Admir Čavalić rođen je u Tuzli 4.10.1987. godine. Ekonomski je analitičar, predavač i istraživač, koji je najpoznatiji kao osnivač udruženja "Multi". U Tuzli je završio osnovnu školu "Jala" i Gimanziju "Meša Selimović". Krajem 2011. završava Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli gdje je naknadno odbranio dva magistarska rada (2015 i 2017. godine). Trenutno je doktorant i asistent predavač na navedenom fakultetu. Od neformalnog obrazovanja, izdvaja se LAAD program pod mentorstvom Francisa Fukuyame (Sarajevo, Bosna i Hercegovina), Atlas Leadership Academy pod mentorstvom Tom G. Palmer (Fairfax, SAD) i CPR istraživačka škola (Koči, Indija). Od 2021. godine, Čavalić je vijećnik u Gradskom vijeću Tuzla ispred Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH).
2018. godine u biografskom lesikonu "Ko je ko u Bosni i Hercegovini", Admir Čavalić je uvršten među najutjecajnije osobe u Bosni i Hercegovini, čija djela i akcije pozitivno doprinose toj zemlji.
Pitanje: Da li smatrate da bi ovaj zakon trebalo ponovo mijenjati i ukinuti neradnu nedjelju, s obzirom na to da brojni pokazatelji ukazuju da trenutni sistem nije dobar ni za radnike, ni za poslodavce, ni za građane?
Odgovor:
Poštovanje,
Zahvaljujem na javljanju. Prije svega da navedem da u praksi trenutno nemamo "neradnu nedjelju" - taj izraz se koristi politički/populistički od pojedinih (ponekad i od strane nadležnog Ministarstva) sa ciljem dobivanja određenih političkih poena. Ispravno bi bilo ovo stanje definisati kao zabranu rada nekim prodajnim objektima - dakle ne svim prodajnim objektima, ne zabranu rada radnicima, niti na području čitave Bosne i Hercegovine. Tako da imamo nekakav Frankenštajn model kakav ne postoji u svijetu. Zbog toga je jasno da nije riječ o mjeri koja se pravila zarad radnika, trgovaca, potrošača, ili opšteg dobra, već kako bi se udovoljilo par velikih trgovinskih lanaca, ili pak pokušao dobiti neki politički poen, glas na izborima (mada izgleda da od toga nema ništa, čim se moraju organizovati nekakve konferencije kako bi se pokazalo da nešto što očigledno ne djeluje, pak djeluje).
Zakon o unutrašnjoj trgovini treba mijenjati. Lično sam prepoznao opasnost ove mjere već tokom 2023. godine kada smo imali Nacrt Zakona. Imate moje analize, naučne i stručne radove koje govore o tome - pad broja zaposlenih u trgovini, veći broj dragstor objekata, povećanje broja bolovanja, a kako bi radnici uspjeli šta uraditi tokom radne sedmice, prebacivanje fiskalnog prometa u Hrvatsku, RS, Brčko distrikt, Srbiju itd. Sve u svemu, ne mogu navesti niti jedan pozitivan rezultat ove mjere. Da se vratimo na Zakon - isti su podržali i vladajući, i veći dio opozicije - jer je riječ o populizmu. Teško je očekivati da će ga sada neko mijenjati, naročito u izbornoj godini.
Šta je realno da se uradi? Kao u Hrvatskoj ili Crnoj Gori, najbolje bi bilo da se podnese Zahtjev za ocjenu ustavnosti ovog Zakona. Ubijeđen sam da Ustav naše zemlje ne dozvoljava tako očiglednu diskriminaciju kao ovu (mogu kladionice, pekare, ne može mesnica, može hljeb, ne može dječija hrana, može Orašje, ne može ostatak FBiH, može RS i BD, FBiH ne, može dragstor, normalne trgovine ne...itd. itd. itd.). Živimo u europskoj zemlji, sa modernim Ustavom, tako da očekujem da bi to palo na Ustavnom sudu.
Tako da preporučujem da svi radimo i lobiramo u tom pravcu - imam informacije da Zahtjev za ocjenu ustavnosti postoji, ali trenutno niko neće da ga pošalje - urgirati kod rukovodstva FBiH, ili pak zastupnika (treba 1/3) - imate moj potpis za, ili pak kod Vlade FBiH. Mislim da bi čak i oni koji su predložili Zakon potajno voljeli da sve ovo Ustavni sud završi i restartuje greške (jer su ih svjesni, ali zbog Orašja ne mogu mijenjati Zakon).
Svako dobro i ako trebate dodatne informacije, stojim na raspolaganju.
dr. sc. Admir Čavalić, zastupnik i predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Parlamenta FBiH