJAK B odnosi se na privređivanje u šumarstvu. Normiraju se doznake stabala za sječu, sječa šuma, biološka reprodukcija šuma, tehnički prijem radova, obavljanje djelatnosti u šumarstvu, stručni šumarski ispit, zabrana golih sječa i drugih oblika pustošenja šuma, pošumljavanje sječina i paljika i šumski materijal za reprodukciju.

Doznaka stabala za sječu vrši se obilježavanjem stabala i površina obraslih drvećem. Doznaku stabala za sječu u šumama u državnom vlasništvu može vršiti diplomirani inžinjer šumarstva/master šumarstva s položenim stručnim ispitom, kojeg odredi korisnik šuma. Izuzetno, doznaku stabala za sanitarnu sječu može vršiti bachelor šumarstva s najmanje pet godina radnog iskustva u struci i šumarski tehničar s najmanje deset godina radnog iskustva u struci, kojeg odredi korisnik šuma. 

Doznaku stabala ili obilježavanje površina za sječu u privatnim šumama može vršiti diplomirani inžinjer šumarstva/master šumarstva s položenim stručnim ispitom, kojeg rješenjem odredi kantonalna uprava ili stručna osoba za obavljanje poslova u šumarstvu. Nadalje, doznaku stabala za sanitarnu sječu može vršiti bachelor šumarstva s najmanje pet godina radnog iskustva u struci i šumarski tehničar s najmanje deset godina radnog iskustva u struci, kojeg rješenjem odredi kantonalna uprava ili stručna osoba za obavljanje poslova u šumarstvu.

Stabla u šumi mogu se sjeći tek poslije izvršene doznake, donošenja projekta za izvođenje i obavještavanja kantonalne uprave i jedinice lokalne samouprave na čijem se području vrši sječa u šumama u vlasništvu države, kao i kantonalne šumarske inspekcije. Obavještenje o sječi dostavlja se navedenim organima najmanje 15 dana prije početka sječe.

Korisnik šuma u vlasništvu države i vlasnik privatne šume dužni su izvršavati poslove biološke reprodukcije šuma u minimalnom obimu, koji je predviđen šumskoprivrednom osnovom. 

Biološka reprodukcija šuma u smislu ovoga prijedloga podrazumijeva:

1. pripremu zemljišta za prirodno pomlađivanje

2. pošumljavanje i sjetvu sjemenom šumskog zemljišta

3. popunjavanje, njegu i čišćenje šumskih kultura

4. proizvodnju šumskog sjemena i šumskog sadnog materijala

5. prorjeđivanje sastojina

6. sanaciju požarišta

7. prevođenje degradiranih sastojina u viši uzgojni oblik

8. doznaku stabala za sječu 

9. rekonstrukciju i konverziju izdanačkih šuma, makija, šikara i šibljaka

10. zaštitu šuma,

11. projektovanje, izgradnju, rekonstrukciju i održavanje šumske  infrastrukture.

Za obavljanje stručnih poslova u šumarstvu polaže se stručni šumarski ispit pred komisijom koju imenuje federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Stručni šumarski ispit mogu polagati diplomirani inženjeri šumarstva sa VII 1. stepenom VSS, masteri šumarstva i bachelori šumarstva koji su stekli ova zvanja po bolonjskom procesu obrazovanja, s najmanje dvije godine radnog iskustva u struci nakon stjecanja stručnog zvanja. 

Polaganja stručnog šumarskog ispita oslobođeni su diplomirani inženjeri šumarstva, masteri šumarstva i bachelori šumarstva s više od deset godina radnog iskustva u struci nakon sticanja stručnog zvanja, kao i magistri i doktori šumarskih nauka.

Ovim zakonom zabranjuju su gole sječe i pustošenje šuma.

Gole sječe mogu biti izvršene u posebnim slučajevima u pripremi šumsko-uzgojnih zahvata s ciljem unapređenja šumskih sastojina u toj mjeri koja je planirana u odobrenim šumskogospodarskim osnovama. 

Gola sječa šuma može se primijeniti i ako je neophodna zbog sanitarne sječe ili provođenja preventivnih zaštitnih mjera.

Sve površine nastale golom sječom i opožarenim površinama moraju biti pošumljene u roku od dvije godine nakon sječe ili šumskog požara, prirodnom obnovom ili putem pošumljavanja.

