GLAVA I – OSNOVNE ODREDBE 

U ovoj glavi predlagač definiše predmet koji se reguliše ovim zakonom, a koji se ogleda u brizi za zdravlje građana, prava i obaveze građanina i pacijenta u ostvarivanju zdravstvene zaštite, kao i uređenje zdravstvene djelatnosti. Zdravstvena zaštita definiše se kao organizovana i sveobuhvatna djelatnost društva čiji je cilj dostizanje najvišeg mogućeg nivoa očuvanja i unapređenja zdravlja građana. Dalje, definisan je i pojam zdravstvene djelatnosti. Načela koja su korištena u ovom prijedlogu zakona su: pravičnost, dostupnost, efikasnost, sveobuhvatnost, kontinuitet, koordinacija, stalno unapređenje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite, jednakost, zdravlje u svim politikama i multisektorske saradnje. Zatim se u ovoj glavi nalaze i definicije pojmova i izraza korištenih u ovom zakonu. Predlagač definiše da se svi pojmovi koji imaju rodne odrednice odnose na sve spolove. Razlika u ovoj glavi između Nacrta i Prijedloga ovoga zakona ogleda se u dodanim tačkama 24) i 25) u članu 16, kojom se definiše ko se smatra članom uže, odnosno šire porodice.

GLAVA II – STRUČNA TIJELA I STRUČNE KOMISIJE

U ovom dijelu zakona propisuju se stručna tijela i komisije koje se nalaze u sistemu zdravstvene zaštite, njihov sastav i nadležnost. 

Savjet za zdravlje je stručno i savjetodavno tijelo za oblast zdravstva, koje imenuje Vlada na prijedlog ministra zdravlja i socijalne politike (u daljem tekstu: ministar). Savjet za zdravlje sastoji se od najmanje devet članova iz reda istaknutih stručnjaka iz pojedinih grana medicine, stomatologije i farmacije, uz zastupljenost oba spola. Svaka zdravstvena komora predlaže po jednog člana. Nadležnosti ovoga tijela su analiza stanja u oblasti zdravstvene zaštite, predlaganje mjera racionalne upisne politike na visokoškolske ustanove, kao i u srednje škole koje obrazuju zdravstvene radnike itd. U ovom prijedlogu zakona dodana je nova tačka 7), stav (1) člana 19. kojom se u nadležnosti Savjeta za zdravlje stavlja i razmatranje prijedloga plana specijalizacija i subspecijalizacija na osnovu pristiglih prijedloga Instituta za javno zdravstvo RS.

Savjet za transfuzijsku djelatnost je savjetodavno tijelo Vlade RS te se njegova djelatnost definiše propisom kojim se uređuje transfuzijska djelatnost.

Etički komitet je stručno tijelo Ministarstva zdravlja i socijalne politike (u daljem tesktu: Ministarstvo) koje prati pružanje i sprovođenje zdravstvene zaštite na načelima profesionalne etike i deontologije. Etički komitet ima pet članova koje imenuje ministar. Etički komitet se bavi praćenjem sprovođenja naučnih istraživanja i kliničkih ispitivanja lijekova i medicinskih sredstava, prati primjenu načela profesionalne etike, podnosi Ministarstvu izvještaj o sprovedenim kliničkim ispitivanjima i sl.

Zakon predviđa da ministar može imenovati i razriješiti komisiju za pojedinu oblast zdravstvene djelatnosti radi izrade i usklađivanja stručnih prijedloga. Također, ministar može imenovati koordinatora za određenu oblast zdravstvene zaštite na nivou RS.

GLAVA III - DRUŠTVENA BRIGA ZA ZDRAVLJE GRAĐANA I ZDRAVSTVENA POLITIKA

1. Društvena briga za zdravlje građana

Predlagač definiše obuhvat društvene brige za zdravlje građana, kao mjere zdravstvene i socijalne politike i programa ekonomskih reformi koje stvaraju neophodne uslove za očuvanje i unapređenje zdravlja građana. Vlada na prijedlog ministra donosi strategiju u oblasti zdravstva, koja predstavlja planski dokument kojim se uspostavljaju prioriteti razvoja zdravstvene zaštite i na osnovu kojih ministar donosi posebne planske dokumente. Strategija se donosi na period od deset godina. Predlagač propisuje šta obuhvata briga za zdravlje građana na nivou entiteta. Dalje se definišu grupe od posebnog socijalno-medicinskog značaja kojima se posvećuje posebna društvena briga za njihovo zdravlje. 

