Poglavlje I – Osnovne odredbe

Članom 1. definiše se oblast koja se uređuje ovim zakonom, dok se u članu 2. kao osnovni cilj ovog zakona ističe zaštita žrtava nasilja u porodici prevencijom i suzbijanjem nasilja u porodici, kojim se krše ustavom i zakonima zagarantirana ljudska prava i slobode. Članom 3. naglašava se da je djelatnost zaštite od nasilja u porodici od javnog interesa za Federaciju i kantone.

Članom 4. utvrđuju se opći principi pružanja zaštite od nasilja u porodici, na način da će se u svim slučajevima radi osiguranja najdjelotvornije zaštite za žrtve nasilja u porodici primjenjivati principi zaštite od nasilja u porodici uređeni ovim zakonom i drugim propisima, kao i međunarodni standardi koje je prihvatila Bosna i Hercegovina koji uređuju oblast nasilja u porodici. 

Poglavlje II – Pojmovi i značenje izraza

Članom 7. propisano je da nasilje u porodici postoji ukoliko postoji osnov sumnje da je član porodice izvršio radnje fizičkog, seksualnog, psihičkog i/ili ekonomskog nasilja, zanemarivanja, kao i prijetnje koje izazivaju strah od fizičke, seksualne, psihičke i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice. 

Dalje su navedene radnje koje se smatraju radnjama nasilja u porodici uz navođenje generalne klauzule, kojom se ostavlja mogućnost da se pod nasiljem u porodici u smislu ovog zakona smatraju i druge radnje koje nisu navedene u ovoj odredbi, ukoliko one kvalitativno imaju značaj radnje nasilje u porodici.

Odredbama članova 8. i 9. određuju se pojmovi člana porodice i žrtve nasilja u porodici, pri čemu je posebno naglašeno da se dijete smatra žrtvom nasilja u porodici i ukoliko je bilo prisutno prilikom vršenja nasilja prema drugom članu porodice, iako radnje nasilja nisu preduzete prema njemu.

Kako je ključna pretpostavka za pružanje zaštite i podrške žrtvama nasilja multidisciplinarni pristup, u članu 11. propisuju se subjekti zaštite koji su dužni pružiti zaštitu, pomoć i podršku žrtvama nasilja, a to su: policija, tužilaštvo, nadležni sud, centri za socijalni rad, odnosno službe socijalne zaštite, zdravstvene i obrazovne ustanove, ustanove i zavodi za besplatnu pravnu pomoć, uključujući i specijalizirane nevladine organizacije. Ovi subjekti zaštite su dužni postupati u skladu sa odredbama ovog zakona i pružiti zaštitu, podršku i pomoć žrtvama nasilja u porodici, kao i spriječiti ponavljanje nasilja bez obzira na to da li je protiv počinioca pokrenut krivični postupak. Također, odredbom ovog člana posebno je naglašeno da žrtve nasilja u porodici imaju pravo na pristup svim subjektima zaštite i oslobođene su plaćanja svih troškova postupka pred tim subjektima.

Poglavlje III – Postupak ostvarivanja zaštita žrtava nasilja u porodici

U odredbi člana 3. ovog nacrta navedena sva prava koja, u skladu sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti, ima žrtva nasilja u porodici, u skladu sa Istanbulskom konvencijom. 

Jedno od osnovnih prava koje pripada žrtvi nasilja u porodici jeste pravo na informisanost koje je izričito propisano u članu 19. Istanbulske konvencije kao obaveza države da preduzme neophodne zakonodavne i druge mjere, kako bi osigurala da žrtve dobiju odgovarajuće i blagovremene informacije o raspoloživim uslugama podrške i zakonskim mjerama na jeziku koji razumiju. 

Realizacija ove obaveze propisana je u članu 15. ovog nacrta, kojim se propisuje da su subjekti zaštite dužni u prvom kontaktu sa žrtvom nasilja u porodici obavijestiti žrtvu, na njoj razumljiv način, o svim pravima koje ima u skladu sa ovim i drugim propisima i o ustanovama, organima, pravnim licima i specijaliziranim nevladinim organizacijama koje pružaju pomoć, podršku i zaštitu.

Član 16. propisuje da žrtva nasilja u porodici ima pravo na besplatnu pravnu pomoć u postupcima ostvarivanja svojih prava i zaštite od nasilja u porodici. Pored toga, utvrđeno je da je cilj besplatne pravne pomoći olakšani pristup ostvarivanja prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete te učešća u krivičnim postupcima u kojima se pojavljuje u svojstvu žrtve nasilja u porodici. U tom smislu je prepoznato da i specijalizirana nevladina organizacija osigurava pravo na besplatnu pravnu pomoć u građanskim postupcima žrtvi koja je zbrinuta u sigurnu kuću. 

Članom 17. predviđeno je pravo žrtve nasilja u porodici da može izabrati, prije ili u toku postupka, osobu od povjerenja koja će biti prisutna tokom jednog ili više postupaka ili radnji u vezi sa zaštitom nasilja u porodici. Pravo na pratnju osobe od povjerenja ne isključuje pravo žrtve nasilja u porodici da ima punomoćnika u postupku.

