Član 1. ovoga zakona vrši dopunu člana 4. važećega zakona. U stavu (1), iza tačke 9), dodaju se nove tačke 10), 11), 12), 13), 14), 15), 16) i 17). Ovim dopunama definišu se korišteni pojmovi u ovom zakonu, kao što su: kašnjenje, lice sa invaliditetom ili lice smanjene pokretljivosti, otkazivanje, provizija i sl. 

Član 2. ovoga zakona mijenja član 8. Ovim izmjenama definišu se minimalni uslovi koje vozač mora ispunjavati da bi mogao upravljati motornim vozilom namijenjenim za javni prevoz i prevoz za vlastite potrebe. Minimalni uslovi koje vozač mora ispunjavati su: stručna osposobljenost, da je zasnovao radni odnos na puno radno vrijeme od 40 časova sedmično kod vlasnika, odnosno korisnika vozila, i da ispunjava uslove utvrđene propisima o bezbjednosti saobraćaja. Definiše se da stručna osposobljenost podrazumijeva sticanje početne kvalifikacije. Definišu se i izuzeci gdje nije potrebna stručna osposobljenost vozača da bi upravljali motornim vozilom. Dalje, propisuje se postojanje legitimacije za vozača motornog vozila i vođenje Registra legitimacija za vozača motornog vozila u formi elektronske baze podataka.

Članom 3. dodaje se novi stav (5) u članu 12. važećeg zakona. Ovim stavom nalaže se da se u vozilu prevoznika koji su registrovani na području Federacije BiH ili Brčko distrikta BiH, a kojim se vrši prevoz na području Republike Srpske, obavezno nalaze dokumenta i isprave u skladu sa propisima Federacije BiH.

Član 4. vrši izmjene u u članu 13, u stavu (2), gdje se određuje da je za prevoz autobusima kojima se vrši povremeni organizovani vanlinijski prevoz djece predškolskog uzrasta, učenika i studenata (ekskurzije, izleti i slično) obavezan vanredni tehnički pregled koji nije stariji od 15 dana u odnosu na vrijeme početka prevoza. Trenutno važeća odredba predviđa rok od 72 sata. Također, ovim članom dodaju se novi stavovi (4) i (5) u član 13. Ovim stavovima propisuje se da kontrolori tehničke ispravnosti vozila moraju pregledati svako vozilo u skladu sa odgovarajućim zakonskim i podzakonskim propisima i ispravnim uređajima.

Članom 5. definiše se da se, prema karakteru, javni prevoz dijeli na međunarodni, međuentitetski i unutrašnji.

Član 6. dodaje novi član 14a iza postojećeg člana 14. Ovim članom definišu se pojmovi kao što su međunarodni prevoz, međuentitetski prevoz i unutrašnji prevoz. 

Član 7. vrši izmjene u članu 17. stav (2) Ovim izmjenama zabranjuje se javni prevoz lica putničkim automobilom ili autobusom, koje vrši lice koje nema status prevoznika. Uvodi se novi stav (3) kojim se detaljnije definiše oblik javnog prevoza koji se zabranjuje.

Članom 8. dodaje se novi član 23a. iza postojećeg člana 23. Ovim novim članom propisuje se način prodaje voznih karata putem interneta. Definiše se da se ovakva prodaja voznih karata može vršiti putem: elektronske prodavnice, elektronske platforme, internet-stranice, internet-portala i mobilnih aplikacija. Naknada za uslugu provizije ostvarena na osnovu ovakve prodaje voznih karata dijeli se u omjeru 50 : 50 između autobuske stanice ili terminala i registrovane daljinske trgovine u entitetu. Prodaju voznih karata mogu raditi i turističke oragnizacije.

Član 9. dodaje stavove (3), (4). i (5) u član 40. Novi stavovi definišu da autobuske stanice i terminali vrše prodaju voznih karata u korist prevoznika za bilo koju autobusku liniju u skladu sa registrovanim redom vožnje i cjenovnikom. Naknada za uslugu provizije ostvarene na osnovu prodaje voznih karata dijeli se u omjeru 50 : 50 između autobuskih stanica.

Član 10. dodaje novi stav (5) u članu 42. i propisuje da su autobuske stanice i terminali obavezni da inspekcijskim organima dostavljaju izvještaj o održanim polascima prevoznika za prethodni mjesec.