2. Društvena briga za zdravlje građana na nivou lokalne samouprave

Prema ovom zakonu društvena briga za zdravlje građana na nivou lokalne samouprave obuhvata mjere i aktivnosti obezbjeđivanja zdravstvene zaštite. Ove mjere i aktivnosti mogu biti: praćenje zdravstvenog stanja stanovništva, osnivanje zdravstvenih ustanova, obezbjeđivanje kontinuiranog snabdijevanja lijekovima i medicinskim sredstvima, utvrđivanje plana mreže zdravstvenih ustanova na teritoriji lokalne samouprave itd. Dalje, predviđa se da Skupština grada, odnosno opštine, osniva Odbor za zdravstvo jedinice lokalne samouprave (u daljem tekstu: Odbor). Cilj djelovanja Odbora je aktivno učešće u kreiranju planskih dokumenata za očuvanje i unapređenje zdravlja građana na nivou primarne zdravstvene zaštite. Odbor ima devet članova koji se biraju iz redova odbornika lokalne samouprave i drugih organizacija koje imaju interes.

Razlika u ovoj glavi između Nacrta i Prijedloga ovoga zakona je nova tačka 20. u stavu (29), kojom se definiše da društvena briga za zdravlje građana na nivou jedinice lokalne samouprave obuhvata i obezbjeđivanje sredstava za finansiranje.

3. Društvena briga za zdravlje građana na nivou poslodavca i pojedinca

Zakonom se nalaže da poslodavac obezbjeđuje zaštitu i zdravlje na radu zaposlenih radnika u skladu s propisima kojima se uređuje oblast zaštite na radu. Ministar, uz saglasnost ministra rada i boračko-invalidske zaštite, propisuje vrstu i količinu neophodne opreme za pružanje prve pomoći koja mora biti obezbjeđena na radnom mjestu. Također se određuju i obaveze pojedinaca iz ovoga zakona. Pojedinac je dužan da se, u granicama svojih znanja i mogućnosti, uključi u društvenu brigu za zdravlje, da čuva i unapređuje sopstveno zdravlje, da se odazove na poziv za ciljani preventivni pregled, odnosno skrining, te je pojedinac obavezan da se liječi od zarazne bolesti koja može ugroziti zdravlje drugih lica. 

GLAVA IV - PRAVA I OBAVEZE GRAĐANINA I PACIJENTA U OSTVARIVANJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Ovim zakonom propisuju se prava građanina koja ima u pogledu ovoga zakona. Navodi se da građani imaju pravo da ostvaruju zdravstvenu zaštitu uz poštivanje najvišeg standarda ljudskih prava te poštivanje svih moralnih, kulturnih i vjerskih ubjeđenja. Dalje, građanin ima pravo na dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem. U ovoj glavi zakona određuje se da građanin takođe ima pravo na preventivne zdravstvene mjere u svrhu očuvanja i unapređenja zdravlja. Javna zdravstvena ustanova Institut za javno zdravstvo Republike Srpske (u daljem tekstu: Institut za javno zdravstvo RS) do 30. septembra tekuće godine za narednu godinu priprema i dostavlja na mišljenje Fondu zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond) godišnji program mjera prevencije i ranog otkrivanja masovnih nezaraznih bolesti i godišnji program mjera za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti. Ministar donosi, na prijedlog Instituta uz mišljenje Fonda, godišnje programe za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti. Ovim prijedlogom zakona definiše se da građanin ima pravo na slobodan izbor i registraciju kod doktora medicine u timu porodične medicine u domu zdravlja, specijalističkoj ambulanti porodične medicine ili specijalističkom centru. Roditelj djeteta do navršenih sedam godina ima pravo na izbor i registraciju djeteta kod doktora medicine specijaliste pedijatrije u domu zdravlja. Doktor medicine u timu porodične medicine, doktor medicine specijalista pedijatrije i doktor medicine specijalista ginekologije i akušerstva ima pravo odbiti izbor i registraciju građanina samo u slučaju ako je broj registrovanih pacijenata toliki da dalja registracija građana dovodi u pitanje pristup registrovanih pacijenata zdravstvenoj zaštiti. Zakon propisuje da zdravstveni radnik u zdravstvenoj ustanovi, nakon izvršene procjene zdravstvenog stanja pacijenta, može pacijenta rasporediti na listu čekanja. Zdravstvena ustanova je dužna obavijestiti pacijenta o: stavljanju na listu čekanja, rednoj poziciji na kojoj se nalazi na dan stavljanja na listu čekanja i načinu na koji će biti dalje kontaktiran i informisan o terminu pružanja zdravstvene usluge. Liste čekanja formiraju se za usluge koje nisu hitne te mogu biti formirane u zdravstvenoj ustanovi, kao i od Fonda za uvođenje pojedinog lijeka koji se nabavlja u ograničenim količinama te na usluge radiološke dijagnostike – kompjuterizovane tomografije i magnetne rezonance, kao i druge usluge iz oblasti zdravstvene zaštite za osiguranike Fonda koji se ne nalaze na bolničkom liječenju. Kontrolu nad vođenjem i ažuriranjem liste čekanja vode kontrolori Fonda. Lista koju vodi Fond objavljuje se na internet-stranicama Fonda. U ovoj glavi zakona propisuje se i pravo pacijenta na: zdravstvenu zaštitu, samoodlučivanje, slobodan izbor, informaciju,  pristanak ili odbijanje zdrastvene usluge, povjerljivost ličnih podataka, privatnost, drugo stručno mišljenje, uvid u svoju medicinsku dokumentaciju i troškove liječenja, olakšanje patnje i bola, prigovor i naknadu štete zbog stručne greške. Također, pacijent ima obavezu da istinito i u potpunosti informiše zdravstvenog radnika o svom zdravstvenom stanju, kao i da poštuje uputstva i poduzima mjere koje mu zdravstveni radnik propiše. Definisane su i obaveze građanina prema zdravstvenoj ustanovi.

