Rejhana Dervišević rođena je u Tuzli 7. 9. 1963. godine. Dervišević je stekla titulu doktorice tehničkih nauka iz područja geologije. Angažovana je kao redovna profesorica na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli te je voditeljica studijskog odsjeka Geologija.
Autorica je i koautorica mnogih univerzitetskih udžbenika, knjiga, monografija, kao i brojnih naučnih i stručnih radova. Glavna je urednica časopisa Glasnik RGGF-a te članica više radnih grupa i komisija u različitim projektima Evropske unije, Tempus i Erasmus+ projekata. Socijaldemokratskoj partiji BiH (SDP BiH) pridružila se 2010. godine, a bila je članica SKJ-a od 1980. godine. Od 2016. do 2020. godine bila je vijećnica u Gradskom vijeću Grada Tuzla. Članica je Predsjedništva Gradskog odbora SDP-a Tuzla te članica Komisije za ravnopravnost spolova u Gradskom vijeću Tuzle. Predsjednica je Kantonalnog savjeta za obrazovanje.
Članica je međunarodne humanitarne organizacije Lions Clubs International i aktivistkinja ekološkog pokreta EKO ZELENI Tuzla.
Odgovor:
Gorivo bi odavno bilo jeftinije da Prijedlog zakona o dopuni Zakona o akvizama mjesecima ne stoji zaključan u ladici Doma naroda.Mi smo u Predstavničkom domu, svoj dio posao završili i dali zeleno svjetlo za ukidanje akciza kako bismo olakšali život građanima i privredi. Međutim, zakon je zapeo u Domu naroda zbog već dobro poznatih političkih blokada i kalkulacija koje dolaze prvenstveno iz vladajućih struktura u Republici Srpskoj. Dom naroda trenutno služi kao kočnica za sve što bi građanima donijelo direktno finansijsko olakšanje. Mi nećemo odustati od pritiska da se ovaj zakon konačno stavi na dnevni red i usvoji.
Pitanje: Sta je s ovim zakonom? do kad ce se taksi zaustavljati daleko od trotoara na sred ceste i jadni taksisti placati kazne kad invalidima i trudnicama stanu na prosirenje?
Odgovor:
Prijedlog izmjena i dopuna Zakona usvojen je u Predstavničkom domu, ali još uvijek čeka usvajanje u Domu naroda.
To je razlog zbog kojeg taksisti još uvijek biraju između dvije loše opcije, da putnika prime ili iskrcaju na način koji ugrožava sigurnost saobraćaja ili da rizikuju kaznu za postupanje koje je često sigurnije od zaustavljanja nasred kolovoza, a naročito kad su u pitanju trudnice, starije osobe i osobe s invaliditetom.
Očekujemo da će Dom naroda uskoro završiti svoj dio posla.
Pitanje: Podržavate li usvajanje ovog zakona?
Odgovor:
Moj stav o ustaškim simbolima i sloganima je jasan i nikada se neće mijenjati: kao antifašista i osoba posvećena zajedničkom životu, smatram da je zabrana takvih simbola civilizacijski minimum i obaveza prema žrtvama. Zato, u načelu, apsolutno podržavam svaku inicijativu i svaki zakon koji ide u pravcu iskorjenjivanja fašizma i govora mržnje iz našeg javnog prostora.
Dakle, moj odgovor je – DA za zabranu, ali pod uslovom da kroz parlamentarnu proceduru i amandmane osiguramo da zakon bude potpun, neselektivan i primjenjiv na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Naš cilj ne smije biti stvaranje novih političkih rovova, već donošenje rješenja koje će istinski zaštititi dostojanstvo svakog građana naše zemlje, na način da će natjerati nadležna ministarstva i pravosuđe da oštro i dosljedno kažnjavaju svako izazivanje nacionalne i vjerske mržnje.
Pitanje: Smatrate li da bi zabrana upotrebe ustaških simbola i slogana doprinijela smanjenju govora mržnje i društvenih podjela u Bosni i Hercegovini?
Odgovor:
Kao osoba koja duboko vjeruje u antifašističke temelje naše zemlje, smatram da zabrana ustaških, ali i svih drugih fašističkih simbola i slogana, nije samo pitanje smanjenja govora mržnje, nego i opstanka Bosne i Hercegovine kao zajedničkog doma svih njenih građana i svih onih koji je vole i osjećaju kao svoju Domovinu.
Ustaški simboli i slogani direktno prizivaju ideologiju koja je sistemski istrebljivala ljude zbog njihovog imena, vjere ili nacije. Dopustiti javnu upotrebu takvih simbola pod izgovorom “slobode govora” je uvreda za žrtve, ali i prijetnja zajedničkom životu .
Da bi zabrana imala puni efekat na smanjenje društvenih podjela, ona ne smije biti selektivna. Državni parlament mora usvojiti zakon koji će jednako tretirati i ustaške i četničke i sve druge simbole kolaboracionističkih i fašističkih pokreta iz prošlosti.
Zakon je vrlo važan korak naprijed, ali borba se mora nastaviti kroz obrazovanje od najranije dobi. Sama zabrana na papiru neće preko noći izbrisati mržnju. Pored kaznene politike, nama treba sistemsko obrazovanje. Moramo mlade ljude učiti solidarnosti, poštovanju i razumijevanju, a ne da nam omladina raste u vakuumu istorijskog revizionizma.
Pravi patriotizam se ne dokazuje podjelama, nego odbranom dostojanstva svakog čovjeka u našoj zemlji. Zabrana simbola mržnje je poruka da je Bosna i Hercegovina društvo u kojem se niko ne smije osjećati uplašeno ili manje vrijedno zbog onoga što jeste.
Pitanje: Smatrate li da bi pojednostavljivanje procedure za ponovno sticanje državljanstva BiH doprinijelo jačanju veza s dijasporom i povratku građana u Bosnu i Hercegovinu?