U središtu odluke visokog predstavnika nalazi se problem dugovanja Bosne i Hercegovine po osnovu arbitražne presude ICSID-a iz predmeta “Viaduct d.o.o. Portorož i dr. protiv BiH”. Iako je presudom utvrđeno da su vlasti Republike Srpske bile isključivo odgovorne za nastanak štete (kroz nepoštovanje koncesionog ugovora za izgradnju hidroelektrana), Republika Srpska nije izvršila svoju obavezu iz sporazuma iz 2017. godine kojim je preuzela finansijsku odgovornost za sve troškove arbitraže. Time je izvršenje presude preusmjereno prema budžetu institucija BiH, što je uzrokovalo pravnu i političku blokadu te rizik po međunarodni kredibilitet države.

Zbog odbijanja Republike Srpske da isplati obavezu, visoki predstavnik donosi mjeru kojom se dug prema investitorima u visini od 120 miliona KM isplaćuje iz sredstava akumuliranih na posebnom računu Centralne banke BiH, tačnije iz rezerve od putarina. Ovaj se iznos tretira kao udio Republike Srpske u tim prihodima. Rješenje je pravno iznuđeno i predstavlja zaobilaženje institucionalne neaktivnosti s ciljem očuvanja fiskalne stabilnosti države i zaštite njene imovine od prinudne naplate, uključujući imovinu CBBiH, BHANSA-e i drugih institucija.

Ujedno se rješava i pitanje finansiranja izbornog procesa, konkretno uvođenja novih izbornih tehnologija za Opće izbore 2026. godine. Budući da budžet za 2025. još nije usvojen, a da nacrt budžeta ne uključuje iznose za ove potrebe, odlučeno je da se sredstva za izbore direktno izdvoje iz profita Centralne banke BiH. Taj će se iznos dodijeliti Centralnoj izbornoj komisiji u skladu sa studijama i pilot-projektima iz 2025. godine, čime se osigurava kontinuitet izborne reforme u skladu s demokratskim standardima i bez obzira na političku blokadu.

Nova zakonska odredba, unesena kao stav (9) u član 14. Zakona o finansiranju institucija BiH, propisuje da će u slučajevima kada je BiH obavezana da plati štetu po osnovu arbitražne ili sudske odluke, a odgovornost za povredu ugovora leži na entitetu, distriktu ili nižem nivou vlasti, upravo taj organ, odnosno stvarni dužnik, biti obavezan da u roku od 30 dana od pravosnažnosti presude obezbijedi sredstva za isplatu ili samostalno izmiri obavezu. Ovim se prvi put u zakonodavni okvir unosi mehanizam odgovornosti entiteta za međunarodne obaveze koje su rezultat njihovog djelovanja.

Zakon se dopunjuje i uvođenjem člana 14a, kojim se nalaže da svi ugovori koje entiteti, distrikt ili lokalne vlasti budu zaključivali sa stranim investitorima moraju sadržavati izričitu klauzulu kojom se propisuje da eventualna šteta iz tih ugovora pada isključivo na teret potpisnika ugovora, a ne države BiH. Ova mjera ima preventivni karakter i usmjerena je ka tome da se spriječi prebacivanje odgovornosti s nižih nivoa vlasti na državni nivo u budućim slučajevima investicionih sporova.

U proceduri isplate sredstava predviđenih ovom odlukom propisuje se i obaveza ministra finansija BiH da odmah postupi po zahtjevu Centralne izborne komisije ili predlagača izvršenja (u ovom slučaju Viaduct i dr.). Ukoliko ministar odbije ili odloži izvršenje, zamjenik ministra dužan je da izvrši transfer. Ovom se odredbom želi osigurati nesmetano funkcionisanje mehanizma isplate i spriječiti politička opstrukcija, naročito imajući u vidu da budžet za 2025. godinu još nije usvojen.

Kao dodatna zaštitna mjera, zakon propisuje da, u slučaju da iz rezerve od putarina bude isplaćen veći iznos od onog koji bi u konačnoj raspodjeli pripao Republici Srpskoj, tom entitetu se u narednim periodima neće dozvoliti raspodjela sredstava iz tog izvora dok se ne nadoknade iznosi Federaciji BiH i Brčko distriktu. 

Kako je istaknuto u Odluci, Zakon sada jasno definiše da entiteti moraju pomoći državi u ispunjavanju međunarodnih obaveza, kako to nalaže član III/2.b) Ustava BiH, te se pokušava spriječiti praksa u kojoj država snosi posljedice za kršenja ugovora od entitetskih vlasti.

Fotografija: Freepik.com