Ključna izmjena odnosi se na rokove zastarjelosti koji će se primjenjivati na obaveze utvrđene rješenjem Poreske uprave ili poreskom prijavom. Naime, članom 120. propisano je da će se na obaveze utvrđene rješenjem Poreske uprave ili poreskom prijavom primjenjivati rokovi zastarjelosti iz zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastupanja izvršnosti akta kojim je takva obaveza utvrđena, odnosno rokovi zastarjelosti iz zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada je zastarjelost počela teći. Predloženom odredbom utvrđuje se da se, izuzetno od člana 120, rokovi zastarjelosti na obaveze nastale prije stupanja na snagu Zakona o poreskom postupku Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske, br. 102/11, 108/11– ispravka, 67/13 i 31/14) primjenjuje Zakon o poreskom postupku koji je trenutno na snazi.  Naime, zakonom koji je važio u vrijeme dospijeća obaveza nastalih do 31. decembra 2011. godine bilo je propisano da ove obaveze ne mogu zastarjeti ukoliko je pokrenut postupak prinudne naplate u roku od deset godina. Zakonom koji je stupio na snagu 1. januara 2012. godine utvrđen je apsolutni rok zastare koji je iznosio šest godina, a zakonom koji je stupio na snagu 13. avgusta 2020. godine utvrđen je apsolutni rok zastare koji iznosi deset godina. Predlagač smatra da su zbog nedostatka apsolutnog roka zastarjelosti prava na naplatu poreskih obaveza za one obaveze koje su postale izvršne po starom zakonu (dakle, radi se o dugu koji je dospio u periodu od 1996. do 2012. godine poreskih obveznika za koji je u roku pokrenut postupak prinudne naplate) ti poreski obveznici, u odnosu na ostale obveznike čije su obaveze postale izvršne nakon 1. januara 2012. godine, u neravnopravnom položaju.

Predloženom izmjenom stvara se pravni osnov za utvrđivanje zastarjelosti prava na naplatu poreskog duga koji je postao izvršan prije stupanja na snagu Zakona o poreskom postupku 2012. godine na način da se i na ovaj dug primjenjuju odredbe o zastarjelosti, kao i za dug nastao prema odredbama važećeg Zakona o poreskom postupku Republike Srpske. U ovom slučaju, radi se o dugu poreskih obveznika dospjelom od nastanka Poreske uprave Republike Srpske (2002. godine) i ranije (1996 – 2002) do 31. decembra 2011. godine, za koji je u roku pokrenut postupak prinudne naplate. Međutim, isto tako, radi se i o dugu onih poreskih obveznika koji više ne posluju, koji nemaju imovinu, a kod kojih postoji veoma visok stepen potpune nenaplativosti tog duga. 

Prema evidencijama i procjenama finansijskih efekata Poreske uprave Republike Srpske, ukupan poreski dug koji je dospio zaključno sa 31. decembrom 2011. godine, za koji je pokrenut postupak prinudne naplate, ali nije naplaćen, iznosi oko 375 miliona KM.

Pored ove izmjene, predloženo je i da obaveze po osnovu glavnog duga za doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje ne zastarijevaju, dok rok za zastaru kamata po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nastupa u rokovima zastarjelosti koji su propisani ovim zakonom. Razlika u odnosu na važeći zakon je u tome što važeći zakon ne razdvaja zastarjelost glavnog duga za doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i kamata po osnovu doprinosa, nego samo propisuje da plaćanje i naplata doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje ne zastarijeva. Predlagač smatra da kamata na ta potraživanja nije neophodna za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i da je iz razloga rasterećivanja poslovanja, uz poštovanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, potrebno da se obaveza kamate odvojeno posmatra i podliježe opštim pravilima zastarijevanja.

Također, kada je riječ o razmjeni informacija sa inostranim poreskim organom u postupku međunarodne pravne pomoći u poreskim stvarima, ovim zakonom brisan je dio odredbe kojim se uređuje dostavljanje obavještenja i dokumentacije ovim organima, a odnosi se na obavještavanje lica na koje se tražene informacije odnose.