Razlike u ovoj glavi prijedloga zakona u odnosu na Nacrt ovoga zakona su:

• U članu 33. stav (2), kojim se definiše da građanin ima pravo na dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, brišu se riječi „u granicama materijalnih mogućnosti“, koje su se nalazile u Nacrtu.

• U članu 36, kojim se definiše pravo građanina na uvid u listu čekanja, vrši se izmjena u stavu (5) tačka 2) te se riječi „rednoj poziciji na kojoj se nalazi na dan stavljanja na listu čekanja, i“ zamijenjuju riječima „rednoj poziciji na kojoj se nalazi na dan stavljanja na listu čekanja, odnosno na dan ažuriranja iste,“;

• U članu 41, kojim se propisuje pravo pacijenta na informaciju u vezi sa svojim zdravljem i na slobodan izbor zdravstvene usluge na osnovu odgovarajućih informacija o mogućim rizicima i posljedicama po svoje zdravlje, mijenja se stav (3) te se riječi „vrstu mogućih rizika“ dopunjavaju riječima „vrstu mogućih rizika i komplikacija”,

• Članom 45. propisuje se da pacijent ima pravo na povjerljivost ličnih podataka koje je saopštio odgovornom zdravstvenom radniku. Ovim prijedlogom, nakon stava (5) dodaje se novi stav (6), kojim se određuje da “zdravstveni radnik može povjerljive lične podatke saopštiti članovima uže porodice ukoliko je to u interesu pacijenta“;

• Član 48. propisuje pravo pacijenta da ima uvid u medicinsku dokumentaciju, uključujući i podatke koji se vode u njegovom zdravstvenom kartonu. Ovim prijedlogom definiše se da pravo uvida u medicinsku dokumentaciju pacijent ostvaruje po osnovu pisanog zahtjeva te se mogućnost usmenog zahtjeva briše. Dalje, dodaju se novi stavovi (8), (9) i (10). Ovim stavovima daje se mogućnost da pisani zahtjev za uvid u medicinsku dokumentaciju izuzetno mogu podnijeti članovi šire porodice ako su ti podaci od značaja za zdravlje člana porodice i ukoliko pacijent nema članova uže porodice.

• U članu 51. propisuje se pravo pacijenta na naknadu štete zbog stručne greške. Ovim prijedlogom brišu se stavovi (3) i (4);

• Članom 52. definišu se prava pacijenta koji učestvuje u kliničkom istraživanju. Ovim prijedlogom zakona vrše se izmjene u stavovima (7) i (8), kojima se detaljnije definiše da pacijent mora biti osiguran prije početka istraživanja te da su istraživači obavezni zaključiti ugovor s pacijentom.