Član 11. u potpunosti mijenja postojeći član 47. Ovim članom definišu se pojam vanlinijskog prevoza lica, način i forma njegovog obavljanja.

Članom 12. mijenjaju se stavovi (4) i (5) u članu 49. Ovim izmjenama propisuje se da se ugovoreni vanlinijski prevoz radnika i učenika odvija na osnovu potpisanog ugovora, sa spiskom lica koji su putnici, te da nije dozvoljeno primanje drugih putnika. 

Članom 13. vrše se izmjene u članu 57. Ovim izmjenama zabranjuje se prevoz lica i stvari za vlastite potrebe putem iznajmljenog vozila.

Član 14. dodaje novi stav (3) u članu 59. Ovim stavom propisuje se da se prevoz lica za vlastite potrebe vrši vozilom M2 kategorije.

Član 15. uvodi novu Glavu IV - PRAVA PUTNIKA U JAVNOM PREVOZU LICA. U ovoj glavi nalaze se sljedeći članovi: 61a, 61b, 61v, 61g, 61d, 61đ, 61e, 61ž, 61z, 61i, 61j. i 61k. Ovim članovima propisuju se osnovna prava putnika u javnom linijskom saobraćaju, kao što su: nediskriminacija putnika i obavezna pomoć licima sa invaliditetom, prava putnika u slučaju saobraćajne nezgode, prava putnika u slučaju otkazivanja ili kašnjenja prevoza i sl. Propisuje se da prevoznik ne može odbiti ukrcati lice zbog invaliditeta ili smanjene pokretljivosti, odbiti rezervaciju, izdavanje ili drugačije obezbjeđivanje vozne karte i karte za prtljag. Zabranjeno je licima sa invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti uračunavati dodatne troškove. U slučaju opravdanog kašnjenja u polasku dužem od 120 minuta ili slučaju da postoji mogućnosti da će polazak biti otkazan, prevoznik je obavezan obezbijediti: nastavak ili preusmjeravanje putovanja do krajnjeg odredišta u što kraćem roku, bez dodatnih troškova i pod istim uslovima prevoza, ili nadoknadu u visini cijene vozne karte i, ako je to moguće, što ranije obezbijediti uslugu besplatnog povratka autobusom do najbliže autobuske stanice. Prevoznik je dužan uplatiti nadoknadu u roku od 14 dana od dana podnošenja zahtjeva putnika koji je pretrpio štetu. Prevoznik je obavezan da za putovanje koje je planirano u trajanju dužem od tri sata, u slučaju otkazivanja ili kašnjenja polaska iz autobuske stanice za više od 90 minuta, putnicima besplatno obezbijedi: obrok ili osvježavajuća pića primjerena vremenu čekanja, odnosno kašnjenja, a u slučaju kada je potrebno prenoćiti, hotelsku sobu ili drugi smještaj, kao i prevoz između autobuske stanice i mjesta smještaja.

Član 16. dodaje novi član 62a. Ovim članom obavezuje se Ministarstvo saobraćaja i veza RS da uvede sistem ocjene rizika za prevoznike (u daljem tekstu: Sistem ocjene rizika). Sistem ocjene rizika zasniva se na broju i težini povreda zakona i propisa iz oblasti radnog zakonodavstva u drumskom saobraćaju, koje je pojedini prevoznik počinio.

Član 17. mijenja postojeći član 64. te detaljno definiše ovlasti saobraćajnih inspektora u vršenju poslova inspekcijskog nadzora u vezi sa Sistemom ocjene rizika. 

Član 18. vrši izmjene u članu 65. Ovim izmjenama povećavaju se iznosi novčanih kazni koje se izriču u slučaju kršenja ovoga zakona. Ove izmjene predviđaju novčane kazne od 5.000 KM do 15.000 KM za prevoznika i pravno lice, dok su za odgovorno lice predviđene kazne od 500 KM do 1.500 KM. Vozač će u slučaju kršenja odredbi ovoga zakona morati platiti kaznu u iznosu od 150 KM do 450 KM. Dosadašnjim odredbama, prevoznik i drugo pravno lice su u slučaju kršenja odredbi zakona bili obavezni platiti novčanu kaznu u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM.

Član 19. dopunjuje postojeći član 66. u stavu (1) novim tačkama, kojima se detaljnije definišu uslovi za izricanje novčanih kazni za prevoznika.

Član 20. definiše vrijeme stupanja na snagu ovoga zakona.