Odgovor:

Prijedlog zakona politički je razumljiv, ali ekonomski vrlo upitan i provedbeno rizičan. Iako se predstavlja kao alat za zaštitu građana od rasta cijena, u suštini djeluje više kao pokušaj administrativnog ublažavanja posljedica inflacije nego kao stvarno rješenje problema.

Zakon Vladi Federacije BiH daje široke ovlasti za određivanje najviših cijena, ograničavanje marži, vraćanje cijena na prethodnu razinu i uvođenje dodatnog nadzora tržišta. Problem je što su kriteriji za takve intervencije postavljeni vrlo široko i ostavljaju prostor političkom tumačenju. Posebno je sporna formulacija prema kojoj se mjere mogu uvoditi i zbog „izvanrednih okolnosti prema procjeni Vlade“, što otvara mogućnost da iznimne mjere postanu redovit alat političkog upravljanja tržištem.

Ključni problem ovog zakona je što ne rješava stvarne uzroke rasta cijena. Inflacija u Federaciji BiH nije posljedica samo trgovačkih marži, nego prvenstveno rasta troškova energije, goriva, transporta, rada, uvozne ovisnosti i slabog tržišta. Drugim riječima, zakon pokušava liječiti posljedicu, a ne uzrok problema.

Povijest ekonomije pokazuje da kontrola cijena gotovo nikada nije dala očekivane rezultate. Kada država administrativno ograniči cijene, tržište se tome prilagodi na druge načine. Dolazi do smanjenja ponude, nestašica pojedinih proizvoda, razvoja sivog tržišta, pada kvalitete robe i manjeg interesa za ulaganja i uvoz. Posebno je to opasno u Federaciji BiH koja ima malo i uvozno ovisno tržište. Ako trgovci ili distributeri procijene da im određeni proizvodi više nisu isplativi zbog ograničenih marži, jednostavno će ih prestati nabavljati ili će ih biti manje na tržištu.

Jedna od najvećih slabosti zakona je i sama provedba. Predviđa se širok sustav nadzora kroz federalne, kantonalne i lokalne inspekcije, ali istovremeno se tvrdi da za njegovu provedbu nisu potrebna dodatna financijska sredstva. To nije realno jer ozbiljna kontrola tržišta zahtijeva ljude, informatičke sustave, analitiku i snažan inspekcijski aparat, što Federacija BiH trenutno nema.

Zato se postavlja logično pitanje: ako kontrola cijena u povijesti uglavnom nije uspijevala, zašto se ide u ovo? Odgovor je prije svega politički. Kontrola cijena javnosti daje dojam da država „štiti građane“ i da aktivno reagira. Mnogo je lakše administrativno ograničiti cijene nego provesti ozbiljne gospodarske reforme, smanjiti javnu potrošnju, rasteretiti gospodarstvo i povećati konkurenciju.

Zaključno, ovaj zakon može možda kratkoročno usporiti rast pojedinih cijena, ali dugoročno ne može riješiti problem inflacije niti povećati životni standard građana. Bez ozbiljnih ekonomskih reformi, kontrola cijena ostaje više kozmetičko-politička nego ekonomska mjera.

0 0 Datum odgovora: 08.05.2026

Odgovor:

Neće nikako utjecati na cijenu plina za građane. Danas se Federacija snabdijeva plinom iz jednog pravca i jednog izvora. Ali nemojmo miješati diverzifikaciju pravca s diverzifikacijom dobavljača i molekule. U siječnju 2026. cijena u Federaciji i dalje se formirala na osnovi obračuna koji je dostavio Gazprom Export LLC, što pokazuje kako ruski plin i dalje ostaje stvarnost sustava. Dakle, Južna interkonekcija može otvoriti vrata alternativi, uključujući LNG s Krka, ali sama po sebi ne jamči automatski da ćemo sutra stvarno imati više dobavljača, nižu cijenu i punu energetsku suverenost. 

0 0 Datum odgovora: 09.04.2026