• U članu 53. dodat je novi stav (2) kojim se definiše obaveza poštovanja pacijenta prema licu zaposlenom u zdravstvenoj ustanovi.

GLAVA V - NIVOI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

U ovoj glavi prijedloga zakona propisuje se da se zdravstvena djelatnost obavlja na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite. Definišu se usluge koje zdravstvene ustanove pružaju na ovim nivoima. Javno zdravstvo je poseban oblik zdravstvene djelatnosti koji podrazumijeva organizovanu i sveobuhvatnu aktivnost društva radi očuvanja fizičkog i mentalnog zdravlja stanovništva. 

Razlike u ovoj glavi Prijedloga zakona u odnosu na Nacrt su:

• U članu 57. dodaju se novi stavovi (30) i (31) kojima se u zdravstvenu djelatnost na primarnom nivou dodaje: obavljanje zdravstvenih pregleda stranih državljana u svrhu izdavanja radne i/ili boravišne dozvole i obavljanje sistematskih/periodičnih pregleda radnika na radnim mjestima na kojima nisu prisutni profesionalni rizici.

• U članu 58. vrše se izmjene na osnovu kojih i doktor medicine može voditi tim porodične medicine, odnosno da doktor medicine može raditi na sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite. 

GLAVA VI - ORGANIZOVANJE ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI

1. Zdravstvena ustanova 

Predlagač zakona u ovom dijelu definiše vrste zdravstvenih ustanova. Određuje se njihova djelatnost u odnosu na nivo zdravstvene njege koju pružaju te način organizovanja ovih ustanova. Vrste zdravstvenih ustanova su: 

1) ambulanta za zdravstvenu njegu i fizioterapiju

2) ambulanta za liječenje, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju,

3) dom za zdravstvenu njegu,

4) apoteka,

5) stomatološka ambulanta,

6) dom zdravlja,

7) specijalistička ambulanta,

8) specijalistički centar,

9) laboratorija,

10) radiološko-stomatološka laboratorija,

11) bolnica,

12) specijalna bolnica,

13) klinički centar,

14) zavod,

15) institut i

16) banka.

2. Nastavna, naučnoistraživačka i druge djelatnosti

U ovom dijelu zakona definiše se mogućnost saradnje zdravstvenih ustanova i visokoškolskih ustanova. Definiše se način uređivanja njihovih međusobnih odnosa te način organizovanja praktične nastave u zdravstvenim ustanovama.

GLAVA VII - OSNIVANJE, RAD I PRESTANAK RADA ZDRAVSTVENE USTANOVE

1. Osnivanje zdravstvene ustanove

Zdravstvene ustanove, prema ovom zakonu, mogu se osnovati kao javne ili privatne ustanove. Određuje se ko osniva javne zdravstvene ustanove, a ko može osnovati privatne ustanove i kojeg tipa.

2. Plan mreže zdravstvenih ustanova

Skupština lokalne samouprave, na prijedlog Odbora za zdravstvo jedinice lokalne samouprave, a uz saglasnost Ministarstva, donosi Plan mreže zdravstvenih ustanova na teritoriji lokalne samouprave, kojim se obezbjeđuju usluge vanbolničke zdravstvene zaštite, uzimajući u obzir djelatnosti i kapacitete postojećih zdravstvenih ustanova. Plan mreže donosi se na period od pet godina. Vlada donosi Plan mreže zdravstvenih ustanova u Republici Srpskoj na period od pet godina.

3. Početak i prestanak rada zdravstvene ustanove

Propisuju se neophodni uslovi koji se moraju ispuniti da bi zdravstvena ustanova počela s radom. Javna zdravstvena ustanova obavezna je da prije izgradnje objekta i/ili nabavke medicinske opreme kapitalne vrijednosti izradi i dostavi osnivaču elaborat o opravdanosti investicionog ulaganja. Definišu se način i uslovi za prestanak rada kako za privatne tako i javne zdravstvene ustanove.

4. Registar zdravstvenih ustanova

Registar zdravstvenih ustanova (u daljem tekstu: Registar) je elektronska, centralna, javna baza podataka o zdravstvenim ustanovama, koju vodi Ministarstvo. Ministarstvo pravilnikom uređuje sadržaj Registra.

