Silva Banović rođena je 10. 12. 1988. godine u Zavidovićima. U Ozimici je završila Osnovnu školu “Fra Grga Martić”. Opću gimnaziju pri Katoličkom školskom centru “Don Bosco” Žepče završila je 2007. godine. Iste godine upisala je Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, usmjerenje Logopedija i surdoaudiologija. Diplomirala je 2011. godine te je nagrađena Zlatnom plaketom Univerziteta u Tuzli. Postdiplomski studij na Edukacijsko‐rehabilitacijskom fakultetu Univerziteta u Tuzli upisala je 2012. godine te magistarski rad obranila 2014. godine. Godinu kasnije upisala je doktorski studij na istom fakultetu. U zvanje više asistentice izabrana je 2016. godine. Od akademske 2016/2017. godine članica je Odbora Fonda za stipendiranje i nagrađivanje studenata dodiplomskog studija i naučno i stručno usavršavanje zaposlenika. Autorica je i koautorica nekoliko naučnih i stručnih radova. Iskustvo u struci stekla je radeći kao logoped pri Dnevnom centru za djecu s posebnim potrebama u Maglaju gdje je također jedan period obavljala i dužnost v.d. direktorice. Kao stručna saradnica-logoped sarađivala je s predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama na području općine Žepče.
Pitanje: Da li smatrate da bi ovaj zakon trebalo ponovo mijenjati i ukinuti neradnu nedjelju, s obzirom na to da brojni pokazatelji ukazuju da trenutni sistem nije dobar ni za radnike, ni za poslodavce, ni za građane?
Odgovor:
Uvaženi/a,
Držim da zakon ne bi trebalo mijenjati u smjeru ukidanja neradne nedjelje, već ga eventualno treba dodatno unaprijediti kako bi se bolje zaštitili radnici i istovremeno pronašla održiva rješenja za poslodavce i građane.
Neradna nedjelja predstavlja važan standard koji radnicima omogućava više vrijemena za obitelj kao i očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja. U uslovima gdje su radnička prava često već narušena, ukidanje ovakve mjere bi dodatno pogoršalo njihov položaj.
Umjesto ukidanja, fokus može biti na:
-boljoj organizaciji rada i rasporedu rada,
-eventualnim izuzecima za djelatnosti gdje je rad nedjeljom nužan, uz adekvatnu regulaciju i nadzor,
-pravednoj naknadi za rad nedjeljom tamo gdje je dozvoljen, uz jačanje kontrole poštivanja radnih prava.
Zaštita radnika mora biti jedan od prioriteta ozbiljne politike koja za cilj ima razvoj društva. Društvo koje ne štiti pravo na odmor i dostojanstven rad dugoročno trpi i ekonomske i socijalne posljedice.
S uvažavanjem,
doc.dr.sc. Silva Banović