-
-
Dragan Mioković
Broj pitanja: 9Broj odgovora: 0 - Stranka
- NS
- Parlament
- Parlament Federacije BiH
- Dom parlamenta
- Predstavnički dom
- Kratka biografija
Dragan Mioković rođen je 11.4.1958. godine te živi u Sarajevu. Završio je Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu. Karijeru je počeo u Odjelu krim policije u Stanici javne bezbjednosti Stari Grad, nastavio je u Odjelu za krvne i seksualne delikte i zločine međunarodnog prava Centra službe bezbjednosti Sarajevo. Bio je i zamjenik komandanta kontingenta bh. policije pri Misiji UN-a u Istočnom Timoru, šef Ureda policijskog komesara u MUP-u Kantona Sarajevo te analitičar federalnog ministra unutrašnjih poslova. U penziju je otišao 2015. godine.
- Izborna jedinica
- 7
- Pozicija
- Broj osvojenih glasova
- 3602
Pitanje: Postovani,Danas, 28.2.24.godine sam Vas slusao na BH Radiju 1, apsolutno se ne slazem sa Vama pa sam morao odreagovati na neki nacin jer me taj pristup nadleznih za to pitanje muci vec duze vrijeme. Rijec je o vasem izlaganju vezano za sigurnost u saobracaju i stavu da treba poostriti kazne. Postovani, kazne su ionako previsoke. Nigdje u Evropi za 20 km/h preko ogranicenja se ne oduzima vozacka. Moram Vam stvari predstaviti malo iz druge perspektive.Prvo bih Vas pitao koliko kosta zivot? 1000, 2000, 100000? Ima li sta skuplje od zivota? Ljudi voze drogirani i pijani i nije im stalo ni do svog zivota, a kamoli zivota i osjecaja nekog drugog ucesnika u saobracaju. Kolika bi bila kazna za njega? Svjedoci smo da ljudi imaju po 50-100k KM neplacenih kazni pa ih to ne sikira uopste. I dalje prave prekrsaje u saobracaju. Njima ne treba ni vozacka, ni saobracajna ni pasos...Ja ne bih prosao kroz crveno svjetlo na semaforu taman da je nagrada prolazak, a ne kazna, jer sam svjestan da mogu nekoga ubiti. Pokusavam da Vam objasnim da nismo svi divljaci, da vozimo neispravna vozila i ne postujemo pravila. Mnogima nam auto sluzi samo da predjemo rastojanje od tacke A do tacke B. Pa ipak imamo mnogo problema u tom istom saobracaju jer su ogranicenja prenisko postavljena, a sigurnost u saobracaju se svela samo na mjerenje brzine. Nisam nikada vidio da su nekada nekoga zaustavili, na primjer kada sijece krivine, prelazi preko linije i bahato se ne vraca u svoju traku iako idem iz suprotnog pravca, zatim uzimanje prvenstva prolaza, 80% vozaca se ne prestrojava po pravilu, ne ukljucuju pokazivace pravca prilikom skretanja/prestrojavanja itd. Mogao bih ovako do sutra nabrajati. Osim vecinom prenisko postavljenih ogranicenja i naseljenih mjesta tamo gdje nema ni jedne kuce problem su vozaci, a puno ih je, koji voze po 20-30 ispod ogranicenja i pisu poruke na telefonu ili nesto drugo rade nigdje im se ne zuri, kao on je ispravan pred zakonom. Ko mene zasto ako bih zelio na vrijeme doci i vratiti se. Zasto se nerviram. Ja ga moram preteci, kad pretices moras malo ubrzati, a ne mozes preticati i gledati u kilometar- sat, pa prekoracis samo za 21 km/h i izgubis vozacku...Ako dva vozila u susret idu brzinom od 50km/h, relativna brzina je 100km/h. Ako ne pazis i pri tim malim brzinama se gine. A najveci problemi su, kako sam uspio primijetiti: nepaznja, mobitel u ruci, alkohol i droga, nepoznavanje pravila voznje. Sredjuju se vozacke, dobijaju se vozacke, a da polaznici ni osnove nisu savladali. Kao da je ljudsko pravo imati vozacku, a ne imperativ da samo osbosobljeni mogu u saobracaj. Pogotovo vozacice prednjace u nepoznavanju pravila. Na kraju jos, al nista manje vazno, neispravna vozila i katastrofalne ceste. Znaci, kad poostravate kazne, tj. udarate po dzepu, nista ne rjesavate. Kaznjavate vecinom normalne ljude koji probleme i ne prave. Valjda eto vidite da nema rezultata. Da je nesreca sve vise.U Hrvatskoj su astronomske kazne, pa opet svaki dan ginu u nesrecama-nema rezultata. Ocito se treba mijenjati pristup iz temelja. Od auto-skole pa nadalje. A najveci problem je sto ljudi sa Vasim rezonom donose odluke u ovoj zemlji po svakom pitanju, zato i ne mislim da ce ikada biti bolje i da ce ikada ti problemi biti rijeseni.Sa postovanjem,Muamer BotalicLukavac061 295-851