Odredbom člana 18. definisana je obaveza subjekata zaštite da bez odlaganja osiguraju hitno rješavanje predmeta nasilja u porodici, vodeći računa da su interes i dobrobit žrtve prioritet u tim postupcima, a naročito ako je žrtva dijete, starija osoba, osoba s invaliditetom i osoba pod starateljstvom. 

Članom 19. ovog nacrta (“Saradnja i obaveza prijave nasilja”) predviđa se obaveza za članove porodice, subjekte zaštite, kao i zaposlene u obrazovnim, socijalnim i zdravstvenim ustanovama, kao i za svakog drugog građanina, da odmah po saznanju, prijave policiji da je počinjeno nasilje u porodici ili da postoji osnov sumnje da je počinjeno nasilje u porodici.

Članom 20. (“Procjena rizika”) predviđa se da, u odnosu na svaku prijavu nasilja, nadležna uprava policije vrši procjenu rizika od ponavljanja nasilja za žrtvu. Ovo je također zahtjev koji pred državu postavlja Istanbulska konvencija kao i Direktiva 2012/29/EU. Također, ovim članom utvrđuju se i kriteriji na osnovu kojih će se vršiti procjena rizika, koja se dostavlja tužilaštvu i centru za socijalni rad, a sve u cilju preduzimanja konkretnih mjera zaštite žrtve nasilja u porodici.

Poglavlje IV – Svrha i vrste zaštitnih mjera 

Članom 21. Nacrta, u skladu sa Istanbulskom konvencijom, definiše se da je svrha zaštitnih mjera otklanjanje neposredne opasnosti po fizički i psihički integritet, sigurnosti i bezbjednosti osobe izložene nasilju, ali i sprečavanje ponavljanja nasilja u porodici, te poduzimanje efikasnih mjera preodgoja i liječenja nasilne osobe.

Vrste zaštitnih mjera, prema odredbi člana 22. su: 

• udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor, 

• zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici, 

• zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju,

• obavezan psihosocijalni tretman, 

• obavezno liječenje od ovisnosti, 

• privremeno lišenje slobode i zadržavanje.

Ove odredbe i cjelokupno poglavlje IV daje nadležnim organima mogućnosti da narede počiniocu nasilja u porodici da napusti mjesto stanovanja žrtve, te da joj se zabrani povratak odnosno stupanje u kontakt sa žrtvom.

Poglavlje V – Izricanje zaštitnih mjera

Odredbom člana 29. ovog nacrta predviđeno je da zahtjev za izricanje zaštitne mjere nadležnom sudu podnosi policijska uprava, a izuzetno, zahtjev može podnijeti i tužilaštvo, centar za socijalni rad ili žrtva nasilja u porodici ako za to postoje opravdani razlozi. Predlagač u obrazloženju navodi da se, s ciljem izbjegavanja situacija koje su zabilježene u dosadašnjoj praksi, a u kojima policija nije podnosila zahtjev za izricanje zaštitnih mjera, daje mogućnost da taj zahtjev u takvim slučajevima podnese centar za socijalni rad, tužilaštvo i žrtva nasilja u porodici. U ovom poglavlju razrađuje se i postupak podnošenja zahtjeva, elementi zahtjeva, nadležnost za postupanje po zahtjevu, pravo na žalbu, izjavljivanje žalbe, rokovi za žalbu, odlučivanje po žalbi itd.

Poglavlje VI – Zbrinjavanje žrtve

Poglavlje Vl definiše alternativan način fizičke zaštite žrtava, odnosno zaštitu žrtava kada se procijeni da udaljenje iz zajedničkog doma nije dovoljna garancija neponavljanja nasilja. Istanbulska konvencija prepoznaje da je u tom smislu najbitnije osigurati postojanje odgovarajućih, lako dostupnih sigurnih kuća u dovoljnom broju, što je značajno sredstvo za ispunjavanje obaveze pružanja zaštite i podrške.

Članom 47. sigurna kuća se definiše kao posebna mjera podrške kojom se osigurava siguran smještaj i pomoć žrtvama nasilja u porodici, koju mogu realizovati udruženja i fondacije - specijalizirane nevladine organizacije.

Odredbom člana 48. predviđeno je da žrtva nasilja u porodici, zbog pretrpljenog nasilja, straha i uznemirenosti, radi obezbjeđivanja fizičke zaštite i ostvarivanja svojih prava i interesa, kao i sprečavanja ponavljanja nasilja, ima pravo da podnese zahtjev za privremeno zbrinjavanje. Ovaj zahtjev, subjekti zaštite su dužni riješiti u što kraćem roku. Zakon predviđa i da ovaj vid zaštite može pružiti sigurna kuća/sklonište, ili druga odgovarajuća institucija ili se žrtva može zbrinuti kod druge porodice.

Članom 49. predviđeno je da se u sigurnoj kući, kao posebnoj mjeri podrške žrtvama nasilja, osigurava socijalna, psihološka, pravna, pedagoška i medicinska pomoć i podrška.