Pošumljavanje površina nastalih golom sječom vrši korisnik šuma iz vlastitih sredstava. Pošumljavanje opožarenih površina vrši korisnik šuma i može se sufinansirati  iz namjenskih sredstava Federacije i namjenskih sredstava kantona. 

ODJELJAK C normira zaštitu protiv biotičkih i nebiotičkih agensa i propisuje opće preventivne mjere, sanitarne sječe, šumski red i druge preventivne mjere te, postupak obnove šuma nakon nepogode.

Korisnik šuma i vlasnici privatnih šuma provode ili obezbjeđuju provođenje sanitarne sječe prije nego što bi se šume mogle ugroziti prekomjernim razmnožavanjem insekata, širenjem uzročnika biljnih bolesti ili drugih štetnih organizama. Kantonalna uprava u privatnim šumama obezbjeđuje sanitarne sječe ukoliko vlasnici šuma u roku kojeg je ostavila kantonalna uprava sami ne provedu sječu na način da o trošku vlasnika šume angažuju registrovanog izvođača radova, a preostali dio novca ostvaren prodajom drveta uplaćuju vlasniku šume. 

U slučaju nepogode u šumi uzrokovanoj bilo kojim biotičkim ili nebiotičkim utjecajima, uključujući i šumske požare, korisnici šuma, u saradnji s kantonalnom upravom, pripremaju plan za obnovu oštećenih i uništenih šuma i šumskog zemljišta. Plan sadrži opis nepogode, stepen i površinu oštećene šume, mjere koje se trebaju provesti i troškove sanacije i obnove. Troškovi realizacije plana sufinansiraju se iz namjenskih sredstava Federacije i kantona.

ODJELJAK D uređuje procese u vezi s prometom drveta i nedrvnih šumskih proizvoda. 

Pod prometom drveta i nedrvnih šumskih proizvoda, u smislu ovoga prijedloga, podrazumijevaju se prevoz prometnicama, kupovina, prodaja, poklon, skladištenje, kao i primanje drveta u prerađivačke kapacitete u kojima se vrši prerada drveta.

POGLAVLJE III

ODJELJAK A normira zaštitne šume i šume s posebnom namjenom.

Da bi se obezbijedila njihova zaštita ili poseban režim gospodarenja, određene šume mogu biti proglašene zaštitnim šumama ili šumama s posebnom namjenom. Njima će se gospodariti na način koji će obezbijediti namjenu zbog koje su proglašene i smatraju se šumama visoke zaštitne vrijednosti.

Propis kojim se šume proglašavaju zaštitnim šumama ili šumama s posebnom namjenom određuju režim gospodarenja i pravno lice koje je odgovorno za obezbjeđenje sredstava za pokriće troškova vezanih za posebni režim gospodarenja. 

Vlasnik privatne šume i korisnik šume imaju pravo na naknadu za njeno ograničeno korištenje ili povećane troškove gospodarenja. Naknadu snosi lice na čiji je zahtjev proglašenje izvršeno, odnosno pravno lice kojem je zaštićeno područje dodijeljeno na upravljanje. Visina naknade utvrđuje se sporazumno u iznosu za koji su umanjeni prihodi iz te šume, odnosno povećani troškovi njezinog gospodarenja, a ako se sporazum ne postigne, naknada se utvrđuje putem nadležnog suda.

Zaštitne šume su:

1. šume koje prvenstveno služe za zaštitu zemljišta na strmim terenima i zemljišta podložnih erozijama, bujicama, klizištima ili oštrim klimatskim uslovima koji ugrožavaju postojanje samih šuma

2. šume čiji je glavni zadatak zaštita naselja, privrednih i drugih objekata kao što su saobraćajnice, energetski objekti, objekti telekomunikacione infrastrukture, zaštita izvorišta i korita vodotoka, obale vodenih akumulacija, kao i šume koje su podignute kao zaštitni pojasevi, odnosno koje služe protiv prirodnih nepogoda, katastrofa ili stihijskih efekata ljudskog djelovanja.

Šumama s posebnom namjenom smatraju se:

1. šume unutar zaštićenih područja ili prirodnih vrijednosti zaštićenih na osnovu Zakona o zaštiti prirode

2. šume od posebnog značaja za odbranu i potrebe Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i policijskih struktura

3. šume ili njeni dijelovi registrovani kao sjemenske sastojine i sjemenski objekti

4. šume od značaja za snabdijevanje vodom i očuvanje njenog kvaliteta zaštićene na osnovu propisa o vodama

5. naučno-nastavne ogledne plohe i ogledne šume za edukaciju šumarskih radnika i stručnjaka

6. šume i šumska zemljišta za rekreaciju.

