Odgovor:

Prijedlog zakona o iznimnim mjerama kontrole cijena dolazi u trenutku kada većina građana već dugo osjeća ozbiljan pritisak rasta cijena osnovnih životnih namirnica, energenata, usluga i svega onoga što čini svakodnevni život.

U samom obrazloženju zakona jasno se navodi da rast cijena osnovnih životnih namirnica ima direktan uticaj na standard stanovništva, te da inflacija najteže pogađa socijalno osjetljive kategorije.

Zato je ključno pitanje koje postavljam: zašto smo uopšte došli u situaciju da moramo donositi ovakav zakon?

Građani već godinama svjedoče stalnom rastu cijena. Hrana je skuplja. Gorivo je skuplje. Osnovne potrepštine su skuplje. Plate ne prate taj rast. Penzije još manje. I najveći teret ne snose oni koji ostvaruju najveće profite, nego obični ljudi, porodice, penzioneri, radnici i svi oni koji svakog mjeseca moraju izračunavati šta mogu platiti, a čega se moraju odreći.

Zakon predviđa mogućnost da vlast reaguje u slučajevima poremećaja na tržištu, uključujući ograničavanje cijena, marži, pa čak i vraćanje cijena na prethodni nivo. To je važno i takav alat državi treba. Pozdravljam činjenicu da se prepoznaje potreba za ograničavanjem cijena i marži u situacijama kada tržište prestane funkcionisati u interesu građana.

Međutim, moramo biti vrlo jasni: ovaj zakon treba podržati kao alat, ali ga ne smijemo predstavljati kao konačno rješenje.

Ove mjere su uglavnom reaktivne. One dolaze tek kada poremećaj već nastupi. Postavlja se opravdano pitanje gdje je bila preventivna politika i zašto se ranije nije reagovalo na evidentna poskupljenja koja su već ozbiljno opteretila građane.

Zakon ostavlja širok prostor za procjenu Vlade kada će i u kojem obimu mjere biti primijenjene. Zato je važno da primjena ovog zakona bude transparentna, dosljedna i jednaka prema svima, bez selektivnosti i bez političkih ili interesnih kalkulacija.

Ovaj zakon ne rješava uzrok problema. On tretira posljedice. Uzrok su tržišni poremećaji, nedovoljna kontrola, zloupotrebe tržišne pozicije i činjenica da su građani prečesto prepušteni tržištu koje ne vodi računa o javnom interesu.

Upravo zato država tj entitet mora biti aktivniji, odlučniji i odgovorniji zaštitnik građana.

Dakle, da odgovorim jasno: zakon jeste potreban i treba ga podržati, ali samo kao jedan od mehanizama zaštite građana. Uz njega moraju doći i dodatne mjere: jača i kontinuirana kontrola tržišta, transparentno praćenje cijena, zaštita domaće proizvodnje, javno objavljivanje podataka o kretanju cijena i odlučno sankcionisanje onih koji zloupotrebljavaju tržišnu poziciju.

Ako ovaj zakon bude stvarni instrument zaštite građana, treba ga podržati. Ali ako ostane samo formalni odgovor bez ozbiljne primjene, onda nije urađeno dovoljno.

0 0 Datum odgovora: 08.05.2026