Odlukom Ustavnog suda FBiH broj: U-22/16 od 6. 3.2019. godine, utvrđeno je da član 128. Zakona u dijelu koji glasi: „u formi notarski obrađene isprave“, član 130. stav (1) u dijelu koji glasi: „koji mora biti u formi notarski obrađene isprave, član 131. stav (3) u dijelu koji glasi: „učinjen u formi notarski obrađene isprave“, član 136. stav (2) u cjelini i stav (3) u dijelu koji glasi: „u istoj formi“, član 147. stav (1), član 167. stav (3), član 176. stav (2) i član 237. stav (6) u dijelu koji glasi: „Izjava o primanju nasljeđa ili o odricanju od nasljeđa koja je podnesena sudu mora biti notarski obrađena, kao i punomoć za davanje nasljedničke izjave“ Zakona o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 80/14) nisu u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.
Presudom, broj: U-22/16 od 6. 3.2019. godine, su pored prethodno navedenih odredbi Zakona o nasljeđivanju u Federaciji Bosne i Hercegovine proglašene neustavnim i određene odredbe Zakona o stvarnim pravima („Službene novine Federacije BiH“, br. 66/13 i 100/13), Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 58/02, 19/03, 54/04), Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 27/05, 68/05, 43/09 i 63/14) i Porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/05, 41/05 i 31/14), kojima je u propisana obavezna notarska obrada za određene pravne poslove.
Također, treba napomenuti da je odlukom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj: U-15/10 od 2. 12. 2015. godine, utvrđeno da član 73. Zakona o notarima („Službene novine Federacije BiH“, br. 45/02), nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine. Navedenom odredbom Zakona o notarima bili su propisani pravni poslovi za koje je obavezna notarska obrada isprava. Ustavni sud je navedenu odredbu ocijenio diskriminatornom i na štetu drugih lica - diplomiranih pravnika sa položenim pravosudnim, magistarskim ispitom ili doktoratom. U cilju provođenja predmetne presude, Vlada Federacije BiH je u parlamentarnu proceduru uputila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o notarima, kojim se uvodi postupak potvrđivanja isprava za koje nije obavezna notarska obrada, takozvani postupak solemnizacije, a u te poslove spadaju: pravni poslovi o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih partnera, kao i između lica koja žive u vanbračnoj životnoj zajednici, pravni poslovi, čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama, osnivačka akta privrednih društava i utvrđivanje njihovih statuta, kao i svaka promjena statuta, te ugovor o nasljeđivanju, ugovor o doživotnom izdržavanju, ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života, ugovor o odricanju od nasljeđa koje nije otvoreno.
Dakle, navedene pravne poslove u vidu privatne isprave mogu sačinjavati same stranke u postupku, ali je iste neophodno solemnizirati od strane notara u postupku solemnizacije, koji je detaljno propisan u predloženim izmjenama i dopunama Zakona o notarima.
U svjetlu donesenih presuda Ustavnog suda FBiH i predloženih izmjena Zakona o notarima FBiH, predložene su izmjene i dopune predmetnih zakonskih odredbi Zakona o nasljeđivanju FBiH, a radi, kako je navedeno u Prijedlogu, usklađivanja sa Presudom Ustavnog suda Federacije BiH. Sve izmjene odnose se na napuštanje sistema obavezna notarske obrade određenih pravnih poslova i uvodi sistem potvrđivanja (solemnizacije) privatne isprave. Postupak solemnizacije detaljno je regulisan predloženim izmjenama i dopunama Zakona o notarima.
Tako se članom 1. predloženih zakonskih izmjena vrši intervencija u članu 128. i propisuje se da ugovor o nasljeđivanju mora biti potvrđen (solemniziran) od strane notara, te da je obaveza notara da stranke pouči o svim nasljednopravnim posljedicama ugovora o nasljeđivanju, kao i mogućnostima njegovog raskida ili opoziva.
Članom 2. propisuje se da ugovor o nasljeđivanju stranke mogu raskinuti sporazumom koji mora biti potvrđen (solemniziran) od strane notara.
U članu 3. interveniše se u članu 131. stav (3) i propisuje se da isprava kojom je izvršen jednostrani opoziv mora biti potvrđena (solemnizirana) od strane notara, te da jednostrani opoziv mora biti saopćen drugoj strani, inače ne proizvodi djelovanje.
Članom 4. propisuje da se da ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života mora biti potvrđen (solemniziran) od strane notara, te da potomak koji nije dao saglasnost može je dati naknadno i ista mora biti potvrđena (solemnizirana) od strane notara.
U članu 5. propisuje se da ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti potvrđen (solemniziran) od strane notara.
Članom 6. predloženih zakonskih izmjena interveniše se u članu 167. stav (3). Naime, navedena zakonska odredba propisuje da se može sklopiti ugovor između potomka i pretka, kojim potomak samostalno raspolaže svojim pravima na način da se odriče od naslijeđa koje bi mu pripalo poslije smrti pretka, kao i u slučaju kad se bračni partner odriče od naslijeđa koje bi mu kao bračnom partneru pripalo nakon smrti njegovog bračnog partnera. Stavom (3) propisuje se da takvi ugovori moraju da budu potvrđeni (solemnizirani) od strane notara.
U članu 7. predloženih zakonskih izmjena, propisuje se da ugovor o prijenosu nasljednog dijela mora biti potvrđen (solemniziran) od strane notara.
Članom 8. predloženih zakonskih izmjena interveniše se u članu 237. stav (6), i propisuje se da izjava o primanju naslijeđa ili o odricanju od naslijeđa koja je podnesena sudu mora biti potvrđena (solemnizirana) od strane notara, kao i punomoć za davanje nasljedničke izjave.