ODJELJAK B odnosi se na šume na kršu i pošumljavanje.

Šume i šumska zemljišta na kršu, zbog svojih specifičnosti, klasificiraju se kao područja s posebnim režimom gospodarenja i kao područja velike opasnosti od šumskih požara i zbog toga se gospodarenje šumama na kršu vrši u skladu sa šumarskim programom, šumsko-razvojnim planom, šumskoprivrednom osnovom, godišnjim planom realizacije šumskogospodarske osnove ili na osnovu privremenih godišnjih planova gospodarenja. Gospodarenje šumama na kršu sufinansira se iz namjenskih sredstava FBiH i namjenskih sredstava kantona. 

POGLAVLJE IV propisuje zaštitu šuma i šumskog zemljišta od šteta, nedrvnih šumskih proizvoda i ugroženih vrsta te uređuje postupke u vezi sa šumskom infrastrukturom i saobraćajem u šumama.

U šumama i na šumskom zemljištu, kao i na drugom zemljištu na udaljenosti do 150 m od šume, zabranjeno je loženje otvorene vatre. Također, zabranjeni su izgradnja i rad fabrika i drugih objekata koji rade s otvorenim plamenom na udaljenosti manjoj od 300 metara od granice šume.

Radi zaštite šuma, zakon propisuje i zabranu upotrebe hemijskih sredstava u šumi i na šumskom zemljištu. Nije dozvoljeno odlagati otpad, smeće ili zagađujuće tvari, kao ni paša, žirenje, brst, kresanje grana i lisnika, odnosno pašaranje. Pristup stoke na pašu i pojila kroz šume dozvoljen je samo putem kojeg odredi korisnik šuma i vlasnik privatne šume.

U šumi i na šumskom zemljištu zabranjeno je iskorištavanje humusa, gline, treseta, zemlje, pijeska, šljunka i kamena s površine zemlje, kao i skidanje kore s drveća i bušenje stabala, uklanjanje iz šume grana i drugih ostataka drveta od sječe, kao i ostalih organskih materija koje su neophodne za poboljšanje plodnosti tla i očuvanja biodiverziteta. Izuzev od navedenog, korisnik šuma i vlasnik privatnih šuma mogu za svoje potrebe iskorištavati ove šumske proizvode ukoliko je to predviđeno šumskoprivrednom  osnovom. Korisnik šuma za vlastite potrebe može koristiti mineralne sirovine na lokalitetima predviđenim šumskoprivrednom osnovom i godišnjim planovima realizacije šumskoprivredne osnove u svrhu izgradnje i održavanja šumskih puteva, u skladu s odredbama Zakona o rudarstvu i ovog prijedloga.

Vrste divljači i njihovo brojno stanje u šumama moraju obezbijediti biološku ravnotežu i ne smiju ugroziti druge članove ekosistema ili spriječiti ostvarivanje ciljeva gospodarenja šumama. Unošenjem pojedinih vrsta divljači u šume i na šumska zemljišta mora se obezbijediti njihov opstanak i ne smiju se ugroziti drugi organizmi na staništu.

Članom 41. zabranjuju se sječa, iskorjenjivanje ili bilo kakvo oštećivanje zaštićenih, ugroženih vrsta drveća i grmlja. Neke od njih u ovom prijedlogu nabrojane su poimenice, a odredba se odnosi i na sve druge vrste iz Crvene liste ugroženih divljih vrsta i podvrsta biljaka, životinja i gljiva. 

Šumska infrastruktura služi prvenstveno za potrebe gospodarenja šumama i sastavni je dio šume. Planiranje, izgradnja i održavanje šumske infrastrukture obavlja se uz poštovanje tehničkih, gospodarskih i ekoloških uslova, šumskog tla, vegetacije, divljači i uz njihovu maksimalnu zaštitu.

Što se tiče saobraćaja u šumama, nije dozvoljeno kretanje motornih vozila osim u svrhu gospodarenja šumama i nadzora, spašavanja, policijskih istraga, vojnih manevara, mjera za zaštitu od prirodnih katastrofa te pristupa vlasnika, korisnika šuma i pojedinaca zemljištu za koje su odgovorni, kao i mjesnog stanovništva.