Razlike u ovoj glavi Prijedloga zakona u odnosu na Nacrt ovoga zakona su:

• Vrše se dopune u članu 69. na osnovu kojih se u djelatnost domova zdravlja stavljaju:  djelatnost higijensko-epidemioloških poslova u okviru doma zdravlja, mogućnost obavljanja djelatnosti iz stomatološke protetike. Dalje, dodaje se novi stav (13) kojim se propisuje da se u domu zdravlja mogu obavljati zdravstveni pregledi stranih državljana koji dolaze u RS u svrhu izdavanja radne i/ili boravišne dozvole.

• U članu 83. se briše stav (3) kojim se određivalo da Zavod za stomatologiju organizuje edukaciju zdravstvenih radnika iz oblasti stomatologije. 

GLAVA VIII - ORGANI I STRUČNA TIJELA ZDRAVSTVENE USTANOVE

1. Upravni odbor i direktor

Predlagač definiše da su organi upravljanja u javnoj zdravstvenoj ustanovi upravni odbor i direktor. Upravni odbor i direktora javne zdravstvene ustanove, čiji je osnivač RS, imenuje i razrješava Vlada na prijedlog Ministarstva. Upravni odbor i direktora javne zdravstvene ustanove, čiji je osnivač ili suosnivač lokalna samouprava, imenuje i razrješava skupština lokalne samouprave na prijedlog (grado)načelnika. Definišu se neophodni uslovi koje lice mora ispunjavati da bi obavljalo funkciju direktora. Određuje su dužnost i prava članova upravnog odbora, kao i direktora. 

2. Aktiv direktora 

Aktiv direktora domova zdravlja formira se za području RS i čine ga direktori svih domova zdravlja u RS. Rad aktiva direktora uređuje se pravilnikom te on vrši savjetodavne dužnosti prema Fondu i utvrđuje najbolje prakse u zdravstvu. 

3. Akti zdravstvene ustanove

Upravni odbor javne zdravstvene ustanove donosi statut i druge opšte akte. Direktor javne zdravstvene ustanove donosi Plan ljudskih resursa u zdravstvenoj ustanovi za period od pet godina, uz obaveznu reviziju plana nakon dvije godine primjene, a po potrebi i češće. Direktor također donosi kućni red koji se bavi pravilima od značaja za održavanje kućnog reda u zdravstvenoj ustanovi.

4. Kolegijum i etički odbor

Stručna tijela javne zdravstvene ustanove su kolegijum i etički odbor. Definušu se nadležnosti i način formiranja ovih tijela. 

GLAVA IX - RADNO VRIJEME I ŠTRAJK U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Zdravstvena ustanova utvrđuje radno vrijeme i raspored. Propisuje se radno vrijeme u ustanovama koje rade 24 sata, kao i organizovanje dežurstava. Zaposleni u zdravstvenoj ustanovi imaju pravo na štrajk u skladu s posebnim propisom kojim je uređena oblast štrajka.

GLAVA X - ZDRAVSTVENI RADNIK I ZDRAVSTVENI SARADNIK

U ovom dijelu zakona predlagač propisuje uslove koje zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici moraju ispunjavati u smislu nivoa obrazovanja. Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik obavljaju pripravnički staž u trajanju od šest mjeseci. Zdravstveni radnik koji je završio integrisani studij medicine ili stomatologije ne obavlja pripravnički staž. O pripravničkom stažu vode se prateće evidencije te se on obavlja pod nadzorom mentora. Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik dužni su da poslije završenog visokog ili srednjeg obrazovanja i obavljenog pripravničkog staža polože stručni ispit. Troškove polaganja stručnog ispita, u iznosu od 50% najniže neto plate, snosi zdravstveni radnik sa završenim srednjim obrazovanjem. Troškove polaganja stručnog ispita, u iznosu najniže neto plate u entitetu u prethodnoj godini, snosi zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik sa završenim visokim obrazovanjem. Propisuje se da je zdravstvena komora samostalna, profesionalna organizacija zdravstvenih radnika, te se uređuje njeno organizovanje i djelovanje.

Razlike u ovoj glavi Prijedloga zakona u odnosu na Nacrt zakona su:

• Vrši se dopuna u članu 131. kojom se pod pojmom zdravstveni radnik podrazumijeva i osoba koja je završila odgovarajuće obrazovanje medicinske biohemije i stekla ostale potrebne uslove.

