Civilna žrtva rata, u smislu ovog zakona, jeste civilna osoba kod koje je tokom rata ili neposredne ratne opasnosti, počevši od 30.4.1991. do 14.2.1996. godine, usljed ranjavanja ili nekog drugog oblika ratne torture, nastupilo oštećenje organizma, što uključuje i mentalno oštećenje ili značajno narušavanje zdravlja ili nestanak, te pogibiju te osobe.

Status civilne žrtve rata priznaje se osobi kod koje je nastupilo oštećenje organizma ili značajno narušavanje zdravlja od minimalno 20 posto tjelesnog oštećenja usljed ratnih događaja, mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja, nezakonitog kažnjavanja, protupravnog lišavanja slobode i eksplozije zaostalog ratnog materijala nakon završetka rata, pod uslovom da je u momentu stradanja bila civil. Također, status civilne žrtve rata, između ostalog, ostvaruje i osoba koja je tokom rata ili neposredne ratne opasnosti preživjela seksualno zlostavljanje ili silovanje, pod uslovom da je u momentu događaja bila civil – što čini posebnu kategoriju civilnih žrtava rata. Novina u odnosu na prethodni zakon jeste priznavanje statusa civilnih žrtava rata i djeci rođenoj iz čina ratnog silovanja. Zakon ovoj kategoriji civilnih žrtava rata ne pruža mogućnost za ostvarivanje materijalnih prava, ali predlagač ističe da se sticanjem ovog statusa mogu ostvariti druga prava koja su do sada bila inače predviđena za osobe koje imaju tjelesno oštećenje u visini ispod 60%, odnosno u skladu s drugim federalnim i kantonalnim propisima.

Kada je u pitanju korištenje prava po osnovu ovog zakona, omogućeno je pravo izbora povoljnijeg prava za određene kategorije korisnika. Naime, važeći zakon propisuje striktnu zabranu korištenja bilo kojeg prava po tom propisu ako korisnik isto pravo koristi ili ima mogućnost koristiti ga po drugim propisima. Sada se predlaže da se za određene kategorije ostavi mogućnost izbora po kojem će propisu ostvarivati svoje pravo, u zavisnosti od toga koje je pravo za to lice povoljnije. Tako će osobama koje su tokom rata ili neposredne ratne opasnosti preživjele seksualno zlostavljanje ili silovanje, ako nisu bile u stanju prije podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava na mjesečno lično novčano primanje, a po nekom su drugom osnovu ostvarili pravo na ličnu invalidninu čiji je iznos znatno niži, biti ostavljena mogućnost izbora, odnosno korištenja povoljnijeg prava. Također, ovo pravo izbora pripada i osobama koje u budućnosti budu stradale od zaostalog ratnog materijala, u situaciji kada su neka od ovih prava već ostvarile po drugim propisima, iz razloga jer nisu mogle, u momentu ostvarivanja drugog prava, znati da će doći do naknadnog oštećenja organizma. Predlagač u obrazloženju ovog rješenja navodi da se na ovaj način pokušava ostaviti mogućnost osobama koje po drugom osnovu ostvaruju minimalne naknade da, ako ispune uslove za ostvarivanje prava po ovom propisu u višem iznosu, imaju pravo izbora povoljnijeg prava.

Prava civilnih žrtava rata, kao i osnovni uslovi za njihovo ostvarivanje, uglavnom su definisana na isti način kao i u važećem zakonu. Nacrtom je jasno propisano da se pravo na ličnu invalidninu, mjesečno lično novčano primanje, dodatak za njegu i pomoć od druge osobe, ortopedski dodatak i pravo na porodičnu invalidninu ostvaruju u omjeru 70% iz federalnog i 30% iz kantonalnih budžeta, dok se ostala prava po osnovu ovog zakona (pomoć u troškovima liječenja i nabavci ortopedskih pomagala, osposobljavanje za rad, prioritetno zapošljavanje, prioritetno stambeno zbrinjavanje te psihološka i pravna pomoć) ostvaruju u skladu s propisima kantona, propisima o zdravstvenom osiguranju, zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju, socijalnoj zaštiti i zaštiti porodice s djecom, a finansiraju iz kantonalnih budžeta.