Vlasnik privatne šume i korisnik šuma i šumskog zemljišta mogu dozvoliti kretanje šumskim putem trećem licu po dogovoru koji može uključivati određenu naknadu. 

Sva lica imaju pravo kretati se kroz šumu ili šumskim zemljištem u cilju rekreacije, ako nije drugačije određeno ovim ili nekim drugim federalnim zakonom. Sva lica koja ovako koriste šumu ili šumsko zemljište to rade na vlastitu odgovornost te korisnik, odnosno vlasnik šume, nije obavezan preduzeti posebne mjere predostrožnosti prema posjetiocima šuma niti će se smatrati odgovornim za bilo kakve štete ili povrede koje pretrpe takva lica. 

POGLAVLJE V uređuje upravljanje šumama, evidencije šuma i ekonomske funkcije šuma.

Šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu države upravljaju federalno ministarstvo, kantonalno ministarstvo i jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbama ovoga zakona.

Zabranjuje se promet šuma i šumskih zemljišta u vlasništvu države i oni ne mogu biti predmet privatizacije i davati se pod koncesiju. Koncesija na druge predmete koncesije koje se nalaze u sklopu šuma i šumskog zemljišta dodjeljivat će se u skladu sa Zakonom o koncesijama FBiH, poštujući odredbe ovog prijedloga.

Privatnim šumama upravljaju i gospodare njihovi vlasnici u skladu s ovim prijedlogom, podzakonskim propisima  i odredbama šumskoprivredne osnove. Čuvanje privatnih šuma u nadležnosti je njihovih vlasnika.

Naknada za korištenje šuma u vlasništvu države utvrđuje se na osnovu realizovane količine sječe šumskih drvnih sortimenata i prihoda od prodaje nedrvnih šumskih proizvoda u iznosu od 10% od prihoda ostvarenog prodajom šumskih drvnih sortimenata, računajući cijenu drveta na panju u skladu s cjenovnikom i prihodom od prodaje nedrvnih šumskih proizvoda. Resorni federalni ministar donosi uputstvo o načinu utvrđivanja cijene drveta na panju.

Radi evidencije stanja šuma, ovim se prijedlogom propisuje formiranje informacionog sistema kojim se osiguravaju sve neophodne informacije o stanju šuma i realizaciji planova u šumarstvu za potrebe planiranja, praćenja stanja i izvještavanja.

POGLAVLJE VI uređuje situacije u kojima se vrši promjena namjene i korištenje šuma u druge svrhe.

Vlada FBiH, na prijedlog Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, pojedine dijelove šuma u vlasništvu države može izdvojiti iz šumskoprivrednog područja radi njihovog korištenja za potrebe OSBiH i policijskih struktura.

Krčenje šume zabranjeno je, ali se može dozvoliti ukoliko je to planirano važećim planom prostornog uređenja – za izgradnju objekata, površinskih kopova i u poljoprivredno zemljište. Zahtjev za krčenje šume može podnijeti vlasnik zemljišta ili koncesionar.

Davanje šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu države u zakup zabranjeno je izuzev u slučaju kada resorno ministarstvo može ugovorom davati pojedina šumska zemljišta u zakup radi postavljanja objekata čija je gradnja predviđena ugovorom o koncesiji, kao i telekomunikacijskih objekata, uzgoja divljači i podizanja višegodišnjih nasada, a ukoliko se time ne narušavaju funkcije šume, uz prethodno pribavljenu saglasnost kantonalnog ministarstva i korisnika šuma da nema smetnji gospodarenju šumama. 

Na šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu države može se uspostaviti pravo služnosti u svrhu izgradnje vodovoda, kanalizacije, plinovoda, električnih vodova i vodova koji omogućavaju prenos signala, kao  i služnost puta.

POGLAVLJE VII

Organi uprave po ovom prijedlogu jesu Federalna uprava za šumarstvo i kantonalne uprave za šumarstvo. Neposrednu zaštitu i čuvanje šuma vrše korisnik šume, šumarski inspektor, čuvarska služba i čuvari šuma. 

Korisnik šuma dužan je obezbijediti zaštitu šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu države – čuvanje šuma od šumskih požara i drugih elementarnih nepogoda, biljnih bolesti i štetočina, bespravnog prisvajanja i korištenja, kao i drugih protuzakonitih radnji, putem organizovane čuvarske službe. 

Čuvarska služba formira se unutar korisnika šuma po određenim čuvarskim reonima i istu obavljaju čuvari šuma koje ovlasti korisnik šuma.