• U članu 134. stav (1) mijenja se i definiše da zdravstveni radnik sa srednjom stručnom spremom obavlja pripravnički staž u trajanju od šest mjeseci, a zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik sa završenim prvim ciklusom strukovnih studija obavlja pripravnički staž u trajanju od 12 mjeseci.

GLAVA XI -  STRUČNO USAVRŠAVANJE ZDRAVSTVENOG RADNIKA I  ZDRAVSTVENOG SARADNIKA

Predlagač zakona definiše da stručno usavršavanje zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika, u smislu ovog zakona, obuhvata specijalizaciju, subspecijalizaciju, kontinuiranu edukaciju i dodatnu edukaciju. Godišnji plan specijalizacija i/ili subspecijalizacija za RS, na osnovu prikupljenih informacija od relevantnih institucija (Institut za javno zdravstvo, medicinski fakulteti, Ljekarska komora i sl), utvrđuje Komisija za utvrđivanje Godišnjeg plana specijalizacija i/ili subspecijalizacija. Godišnji plan objavljuje se u Službenom glasniku RS. Definišu se postupak i procedura za dodjele specijalizacija i/ili subspecijalizacija. Pojedinačna prava i obaveze između kandidata i zdravstvene ustanove definišu su se međusobnim ugovorom. Zdravstvena ustanova je, prema ovom prijedlogu zakona, obavezna da ugovorom obaveže kandidata na rad nakon završene specijalizacije, odnosno subspecijalizacije, u dvostrukom trajanju od propisanog vremena trajanja specijalizacije, odnosno subspecijalizacije. Direktor zdravstvene ustanove donosi odluku o izboru kandidata, na osnovu obavljenog javnog konkursa. Troškove specijalizacije snosi kandidat. Dalje, u ovom dijelu zakona definiše se obaveza polaganja specijalističkog ispita, kao i uslovi neophodni za izbor u zvanje primarijusa, te organizacija procesa kontinuirane edukacije.

GLAVA XII - PRUŽANJE USLUGA U OBLASTI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

1. Usluge u oblasti zdravstvene zaštite

U ovom dijelu zakona definiše se pojam pružanja zdravstvene zaštite te šta on obuhvata. Određuju se prioritetne grupe i uređuje se odnos između zdravstvenog radnika i pacijenta. Dalje, određuje se da se pružanje usluga zdravstvene zaštite na svim nivoima obezbjeđuje uspostavljanjem jedinstvenog sistema upućivanja pacijenata s jednog na drugi nivo zdravstvene zaštite ili unutar istog nivoa zdravstvene zaštite. Jedinstveni sistem upućivanja pacijenata podrazumijeva postojanje integrisanog zdravstvenog informacionog sistema. Također, uređeni su način upućivanja laboratorijskih uzoraka i način hitnog zbirnjavanja oboljelog i povrijeđenog lica. Nalaže se da organizator javnog skupa mora imati obezbjeđena sanitetska vozila i medicinske timove. Pacijent ima pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove. Uređuju se način i dokumentacija za otpust pacijenata iz zdravstvenih ustanova. Definišu se postupak i način upravljanja medicinskim otpadom, korištenje telemedicine i mobilnog zdravstva. 

2. Medicinska dokumentacija

Propisuju se obaveza vođenja medicinske dokumentacije, njena povjerljivost te uspostava integrisanog zdravstvenog informacionog sistema. 

3. Profesionalna tajna

Zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik obavezan je da čuva kao profesionalnu tajnu sve činjenice i podatke o zdravstvenom stanju građanina.

4. Zdravstvena tehnologija 

Procjenu nove zdravstvene tehnologije i davanje mišljenja o procjeni zdravstvene tehnologije obavlja Institut za javno zdravstvo RS, na osnovu analize medicinskih, etičkih, društvenih i ekonomskih posljedica i efekata razvijanja, širenja ili korišćenja zdravstvenih tehnologija u pružanju zdravstvene zaštite. Troškove postupka izdavanja saglasnosti za korišćenje nove zdravstvene tehnologije u iznosu od 50 KM snosi podnosilac zahtjeva.

5. Komplementarna medicina

Propisuje se da se u pružanju zdravstvene zaštite mogu primjenjivati i stručno provjerene tradicionalne i komplementarne metode i postupci. Definisane su metode komplementarne medicine.

6. Referentni centar zdravstvene ustanove

Propisuju se uslovi za sticanje svojstva referentnog centra i referentne laboratorije te procedure za davanje ovakvog statusa.

