20.03.2020.
Preuzmite tekst zakona
Detaljnije

Predlagač:
Vlada RS
Vrsta procedure: Redovna
Oblast zakona: Ekonomija
Status: Usvojen

U Članu 1. ovoga Zakona mijenja se Član 5 postojećeg zakona. Navode se vrste otpada na koje se ovaj zakon ne primjenjuje.

Član 2. u potpunosti mijenja postojeći Član 6. kojim se definišu izrazi i pojmovi korištenu u Zakonu.

Članom 3. ovoga prijedloga mijenja se postojeći Član 16. stav 3. Ovom izmjenom definiše se da će Strategija upravljanja otpadom biti sastavni dio Strategije zaštite životne sredine.

Član 4. vrši izmjenu postojećeg Člana 26., te detaljnije definiše dužnosti lokalne samouprave po pitanju upravljanja otpadom. U odnosu na dosadašnje dužnosti, lokalne samouprave su dužne i da: organizuju akcije čišćenja javnih površina, organizuju edukativne kampanje za podizanje svijesti javnosti o organizovanom upravljanju otpadom, snose troškove čišćenja i sanacije divljih deponija, te utvrđuju lokacije za reciklažna dvorišta

Član 5. donosi izmjene vezane za dužnosti proizvođača proizvoda u upravljanju otpadom. Ovim izmjenama daje se dodatna pažnja i podstiče korištenje povratne ambalaže, te ponovnog korištenja i reciklaže proizvoda. Zabranjena je proizvodnja i stavljanje na tržište proizvoda i ambalaže koji sadrže materijale i opasne supstance u koncentracijama koje bi mogle nepovoljno uticati na zdravlje ljudi.

Član 6. vrši izmjene u pogledu šta se podrazumijeva pod upravljanjem otpadom. U skladu s time, upravljanje otpadom podrazumijeva sakupljanje, skladištenje, transport, tretman i odlaganje otpada. Također, ovim članom se definišu dužnosti vlasnika otpada, način predaje otpada drugom licu, te isprave koje su neophodne u ovom procesu.

Članom 7., brisan je stav 5. člana 42. važećeg Zakona kojim je propisan pravni osnov za donošenje pravilnika kojim se propisuju vrste mobilnih postrojenja za koje se izdaje dozvola za tretman otpada.

Član 8. donosi izmjene kojima se definiše izuzetak kada je moguće odlaganja otpada na divlje deponije. Prema ovim odredbama otpad se može odlagati na postojeće neuređene deponije utvrđene odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave, na području na kojem nisu uspostavljene zajedničke deponije.

Član 9. donosi izmjene kojima se definiše upravljanje i pojam posebne kategorije otpada.

Članom 10. dodaje se novi Član 52a. kojima se definišu procente maksimalnog udjela žive i kadmijuma u baterijama i akumulatorima, te ostale poslove i procedure vezane za njihovo odlaganje.

Član 11, briše dosadašnji čaln 56 kojim je bilo definisano upravljanje fluorescentnim cijevima.

Članom 13. dodati su novi čl. 62a, 62b. i 62v, kojima se definiše upravljanje građevinskim otpadom, otpadnim muljem, te upravljanje plastičnim kesama. Plastične kese se dijele u tri kategorije: lagane kese, vrlo lagane i biorazgradive kese za nošenje. Ovim članom obavezuju se trgovci da naplaćuju lagane kese, dok vrlo lagane kese koje se koriste za rinfuzne proizvode ne naplaćuju.

Član 14. vrši izmjene u pogledu datuma za dostavljanje godišnjeg izvještaja o prikupljanju ambalaže i ambalažnog otpada, a na osnovu kojega se obračunava visina naknade. Rok za predaju je 20. februar za prethodnu kalendarsku godinu, dok je do sada taj rok bio 31. mart.

Član 15. ovoga Zakona, definiše precizno broj pravnih lica, odnosno preduzetnika koji je potreban za osnivanje operatera koji će upravljati otpadom. Prema ovim izmjenama za osnivanje operatera potrebno je najmanje dva ili više pravnih lica i/ili preduzetnika koji obavljaju svoju poslovnu djelatnost stavljanjem u promet ambalaže ili upakovanog proizvoda na tržište RS-a.

Član 16. donosi nove članove koji se dodaju iza postojećeg Člana 63z. Ovim novim članovima definiše se da za proizvedene ili uvezene proizvode koji poslije upotrebe postaju otpad plaća naknada. Ova naknada se plaća za posebne kategorije otpada kao što su: plastične kese za nošenje, baterije i akumulatore, gume za motorna vozila, motorna vozila i sl. Dalje, ovim Članom se određuju kriteriji i jedinice mjere za obračun naknade. Ovu naknadu plaća proizvođač, uvoznik ili trgovac koji robu stavlja prvi put u promet. Naknada za posebne kategorije otpada uplaćuje se na račun javnih prihoda, raspoređuje na račun Fonda. Koeficijenti za obračun naknade po kategorijama posebnih proizvoda se nalaze u Prilogu 3 ovoga Zakona.

Član 17. uređuje dobivanje dozvole za upravljanje otpadom. Upravljanje otpadom u skladu sa ovim članom obuhvata djelatnosti sakupljanje, skladištenje, tretman i odlaganje otpada, za koje pravno lice ili preduzetnik pribavlja dozovolu za jednu ili više ovih djelatnosti. Dozvolu izdaje nadležno Ministarstvo i prosljeđuje je Inspekciji i Fondu.