Ni osnovne odredbe u vezi s ostvarivanjem prava po osnovu oštećenja organizma nisu se značajno mijenjale u odnosu na važeći zakon, osim norme koja se odnosi na ograničenje roka za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava po ovom osnovu. Sada je utvrđen rok u trajanju od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, kao krajnji datum za podnošenje zahtjeva osobama koje su zadobile tjelesno oštećenje u vezi s ratnim događanjima. Iznos naknade po osnovu oštećenja organizma utvrđuje se direktnim računanjem tačno utvrđenog procenta od osnovice za kategoriju civilnih žrtava rata.

Nadalje, precizno se navodi šta se smatra seksualnim zlostavljanjem ili silovanjem kao i koje se osobe, u kontekstu ovog zakona, smatraju žrtvom seksualnog zlostavljanja ili silovanja. Ostvarivanje prava na mjesečno lično novčano primanje za ovu kategoriju žrtava nije vremenski ograničeno.

Najznačajnija novina u odnosu na važeći zakon kada je u pitanju ostvarivanje prava na porodičnu invalidninu po osnovu pogibije ili nestanka člana porodice jeste ukidanje prihodovnog cenzusa, koji za ovu kategoriju civilnih žrtava rata više nije predviđen. Naime, važeće zakonsko rješenje predviđa da se licima koja imaju prihod iz radnog odnosa, penzije, obavljanja samostalne djelatnosti ili druge mjesečne prihode, čiji ukupan iznos prelazi iznos prosječne neto plaće ostvarene u FBiH u prethodnoj godini, porodična invalidnina umanjuje za 50%. Sada će sve porodice poginulih ili nestalih civila biti jednako tretirane jer se radi o naknadi za pretrpljenu bol zbog gubitka člana porodice, a što, prema mišljenju predlagača, ne treba imati veze sa socijalnim statusom porodice. Također je i za ove osobe utvrđen krajnji rok za podnošenje zahtjeva, šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, s posebnim rokom za supružnike i vanbračne partnere poginulog lica, kod kojih ovaj rok teče tek od dana kada se steknu uslovi za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje ovog prava.

Nacrt sadrži i odredbe kojima se reguliše postupak za ostvarivanje ovim propisom utvrđenih prava. U odnosu na važeće odredbe, uvedene su dvije novine. Prva se odnosi na akreditaciju udruženja koja mogu izdavati uvjerenja o preživjelom zlostavljanju i silovanju i boravku u logoru, te je ova obaveza sada predviđena u zakonu, dok je ranije bila utvrđena podzakonskim aktom nadležnog ministarstva. Druga novina odnosi se na troškove postupka prilikom podnošenja zahtjeva za utvrđivanje pogoršanja zdravstvenog stanja nakon utvrđivanja procenta oštećenja organizma, koji sada padaju na teret podnosioca zahtjeva, ali istovremeno je propisano i da, ukoliko se pogoršanje i utvrdi, podnosilac ima pravo na njihovu refundaciju.

Nacrt sadrži i odredbe koje se odnose na postupak isplate i kontrole isplata novčanih sredstava za propisane naknade, kao i odredbe o nadzoru nad primjenom ovog zakona i inspekcijskom nadzoru. Kada je u pitanju postupak povrata neosnovano isplaćenih sredstava, predviđeno je da se isti vrši umanjenjem trebovanja koje kantoni ispostave Federaciji u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Nadalje, predviđeno je da resorno ministarstvo bude organ koji je ovlašten za pokretanje sudskog postupka u slučaju nenamjenskog trošenja sredstava, u ovom slučaju Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. Propisano je da inspekcijski nadzor vrše kantonalni inspektori iz oblasti socijalne zaštite, uz napomenu predlagača da u svim kantonima ne postoje inspektori iz ove oblasti, kao ni na federalnom nivou.

U posljednja dva poglavlja Nacrta sadržane su prekršajne te prelazne i završne odredbe, a iznosi predviđenih novčanih kazni ostali su isti kao u trenutno važećem propisu koji reguliše ovu oblast.