Razlike u ovoj glavi Prijedloga zakona u odnosu na Nacrt zakona su:

• U članu 173. mijenja se stav (10) kojim se određuje da podnosilac zahtjeva snosi troškove postupka izdavanja saglasnosti za korištenje nove zdravstvene tehnologije u iznosu 10% najniže neto plate. U Nacrtu zakona bila je predviđena naknada od 50KM. 

GLAVA XIII - UTVRĐIVANJE UZROKA SMRTI I POSTUPANJE S LJUDSKIM TIJELOM I NJEGOVIM DIJELOVIMA

U ovom dijelu zakona uređuju se postupak za utvrđivanje smrti pacijenta, uslovi za obdukciju, postupak s tijelom umrlog te preuzimanje tijela. Zakon propisuje da se organi, tkiva i ćelije, kao i dijelovi ljudskog tijela, mogu uzimati i transplantirati drugim licima, ako je to medicinski opravdano i ako su ispunjeni uslovi koji su utvrđeni propisima kojima je uređena oblast transplantacije organa, tkiva i ćelija.

GLAVA XIV - PROCJENA I UNAPREĐENJE KVALITETA I  SIGURNOSTI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

1. Agencija za certifikaciju, akreditaciju i unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite Republike Srpske

U ovom dijelu, predlagač zakona predviđa osnivanje Agencija za certifikaciju, akreditaciju i unapređenje  kvaliteta zdravstvene zaštite RS (u daljem tekstu: Agencija). Agencija obavlja stručne, regulatorne i razvojne poslove u vezi sa procjenom i unapređenjem kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite kao i druge poslove u skladu sa zakonom.

2. Unutrašnji sistem kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurnosti

Propisuje se obaveza zdravstvenih ustanova da uspostave, razvijaju i održavaju unutrašnji sistem kontinuiranog unapređenja kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite. Propisuje se način interne provjere kvaliteta te odgovorne osobe.

3. Mehanizmi za osiguranje kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite

Predviđen je mehanizam procjena kvaliteta i sigurnosti zdravstvene zaštite. 

4. Certifikacija i akreditacija zdravstvene ustanove

Certifikacija je obavezna za sve zdravstvene ustanove i vrši se svakih sedam godina. Definišu se standardni i proces certifikacije. 

GLAVA XV - REKLAMIRANJE I OGLAŠAVANJE ZDRAVSTVENE USTANOVE

Pravnom i fizičkom licu zabranjeno je da reklamira zdravstvene usluge, stručno-medicinske postupke i metode zdravstvene zaštite, odnosno usluge komplementarne medicine. Zdravstvena ustanova i zdravstveni radnik mogu u medijima oglašavati naziv zdravstvene ustanove, djelatnost, adresu, elektronsku adresu, internet-stranicu, kontakt-broj, radno vrijeme, standard sa kojim je usklađen rad, kao i ime i prezime, stručno, strukovno i akademsko zvanje zdravstvenog radnika koji pruža zdravstvene usluge.

GLAVA XVI - FINANSIRANJE RADA ZDRAVSTVENE USTANOVE

Definišu se način i izvori finansiranja za javne zdravstvene ustanove. Definišu se uslovi za potpisivanje ugovora s Fondom. Propisani su uslovi pod kojima Fond može potpisati ugovore i s privatnim zdravstvenim ustanovama. Ovi uslovi ogledaju se, između ostalog, u smanjivanju liste čekanja na pojedine zdravstvene usluge, ukoliko usluga ne postoji u javnim zdravstvenim ustanovama i sl.

GLAVA XVII – NADZOR

Upravni i stručni nadzor nad primjenom ovoga zakona vrši Ministarstvo zdravlja i socijalne politike. Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona vrši Republička uprava za inspekcijske poslove. Definisana su ovlaštenja inspektora pri vršenju nadzora i izricanju mjera.

GLAVA XVIII - KAZNENE ODREDBE

Predviđaju se novčane kazne i uslovi za njihovo izricanje u iznosima od 500 KM do 100.000 KM za pravna lica koja prekrše odredbe ovoga zakona. Fizička lica mogu za postupanja protivno ovom zakonu dobiti novčane kazne od 100 KM do 500 KM.

GLAVA XIX - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Definiše se stupanje na snagu ovoga zakona, rokovi i obaveza donošenja odgovarajućih podzakonskih akata. 

Fotografija: Akta.ba