Članom 18. izmijenjen je član 66. važećeg Zakona kojim se uređuje način podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za sakupljanje, skladištenje, tretman i odlaganje otpada.

Član 19. vrši izmjenu postojećeg Člana 70., te donosi promjenu u smislu vremenskog važenja dozvole za upravljanje otpadom. Dosadašnjim Zakonom dozvole su se davale na 10 godina, a ovim izmjenama dozvole za upravljanje otpadom izdaju se na period važenja od pet godina. Dalje, u ovom članu se definiše procedura, vremenski okviri i ostala procedura vezana za dobijanje dozvole.

Članom 20. uređuju se situacije kada dozvola za upravljanje otpadom prestaje važiti, a kada se ukida.

Član 21. donosi odredbe kojima se organizuje sistem za upravljanjem posebnim kategorijama otpada. Predviđeno je ovim članom da Fond organizuje sistem upravljanja posebnim kategorijama otpada. Fond donosi odluku o području sakupljanja određenog otpada na osnovu procjene tržišne vrijednosti otpada, budućih količina i analize podataka o prostornoj raspodjeli nastajanja količina otpada u prethodne dvije godine. Za obavljanje usluge sakupljanja i tretmana određene posebne kategorije otpada, za određeno područje, Fond raspisuje javni poziv za podnošenje programa za obavljanje usluge sakupljanja.

Član 22. donosi izmjene u postojećem Članu 75 kojima se uređuje prekogranično kretanje otpada. U skladu sa ovim Članom, Izvozi se otpad za čiji tretman ili odlaganje na ekološki prihvatljiv i efikasan način nema tehničkih mogućnosti i postrojenja u RS. Dalje, neopasan otpad se može uvoziti u RS radi tretmana pod uslovom da postoji postrojenje za tretman tog otpada. Zabranjuje se uvoz opasnog otpada, kao i uvoz otpada radi odlaganja i iskorišćavanja u energetske svrhe.

Članom 23., definišu se uslovi za prekogranično kretanje otpada. Prema tome, Zabranjeno je prekogranično kretanje otpada ako: sve zemlje koje učestvuju nisu obaviještene i ako sve zemlje koje učestvuju nisu izdale dozvolu.

Članovi 24 i 25 ovoga Prijegloga uređuju domenu prekograničnog kretanja otpada i postupak notifikacije, odnosno obavještavanja država uključenih u odvijanje prekograničnog kretanja otpada.

Članom 26. uvodi se Informacioni sistem za registrovanje podataka o upravljanju otpadom. ovaj Informacioni sistem predstavlja dio jedinstvenog informacionog sistema zaštite životne sredine i posjeduje niz međusobno povezanih baza podataka i izvora podataka o svim vrstama, količinama i kategorijama otpada, kao i o subjektima i infrastrukturi sistema upravljanja otpadom. Fond uspostavlja, organizuje i vodi informacioni sistem

lanom 27. brisan je stav 5. u članu 84. važećeg Zakona kojim je propisan pravni osnov za donošenje propisa Vlade kojim se utvrđuju pojedinosti vezane za izvještavanje, visina naknade i ostale pojedinosti.

Član 28., donosi novi Član 84a, kojim se uređuje domen finansijskih garancija u okviru ovoga zakona. Finansijske garancije predstavljaju instrument obezbjeđenja za pokrivanje troškova sanacije štete prouzrokovane obavljanjem djelatnosti upravljanja otpadom.

Član 29, proširuje postojeći Član 89., a vezan je za Inspekcijski nadzor. Ovim dopunama vrši se razgraničenje između republičkih ekoloških inspektora i ekoloških inspektora lokalne samouprave. U slučaju kontrole upravljanjem medicnskim otpadom, pored republičkih ekoloških inspektora, inspekcijski nadzor vrše i republički zdravstveni inspektori. Republički ekološki inspektori i republički tržišni inspektori vrše inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona u dijelu koji se odnosi na proizvode koji poslije upotrebe postaju posebne kategorije otpada, a za koje se plaća Naknada za posebne kategorije otpada.

Članovima 30, 31, 32, 33. i 34. izvršene su korekcije i dopune zakonskih odredaba članova 91, 92, 94, 96. i 97. važećeg Zakona kojim se uređuje vršenje poslova inspekcijskog nadzora, propisuju prekršaji i taksativno propisuju podzakonski propisi koje je potrebno donijeti u narednom periodu, sa rokovima za njihovo donošenje. Tako da se u skladu sa ovim odredbama onemogućava inspektorima da naredi proizvođaču proizvoda koji poslije upotrebe postaje opasan otpad da taj otpad preuzme bez naknade. Dalje, određuju se novčane kazne od 2.000 KM do 15.000 KM  kazniće se za pravno lice i uslovi za njihovo izricanje.

Članovima 35 i 36, određuju se obaveze lokalnih samouprava po pitanju lakalnih neuređenih deponija. U skladu sa ovim, lokalne uprave su obavezne da do 2021. godine izradi projekte sanacije i rekultivacije za neuređene deponije, na koje saglasnost daje Ministarstvo, a do 31. decembra 2026. godine da izvrši sanaciju i rekultivaciju neuređenih deponija.

Ukupno pitanja na zakonu: 0

Sa 1 odgovora najaktivniji parlamentarac u ovom parlamentu:
Zagorka Grahovac

Sa 3 pitanja najaktivniji zakon u istoj kategoriji:
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ugostiteljstvu RS