-
-
Safet Omerović
Broj pitanja: 8Broj odgovora: 0 - Stranka
- SBiH
- Parlament
- Parlament Federacije BiH
- Dom parlamenta
- Predstavnički dom
- Kratka biografija
Safet Omerović rođen je 18. 9. 1953. godine u Konjicu.
Osnovnu školu, kao i gimnaziju 1972. godine, završio je u Konjicu, a Medicinski fakultet u Rijeci 1977. Od 1978. godine radi kao ljekar u RMC “Dr. Safet Mujić” Mostar. Specijalizaciju iz urologije završava 1985. godine na Urološkoj klinici u Zagrebu, a na Sveučilištu u Zagrebu postdiplomski studij hirurških disciplina, Odsjek urologija. Od 1997. obavlja dužnost generalnog direktora RMC “Dr. Safet Mujić” Mostar. Zvanje primarijusa stiče 1998. godine.
Doktorirao je u Tuzli 2009. godine. Priključio se Stranci za BiH (SBiH) 2000. godine i bio je predsjednik Gradskog i Kantonalnog vijeća te član Predsjedništva stranke sve do istupanja 2014. godine. U stranku se vratio u oktobru 2021. godine kao predsjednik Gradskog savjeta Mostara Stranke za Bosnu i Hercegovinu.
Dva puta, na izborima 2000. i 2002. godine, osvajao je mandat zastupnika u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), a četiri godine kasnije postao je zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. Mandata se odrekao kada je 2007. godine imenovan za ministra zdravstva FBiH.
Omerović je od 2010. do 2014. godine bio zastupnik u Skupštini HNK-a. Narednih osam godina nije se kandidirao.
- Izborna jedinica
- 9
- Pozicija
- Broj osvojenih glasova
- 1465
Pitanje: Poštovani,Da li podržavate usvajanje nacrta koji eksplicitno diskriminira veliki broj stručnjaka (više od 1100 diplomiranih pedagoga-psihologa i bachelora pedagogije-psihologije, kao i više od 80 magistara psihologije) koji svoj posao odgovorno, stručno i savjesno obavljaju u ustanovama koje su temelj našeg društva: odgojno-obrazovne ustanove, centri za socijalni rad, klinički centri i druge ustanove u kojima se bavi mentalnim zdravljem građana Bosne i Hercegovine?Usvajanjem ovog nacrta izlažemo se opasnosti da prepustimo moć grupi pojedinaca koji bi na osnovu svoje subjektivne definicije "psihologa stručnjaka" određivali ko je to "dobar" psiholog, a ko ne. Također, navodi se da se nacrtom nastoji riješiti problem "upitne pouzdanosti i valjanosi korištenog psihološkog instrumentarija". Međutim, niti u jednom dijelu zakona nije regulisana metodologija za procjenu pouzdanosti i valjanosti psihološkog mjernog instrumenta, jednog od glavnih oruđa u radu psihologa. Također, današnja realnost ukazuje da odgovorni psiholozi imaju malu motivaciju za korištenje pouzdanih i valjanih mjernih instrumenata i često se zadovoljavaju sa onim što imaju, odnosno znaju da koriste. Zbog toga ponovo se vraćamo na istu priču. Pojedinci će moći da prave odluke šta je to "dobra praksa", bez razmatranja objektivnih kriterija i provođenja istinskih, naučnih principa koji proizlaze iz psihološke nauke i direktno se ulijevaju u praksu.Bojim se da ćemo ovim nacrtom postići ono što se navodno želi izbjeći: još veće povećanje nekompetentosti u području psihološke djelatnosti i povećanje vjerovatnoće da će stručne osobe koje ovaj zakon prepoznaje, zbog nedostatka znanja i iskustva, praviti kardinalne pogreške u svom radu. Zaključno, ovaj nacrt bi potencijalno mogao štetiti ne samo pedagozima-psiholozima, nego i našem društvu uopće. Da li smatrate da na ovakav način šaljete poruku građanima Bosne i Hercegovine da se u našoj državi ne cijeni trud i rad i dugogodišnji napori u sticanju stručnih znanja i kompetencija? Drugim riječima, da li u definiciji "izvrsnosti" u našem društvu izostaje profesionalnost, stručnost i kompetentnost?Unaprijed hvala na odgovoru.