Pitanje: Poštovani zastupnici,Molim vas da prilikom razmatranja Nacrta zakona o djelatnosti psihologa razmotrite i date odgovor na sljedeća pitanja:1. Kome smetaju pedagozi-psiholozi? Ko će imati štetu od toga da u zakonu budu prepoznate diplome pedagoga-psihologa kao sručnjaka koji godinama uspješno obavljaju psihološku djelatnost u struci? Zar nećemo prepoznavanjem njhovih kompetencija u okviru zakona dobiti više kompetentnih stručnjaka koji su potrebni, a time imati i regulisanu psihološku djelatnost?2. Želite li kao predstavnici vlasti poručiti mladim i obrazovanim kompetentnim stručnjacima, pedagozima-psiholozima da nisu dobrodošli i dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u svojoj zemlji u kojoj su stekli obrazovanje, a u zemljama Evropske unije im se priznaju kompetencije i diplome i mogu obavljati psihološku djelatnost?2. Želite li usvojiti zakonski okvir u formi koji će reći da nisu dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u Bosni i Hercegovini, ali su dovoljno dobri da budu psiholozi nijemicma i austrijancima?3. Želite li osporiti diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom univerzitetu, i usvajanjem zakonskog okivra koji ne priznaje te diplome, im poručiti da im je bolje da idu iz BiH, ili "kupe" diplome na privatnim univerzitetima "polažući" razliku predmeta, koja treba potvrditi njihove već stečene kompetencije?

Pitanje: Poštovani u skladu sa navedenim - Pedagozi - psiholozi u BiH kao kompetentni stručnjaci pishološku djelatnost uspješno obavljaju dugi niz godina. Univerzitet u Tuzli odsjek Pedagogija - psihologija zadnjih 18 godina iznjedrio je preko 1000 pedagoga - psihloga koji uspješno rade godinama u oblasti odgoja, obrazovanja, zdravstva, socijalnih usluga itd. Napominjeno državni fakultet koji je licenciran od strane MON Tuzlanskog kantona. Diploma pedagoga psihologa stečena na Univerzitetu u Tuzli priznata je i u zemljama Evropske unije i svijeta, a naša država nam osporava, što je sramotno i za svaku osudu. Nacrtom Zakona o djelatnosti psihologa ne samo da nisu prepoznate kompetencije pedagoga psihologa nego nisu nikako uzete u obzir. Stoga je nužno da se Nacrt zakona o djelatnosti psihologa izmjeni i da se u tekstu Prijedloga Zakona diplomirani pedagozi - psiholozi , bachelori pedagogije - psihologije priznaju i prepoznaju kao jednakopravni psihološki djelatnici.Smatrate li Vi koji sjedite na tim mjestima da je ovo nehumano, diskriminatorno, da tjerate mlade obrazovane ljude da odlaze iz ove zemlje, ti ljudi su čisto pošteno završili svoje studije, na državnom fakultetu koji nisu studenti izmislili , čiji roditelji su dali zadnji atom snage da ih školuju, među kojima su djeca šehidskih porodica, ja sam jedna od tih, i sad se nađe neko nakon 10, 20. godina da osporava zanimanja.

Pitanje: Poštovani,U skladu s navedenim, zanima me kakav je status studenata koji su tokom dodiplomskog studija stekli zvanje profesor Psihologije i sociologije - bachelor, te tokom II ciklusa - diplomskog studija stekli zvanje magistra Psihologije na Nastavničkom fakultetu Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru? Čitajući prijedloge i raspravu između jednopredmetnih i dvopredmetnih studija, zanima me da li to znači da kompetentnost diplomiranih psihologa (posebno magistra psihologije) određuje samo broj stručnih predmeta na studiju? Da li to znači da diplomirani magistar psihologije (prethodno jednopredmetni studij) vrijedi više od diplomiranog magistra psihologije (prethodno dvopredmetni studij, pa magisterij) koji ima objavljene naučne radove i druge edukacije uz svoje ime? Ko može sa takvom sigurnošću tvrditi i kleti se u superiornu kompetentnost jednopredmetnog studija, samo kao takvog? Uz današnju sociokulturološku klimu, te tendenciju studenata da naučeno zaborave za kratak rok, dijelom zbog mehaničkog usvajanja materijala (što postaje sve češči slučaj), koliko je pouzdano procjenu kompetencije bazirati na osnovu "jednopredmetnosti" ili "dvopredmetnosti" određenog studija? Naše javne ustanove (Univerziteti) su jasno odredili i pod akreditacijom osmislili nastavne planove i programe i kompetencije koje se stiču nakon uspješnog apsolviranja istih studija, te da li donošenje ovog zakona znači podrivanje javnih ustanova i proglašavanje istih nestručnim, nekompetentnim i neozbiljnim? Opasnost nepoštivanja ovih studija (profesor psihologije i sociologije - bachelor, do magistra psihologije, te pedagoga-psihologa do magistra psihologije) leži u izjednačavanju naših javnih univerziteta sa nelegitimnim/nepriznatim privatnim univerzitetima. Da li će sutra bolje prolaziti i nositi etiketu kompetentnosti tajno zaprimljena, ali nepriznata diploma sa nepriznatog privatnog univerziteta, samo zbog toga što je bazirana na jednopredmetnom studiju? Hoćemo li time samo otvoriti jedan akademski autoput za kupovanje diploma jednopredmetnog studija psihologije i sve više resursa ulagati u otkrivanje nepravilnosti u vezi s tim, koje mogu trajati godinama? Pod izgovorom stručnosti, koliko stručnih pojedinaca će ostati zakinuto za rad u području svoje kompetentnosti?Unaprijed hvala na odgovoru i srdačan pozdrav!