Čuvari šuma su ovlaštene službene osobe koje su završile srednju šumarsku školu III ili IV stepena i koje ispunjavaju uslove za nošenje oružja.

POGLAVLJE VIII - FINANSIRANJE

Finansiranje provođenja odredbi ovog zakona vrši se iz namjenskih sredstava, uplata naknade za korištenje šuma u vlasništvu države, naknada za općekorisne funkcije šuma i korištenjem namjenskih sredstava Federacije, kantona i jedinica lokalne samouprave.

Naknada za korištenje šuma u vlasništvu države određuje se u iznosu od 10% od prihoda ostvarenog prodajom šumskih drvnih sortimenata, a računajući cijenu drveta na panju u skladu s cjenovnikom i prihodima od prodaje nedrvnih šumskih proizvoda. Uplaćuje se u sljedećim iznosima:

1. 1% kao namjenski prihod Federacije

2. 1% kao namjenski prihod kantona i

3. 8% na račun jedinica lokalne samouprave na čijoj se teritoriji ostvaruje prihod.

Naknada se plaća do kraja tekućeg mjeseca za prethodni mjesec, a na osnovu izdatih faktura/računa. 

Naknadu za općekorisne funkcije šuma plaćaju sva pravna i fizička lica prilikom registracije motornog vozila ovisno o kategoriji vozila i euro standardu, odnosno starosti motora vozila, i to:

1. za mopede i motocikle, „euro 5“, „euro 6“ i dalje/mlađe, iznos od  5 KM

2. za mopede i motocikle, „euro 4“, „euro 3“ i dalje/starije, iznos od  10 KM

3. za putnička vozila, radne mašine, traktore i priključna vozila, „euro 5“, „euro 6“ i dalje/mlađe, iznos od  20 KM

4. za putnička vozila, radne mašine, traktore i priključna vozila, „euro 4“, „euro 3“ i dalje/starije iznos, od  25 KM

5. za autobuse i teretna vozila, „euro 5“, „euro 6“ i dalje/mlađe, iznos od  35 KM

6. za autobuse i teretna vozila, „euro 4“, „euro 3“ i dalje/starije, iznos od  40,00 KM.

Naknadu za općekorisne funkcije šume plaćaju privredna društva i druge pravne osobe koje obavljaju samostalnu privrednu djelatnost, koje se bave prodajom proizvoda i pružanjem usluga na tržištu ostvaruju dobiti, kao i nerezidenti koji ostvare dobit na teritoriji FBiH od ostvarene dobiti u iznosu od 0,2% nakon oporezivanja. Naknada se plaća u roku od 60 dana od predaje prijave poreza na dobit nadležnom organu.

POGLAVLJE IX uređuje nadzor nad provođenjem ovog prijedloga zakona.

Nadzor nad primjenom ovoga zakona, ukoliko se usvoji, i propisa donesenih na osnovu ovoga zakona, koji su ovim zakonom stavljeni u nadležnost FBiH, odnosno kantona, kao i upravni nadzor nad obavljanjem poslova određenih ovim zakonom, koji predstavljaju vršenje javnih ovlaštenja, vrši federalno, odnosno kantonalna ministarstva. 

Inspekcijski nadzor u provođenju ovoga zakona i propisa donesenih na osnovu ovoga zakona vrše federalna šumarska inspekcija i kantonalna šumarska inspekcija.

Za federalnog šumarskog inspektora i kantonalnog šumarskog inspektora može se imenovati lice koje:

1. ima visoku stručnu spremu šumarske struke, diplomirani inženjer šumarstva s VII 1. stepenom VSS, odnosno master šumarstva koji je ovo zvanje stekao po bolonjskom procesu obrazovanja

2. ima položen stručni ispit predviđen za državne službenike za rad u organima uprave

3. ima položen stručni šumarski ispit

4. ima najmanje tri godine radnog staža u struci. 

Zakon propisuje i ovlaštenja svih navedenih nadzornih organa. 

POGLAVLJE X – KAZNENE ODREDBE 

Pravna, fizička i druga imenovana lica u ovom prijedlogu koja postupaju suprotno odredbama ovog zakona, u ovisnosti od počinjenog prekršaja, kaznit će se novčanom kaznom od 1.000 KM do 20.000 KM. 

POGLAVLJE XI propisuje prelazne i završne odredbe koje se tiču provođenja i stupanja na snagu ovog zakona.

Fotografija: bljesak.info