Kako bi se omogućilo pružanje navedenih usluga na najvišim standardima, u članu 53. predviđeni su standardi i utvrđivanje ispunjenosti standarda za realizaciju sigurne kuće koji mora ispunjavati specijalizirana nevladina organizacija ili drugo pravno lice radi realizacije sigurne kuće. Ispunjenost ovih standarda utvrđuje komisija koju čine federalni ministar rada i socijalne politike, a pređvideno je i vođenje registra sigurnih kuća.

Odredbama članova 55. do 61. definirane su obaveze za finansiranje privremenog zbrinjavanja žrtve nasilja u porodici u sigurnoj kući, drugoj odgovarajućoj instituciji ili kod druge porodice.

Sredstva za finansiranje privremenog zbrinjavanja žrtve nasilja osiguravaju se iz federalnog budžeta, u visini od 40%, iz budžeta kantona na području kojeg se realizira sigurna kuća u visini od 40% i iz budžeta općine na čijem području žrtva ima prijavljeno prebivalište u visini od 20%, od utvrđene cijene smještaja žrtve koja uključuje fiksne i varijabilne troškove. Predviđeno je da se sredstva za ostvarivanje prava na isplatu troškova zbrinjavanja žrtava nasilja u porodici koja se obezbjeđuju iz federalnog budžeta, Ministarstvo dodjeljuje putem konkursa.

Kada je u pitanju zaštita podataka, propisuje se da se o žrtvi ili počiniocu nasilja u porodici ne smije javno objaviti informacija na osnovu koje se može prepoznati žrtva ili član porodice žrtve, osim ako je punoljetna žrtva sa tim izričito saglasna.

Poglavlje VII – Ostali oblici zaštite i pomoći

Odredbom člana 66. predviđene su usluge opšte podrške žrtvi nasilja u porodici i u tom smislu se navodi da žrtva nasilja u porodici ima pravo i na: 

a) usluge socijalne zaštite, kao što su pravo na osiguravanje osnovnih životnih potreba u pogledu neophodnog socijalnog i materijalnog zbrinjavanja, uključujući i finansijsku podršku, 

b) osiguranje zdravstvene zaštite,

c) osiguranje obrazovanja i obuke, 

d) usluge psihološkog i pravnog savjetovanja, 

e) osiguranje zapošljavanja. 

Osiguranje navedenih prava vrši se u skladu sa važećim zakonima koji propisuju pravo na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, obrazovanje i zapošljavanje.

Također, kao poseban mehanizam podrške i zaštite definišu se SOS telefonske linije. Žrtva nasilja u porodici ima pravo prijaviti saznanja o nasilju ili počinjenju nasilja putem besplatne SOS telefonske linije 24 sata dnevno. Naglašeno je da se funkcioniranje i rad SOS telefonske Iinije osigurava i finansira iz sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, a njen rad, opsluživanje i funkcioniranje uređuje se posebnim pravilnikom o funkcioniranju SOS telefona, koji donosi federalni ministar rada i socijalne politike na prijedlog Gender Centra FBiH.

Članom 70. utvrđuje se obaveza vlade kantona da donosi jednogodišnji program mjera za prevenciju, zastitu i borbu protiv nasilja u porodici za područje kantona, koji će sadržavati sve neophodne mjere nadležnih organa u svrhu prevencije nasilja u porodici.

Poglavlje VIII – Uloga nevladinih organizacija u pružanju podrške žrtvama nasilja u porodici

Članom 72. predviđeno je da se određeni upravni i stručni poslovi iz nadležnosti organa uprave mogu, u skladu s ovim zakonom i posebnim propisima, povjeravati na vršenje specijaliziranim nevladinim organizacijama ako je to cjelishodno i ako se time postiže učinkovitije ostvarivanje određenih prava i obaveza žrtava nasilja u porodici.

Poglavlje IX – Obaveze vođenja evidencije, izvještavanja i obuke

U članu 74. propisana je obaveza vođenja pisane i elektronske evidenciju o prijavljenim slučajevima nasilja u porodici, predloženim zaštitnim mjerama i o provođenju izrečenih zaštitnih mjera i to od svih subjekata zaštite.

Poglavlje X – Nadzor i kaznene odredbe

Nadzor nad provedbom ovog zakona vršit će Federalno ministarstvo pravde. Kaznene odredbe propisane u ovom zakonu predstavljaju prekršaj i potpuno su usklađene sa Zakonom o prekršajima Federacije BiH, te će se osoba koja počini prekršaj propisan ovim zakonom sankcionirati u postupku koji će se provoditi po Zakonu o prekršajima Federacije BiH. 

Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 KM do 5.000,00 KM bit će kažnjena za prekršaj osoba koja prekrši izrečenu zaštitnu mjeru.

Poglavlje XI – Prijelazne i završne odredbe

Prijelazne i završne odredbe obuhvataju odredbe o obavezi donošenja odgovarajućih pravilnika u određenom roku, a u cilju efikasne provedbe normi ovog zakona kao i odredbe o službenim evidencijama i registrima, te odredbu o prestanku važenja ranijeg zakona i stupanju na snagu ovog zakona.