Pitanje: Poštovani u skladu sa navedenim - Pedagozi - psiholozi u BiH kao kompetentni stručnjaci pishološku djelatnost uspješno obavljaju dugi niz godina. Univerzitet u Tuzli odsjek Pedagogija - psihologija zadnjih 18 godina iznjedrio je preko 1000 pedagoga - psihloga koji uspješno rade godinama u oblasti odgoja, obrazovanja, zdravstva, socijalnih usluga itd. Napominjeno državni fakultet koji je licenciran od strane MON Tuzlanskog kantona. Diploma pedagoga psihologa stečena na Univerzitetu u Tuzli priznata je i u zemljama Evropske unije i svijeta, a naša država nam osporava, što je sramotno i za svaku osudu. Nacrtom Zakona o djelatnosti psihologa ne samo da nisu prepoznate kompetencije pedagoga psihologa nego nisu nikako uzete u obzir. Stoga je nužno da se Nacrt zakona o djelatnosti psihologa izmjeni i da se u tekstu Prijedloga Zakona diplomirani pedagozi - psiholozi , bachelori pedagogije - psihologije priznaju i prepoznaju kao jednakopravni psihološki djelatnici.Smatrate li Vi koji sjedite na tim mjestima da je ovo nehumano, diskriminatorno, da tjerate mlade obrazovane ljude da odlaze iz ove zemlje, ti ljudi su čisto pošteno završili svoje studije, na državnom fakultetu koji nisu studenti izmislili , čiji roditelji su dali zadnji atom snage da ih školuju, među kojima su djeca šehidskih porodica, ja sam jedna od tih, i sad se nađe neko nakon 10, 20. godina da osporava zanimanja.
Pitanje na zakonu: Nacrt zakona o djelatnosti psihologa u Federaciji Bosne i Hercegovine
Vidi sva pitanja na zakonu
Pitanje: Poštovani,U skladu s navedenim, zanima me kakav je status studenata koji su tokom dodiplomskog studija stekli zvanje profesor Psihologije i sociologije - bachelor, te tokom II ciklusa - diplomskog studija stekli zvanje magistra Psihologije na Nastavničkom fakultetu Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru? Čitajući prijedloge i raspravu između jednopredmetnih i dvopredmetnih studija, zanima me da li to znači da kompetentnost diplomiranih psihologa (posebno magistra psihologije) određuje samo broj stručnih predmeta na studiju? Da li to znači da diplomirani magistar psihologije (prethodno jednopredmetni studij) vrijedi više od diplomiranog magistra psihologije (prethodno dvopredmetni studij, pa magisterij) koji ima objavljene naučne radove i druge edukacije uz svoje ime? Ko može sa takvom sigurnošću tvrditi i kleti se u superiornu kompetentnost jednopredmetnog studija, samo kao takvog? Uz današnju sociokulturološku klimu, te tendenciju studenata da naučeno zaborave za kratak rok, dijelom zbog mehaničkog usvajanja materijala (što postaje sve češči slučaj), koliko je pouzdano procjenu kompetencije bazirati na osnovu "jednopredmetnosti" ili "dvopredmetnosti" određenog studija? Naše javne ustanove (Univerziteti) su jasno odredili i pod akreditacijom osmislili nastavne planove i programe i kompetencije koje se stiču nakon uspješnog apsolviranja istih studija, te da li donošenje ovog zakona znači podrivanje javnih ustanova i proglašavanje istih nestručnim, nekompetentnim i neozbiljnim? Opasnost nepoštivanja ovih studija (profesor psihologije i sociologije - bachelor, do magistra psihologije, te pedagoga-psihologa do magistra psihologije) leži u izjednačavanju naših javnih univerziteta sa nelegitimnim/nepriznatim privatnim univerzitetima. Da li će sutra bolje prolaziti i nositi etiketu kompetentnosti tajno zaprimljena, ali nepriznata diploma sa nepriznatog privatnog univerziteta, samo zbog toga što je bazirana na jednopredmetnom studiju? Hoćemo li time samo otvoriti jedan akademski autoput za kupovanje diploma jednopredmetnog studija psihologije i sve više resursa ulagati u otkrivanje nepravilnosti u vezi s tim, koje mogu trajati godinama? Pod izgovorom stručnosti, koliko stručnih pojedinaca će ostati zakinuto za rad u području svoje kompetentnosti?Unaprijed hvala na odgovoru i srdačan pozdrav!