Dajana Čolić rođena je 15. 11. 1979. godine u Tuzli. Osnovnu školu završila je u Lukavcu, Srednju medicinsku školu u Tuzli, a na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu stekla je zvanje doktorice stomatologije. Uposlenica JZU Dom zdravlja Lukavac postala je 2006. godine, prvo kao stomatologinja, a 2012. godine kao specijalistica dječije i preventivne stomatologije. U periodu od 2010. do 2017. godine obavljala je dužnost generalne sekretarke Udruženja stomatologa Federacije Bosne i Hercegovine. U istom periodu učestvovala je u pripremi i izdavanju stručnog časopisa “Bilten stomatologia BiH”, u kojem je objavila i niz radova.
U periodu maj – juli 2017. godine obavljala je dužnost v. d. direktorice JZU Dom zdravlja Lukavac. Od 2017. godine predsjednica je Savjeta za zdravstvo i Kantonalnog odbora Demokratske fronte Tuzlanskog kantona (TK). U julu 2019. godine imenovana je za ministricu zdravstva u Vladi TK, te tu funkciju obavlja do kraja mandata. Od 5. 2. 2020. godine predsjednica je Kriznog štaba Ministarstva zdravstva TK. Bila je kandidatkinja na Lokalnim izborima 2020. godine.
Pitanje: “Auf Basis der Unterlagen können wir die Gleichwertigkeit des Abschlusses mit einem Bachelor of Science in Psychologie an einer deutschen Hochschule mit Schwerpunkten in Pädagogischer Psychologie und Klinischer Psychologie bestätigen”. Zar nije žalosno da nas nijemci priznaju i kako vidite u izvodu iz nostrifikacije poseban naglasak na razvijene kompetencije stavljaju na na KLINIČKU PSIHOLOGIJU koju zgaovornici zakona o psihološkoj djelatnosti bez pedagoga-psihologa najviše ističi kao prepreku da budu u istom prepoznati. Samo u BiH se naša pedagogija-psihologija ne uvažava. Nostrificirane diplome pedagoga-psihologa u zemljama Evropske unije su dostupne i širit će se društvenim mrežama, a vi onda objašnjavajte mladima koji odlaze zašto ih vlastita država osporava ukoliko usvojite zakonski okvir kojim neće biti prepoznati.
Pitanje: Poštovani zastupnici,Molim vas da prilikom razmatranja Nacrta zakona o djelatnosti psihologa razmotrite i date odgovor na sljedeća pitanja:1. Kome smetaju pedagozi-psiholozi? Ko će imati štetu od toga da u zakonu budu prepoznate diplome pedagoga-psihologa kao sručnjaka koji godinama uspješno obavljaju psihološku djelatnost u struci? Zar nećemo prepoznavanjem njhovih kompetencija u okviru zakona dobiti više kompetentnih stručnjaka koji su potrebni, a time imati i regulisanu psihološku djelatnost?2. Želite li kao predstavnici vlasti poručiti mladim i obrazovanim kompetentnim stručnjacima, pedagozima-psiholozima da nisu dobrodošli i dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u svojoj zemlji u kojoj su stekli obrazovanje, a u zemljama Evropske unije im se priznaju kompetencije i diplome i mogu obavljati psihološku djelatnost?2. Želite li usvojiti zakonski okvir u formi koji će reći da nisu dovoljno dobri da obavljaju psihološku djelatnost u Bosni i Hercegovini, ali su dovoljno dobri da budu psiholozi nijemicma i austrijancima?3. Želite li osporiti diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom univerzitetu, i usvajanjem zakonskog okivra koji ne priznaje te diplome, im poručiti da im je bolje da idu iz BiH, ili "kupe" diplome na privatnim univerzitetima "polažući" razliku predmeta, koja treba potvrditi njihove već stečene kompetencije?
Pitanje: Poštovani,Da li smatrate da će usvajanje Zakona o djelatnosti psihologa koji ne prepoznaje kompetentne stručnjake i diplome pedagoga-psihologa stečene na javnom Univerzitetu u Tuzli, a istovremeno su iste priznate u zemljama Evropske unije donijeti dobro našoj zemlji? Da li smatrate da će psiholog koji tek završi studij i odradi pripravnički staž biti kompetentniji stručnjak od pedagoga-psihologa koji prema kompetencijama stečenim na studiju obavlja psihološku praksu dugi niz godina?
Pitanje: Poštovani,Da li smatrate da treba podržati zakon koji osporava kompetencije pedagoga-psihologa koji godinama u praksi uspješno bavljaju psihološku djelatnost i doprinose društvu? Da li trebaju napustiti svoju zemlju da bi bili priznati?
Pitanje: Zašto su od neradne nedjelje izuzete, naprimjer, cvjećare, pekare, suvenirnice, dragstori koji rade 24 sata? Koja je razlika između tih radnika i onih koji rade u trgovini?