Prijedlog zakona donosi niz izmjena koje se odnose na unapređenje regulatornog okvira u sektoru prirodnog gasa. Uvode se nove definicije, poput virtuelne tačke, nominacije (najave količina gasa) i opreme pod pritiskom, čime se zakon dodatno usklađuje sa savremenim tržišnim praksama.

Virtuelna tačka je tačka na transportnom sistemu gdje se pravo svojine nad prirodnim gasom prenosi s jednog na drugog korisnika sistema, a za potrebe trgovine prirodnim gasom u transportu smatra se da je virtuelna tačka izlaz za korisnika koji prodaje prirodni gas, a ulaz za korisnika koji kupuje prirodni gas. 

Najava količina gasa (nominacija) označava obavještenje korisnika upućeno operateru transportnog sistema o količini gasa koje korisnik namjerava da preda na ulazu u transportni sistem, odnosno da preuzme na izlazu s transportnog sistema određenog gasnog dana, podijeljeno na jednake količine za svaki sat u tom gasnom danu, a koja ne prelazi ugovoreni kapacitet na ulazu, odnosno izlazu.

Oprema pod pritiskom su posude, cjevovodi, sigurnosni uređaji, pomoćni uređaji pod pritiskom i pripadajući dijelovi ove opreme, kao što su prirubnice, spojnice, priključci, oslonci, uške za nošenje i drugi dijelovi slične namjene.

Proširuju se nadležnosti Regulatorne komisije, posebno u dijelu određivanja tarifa, naknada i metodologija za transport, distribuciju i skladištenje gasa, kao i balansiranje sistema. Regulatorna komisija u vezi s donošenjem metodologija sada ima sljedeće nadležnosti:

• donosi metodologije za obračun ili utvrđivanje uslova za:

1. utvrđivanje naknada za priključenje sistemu za transport, distribuciju i skladištenje prirodnog gasa,

2. utvrđivanje tarifa za pristup transportnom, distributivnom i skladišnom sistemu prirodnog gasa, 

3. balansiranje transportnog sistema i utvrđivanje naknada za debalans,

4. utvrđivanje tarifa za snabdijevanje u obavezi javne usluge i tarifa prirodnog gasa u slučaju snabdijevanja posljednjeg izbora,

• obezbjeđuje da su navedene metodologije javno objavljene u periodu od tri mjeseca prije njihovog stupanja na snagu, u skladu s principima javnosti, nediskriminacije i transparentnosti,

• daje saglasnost na naknade za priključenje sistemu za transport, odnosno distribuciju i skladištenje prirodnog gasa, donesene na osnovu metodologije za utvrđivanje naknada za priključenje sistemu za transport, distribuciju i skladištenje prirodnog gasa energetskim subjektima koji obavljaju djelatnosti transporta i upravljanja transportnim sistemom, distribucije, upravljanja distributivnim sistemom i skladištenja i upravljanja skladišnim sistemom,

• daje saglasnost na tarife za pristup sistemu, koje su donesene na osnovu metodologije za utvrđivanje tarifa za pristup transportnom, distributivnom i skladišnom sistemu prirodnog gasa, energetskim subjektima koji obavljaju djelatnosti transporta i upravljanja transportnim sistemom, distribucije i upravljanja distributivnim sistemom i djelatnost skladištenja,

• daje saglasnost na naknade za debalans, donesene na osnovu metodologije za balansiranje transportnog sistema i utvrđivanje naknada za debalans energetskim subjektima koji obavljaju djelatnost transporta i upravljanja transportnim sistemom,

• daje saglasnost na tarife za snabdijevanje prirodnim gasom u obavezi javne usluge energetskim subjektima koji obavljaju djelatnost snabdijevanja prirodnim gasom u obavezi javne usluge i daje saglasnost na tarife prirodnog gasa u slučaju snabdijevanja posljednjeg izbora energetskim subjektima koji obavljaju snabdijevanje prirodnim gasom posljednjeg izbora,

• prati primjenu tarifa i naknada, primjenu odgovarajućih metodologija, kao i izvršenje njihove pravilne primjene.

Zakon preciznije uređuje i izgradnju priključaka na distributivni sistem tako što operater postaje investitor i odgovoran je za održavanje priključka, čime se jača odgovornost i sigurnost sistema. Izgradnju priključka objekta kupca vrši operater distributivnog sistema ili ovlašteni izvođač kog odabere investitor objekta uz saglasnost operatera, što se uređuje ugovorom o priključenju.Operater distributivnog sistema dužan je da snosi troškove održavanja priključka, koji je njegovo osnovno sredstvo.

Poseban fokus stavljen je na sigurnost snabdijevanja. Uvode se obaveze donošenja procjene rizika, planova prevencije i planova za vanredne situacije, kao i mogućnost međunarodne saradnje u kriznim okolnostima. Vlada donosi odluku o postavljanju snabdjevača posljednjeg izbora. Kao snabdjevač posljednjeg izbora može biti određen postojeći korisnik dozvole za snabdijevanje i trgovinu prirodnim gasom, a određuje se na period do tri godine. Plan za vanredne situacije izrađuje se na način da mjere zaštite moraju biti preduzete na način da u najmanjoj mogućoj mjeri remete funkcionisanje unutrašnjeg tržišta prirodnog gasa i ne mogu biti obima šireg od onog koji je potreban za otklanjanje iznenadnih poteškoća koje su nastale u snabdijevanju prirodnim gasom.

Plan za vanredne situacije javno se objavljuje i sprovodi na nepristrastan i transparentan način, a može se dostavljati na uvid Sekretarijatu Energetske zajednice, na njen zahtjev.

Također, zakon precizira ulogu snabdjevača posljednjeg izbora koji automatski preuzima snabdijevanje potrošača u slučaju prekida od prethodnog snabdjevača.

Više o ovom prijedlogu zakona možete pročitati putem opcije “Preuzmite tekst zakona”.

Fotografija: Freepik.com