Pitanje: Poštovani, želim svakako pozdraviti napore koji su uloženi u pravljenje jednog ovako važnog Zakona koji bi regulisao rad psihologa ali želim također iskazati svoje nezadovoljstvo što isti taj zakon onemogućava rad mnogima koji se također bave psihološkom djelatnošću i što bi usvajanjem ovog zakona ogroman broj stručnog kadra bio ispušten iz vida i mislim da bi se time građanima BiH najviše nanijela šteta. Pošto sam sa TK, dvopredmetni odsijek pedagogija-psihologija je bio jedina opcija dugo godina prije nego što je razdvojen. Pored formalno stečenog obrazovanja mnoge moje kolege i kolegice su dodatno ulagali u sebe i stručno usavršavanje, stekli su subspecijalistička znanja iz oblasti psihoterapije (mnogi od njih izvan granica BiH uključujući i moju malenkost) i vrijedno i odgovorno rade u institucijama i nevladinim organizacijama. Posjećuju stručne kongrese, rade pod supervizijom, obnavljaju licence, sve u cilju održavanja kvalitete rada. Ukoliko se zanemari doprinos pedagoga-psihologa u obavljanju cjelokupne psihološke djelatnosti u BiH mislim da će time Parlament FBiH negirati institicije države koja je iznjedrila ovu struku što je samo po sebi problematično i nelogično.Ukoliko je jedan od glavnih argumenata "Psihologa" što "pedagozi-psiholozi" ne mogu samostalno obavljati psihološku djelatnost zbog toga što nemaju adekvatno znanje o korištenju psiholoških testova i mjernih instrumenata, to ne može biti argument za nebavljenje psihološkom djelatnošću! Zakonom se itekako može regulisati i ova oblast kako bi se prevenirala moguća zloupotreba koja bi bila svakako bila kontrolirana od strane komore psihologa. Svaki konkurs zahtijeva specifične uvjete rada i poslodavac je taj koji u skladu sa svojim potrebama traži osobu osposobljenu za mjerenje i dijagnostiku. Zbog toga smatram da i ovaj argument nije valjan. Treća stvar koju bih volio potcrtati je ta da su diplome pedagoga-psihologa priznate u inostranstvu i moguće ih je nostrifikovati na većini fakulteta jer je fakultet u svom nastavnom planu i programu imao zastupljene sve sadržaje i predmete propisane Evropskim okvirima i minimalnim standardima za obrazovanje, trening psihologa prema regulativama EuroPsy evropskog certifikata za psihologiju. Sto im omogućava samostalno obavljanje psihološke djelatnosti.Postavlja se ozbiljno pitanje, da li će se izostavljanjem pedagoga-psihologa iz Zakona o samostalnom sprovođenju psihološke prakse a u najvećoj mjeri zbog nemogućnosti korištenja mjernih instrumenata, odbaciti sav drugi doprinos i potencijal koji pedagozi-psiholozi mogu da obezbijede BiH društvu ostaje da se vidi. Molim i pozivam sve parlamentarce da ponovno razmotre sve prednosti i mane izostavljanja pedagog-psihologa iz ovog zakona razmišljajući prije svega o našim građanima a onda i o stotinama stručno osposobljenih lica koja bi ovim Zakonom bili diskriminirani i oštećeni.

Pitanje: Podržavate li usvajanje ovog nacrta?

Pitanje: Poštovani u skladu sa navedenim - Pedagozi - psiholozi u BiH kao kompetentni stručnjaci pishološku djelatnost uspješno obavljaju dugi niz godina. Univerzitet u Tuzli odsjek Pedagogija - psihologija zadnjih 18 godina iznjedrio je preko 1000 pedagoga - psihloga koji uspješno rade godinama u oblasti odgoja, obrazovanja, zdravstva, socijalnih usluga itd. Napominjeno državni fakultet koji je licenciran od strane MON Tuzlanskog kantona. Diploma pedagoga psihologa stečena na Univerzitetu u Tuzli priznata je i u zemljama Evropske unije i svijeta, a naša država nam osporava, što je sramotno i za svaku osudu. Nacrtom Zakona o djelatnosti psihologa ne samo da nisu prepoznate kompetencije pedagoga psihologa nego nisu nikako uzete u obzir. Stoga je nužno da se Nacrt zakona o djelatnosti psihologa izmjeni i da se u tekstu Prijedloga Zakona diplomirani pedagozi - psiholozi , bachelori pedagogije - psihologije priznaju i prepoznaju kao jednakopravni psihološki djelatnici.Smatrate li Vi koji sjedite na tim mjestima da je ovo nehumano, diskriminatorno, da tjerate mlade obrazovane ljude da odlaze iz ove zemlje, ti ljudi su čisto pošteno završili svoje studije, na državnom fakultetu koji nisu studenti izmislili , čiji roditelji su dali zadnji atom snage da ih školuju, među kojima su djeca šehidskih porodica, ja sam jedna od tih, i sad se nađe neko nakon 10, 20. godina da osporava zanimanja.

Pitanje: Poštovani,U skladu s navedenim, zanima me kakav je status studenata koji su tokom dodiplomskog studija stekli zvanje profesor Psihologije i sociologije - bachelor, te tokom II ciklusa - diplomskog studija stekli zvanje magistra Psihologije na Nastavničkom fakultetu Univerziteta "Džemal Bijedić" u Mostaru? Čitajući prijedloge i raspravu između jednopredmetnih i dvopredmetnih studija, zanima me da li to znači da kompetentnost diplomiranih psihologa (posebno magistra psihologije) određuje samo broj stručnih predmeta na studiju? Da li to znači da diplomirani magistar psihologije (prethodno jednopredmetni studij) vrijedi više od diplomiranog magistra psihologije (prethodno dvopredmetni studij, pa magisterij) koji ima objavljene naučne radove i druge edukacije uz svoje ime? Ko može sa takvom sigurnošću tvrditi i kleti se u superiornu kompetentnost jednopredmetnog studija, samo kao takvog? Uz današnju sociokulturološku klimu, te tendenciju studenata da naučeno zaborave za kratak rok, dijelom zbog mehaničkog usvajanja materijala (što postaje sve češči slučaj), koliko je pouzdano procjenu kompetencije bazirati na osnovu "jednopredmetnosti" ili "dvopredmetnosti" određenog studija? Naše javne ustanove (Univerziteti) su jasno odredili i pod akreditacijom osmislili nastavne planove i programe i kompetencije koje se stiču nakon uspješnog apsolviranja istih studija, te da li donošenje ovog zakona znači podrivanje javnih ustanova i proglašavanje istih nestručnim, nekompetentnim i neozbiljnim? Opasnost nepoštivanja ovih studija (profesor psihologije i sociologije - bachelor, do magistra psihologije, te pedagoga-psihologa do magistra psihologije) leži u izjednačavanju naših javnih univerziteta sa nelegitimnim/nepriznatim privatnim univerzitetima. Da li će sutra bolje prolaziti i nositi etiketu kompetentnosti tajno zaprimljena, ali nepriznata diploma sa nepriznatog privatnog univerziteta, samo zbog toga što je bazirana na jednopredmetnom studiju? Hoćemo li time samo otvoriti jedan akademski autoput za kupovanje diploma jednopredmetnog studija psihologije i sve više resursa ulagati u otkrivanje nepravilnosti u vezi s tim, koje mogu trajati godinama? Pod izgovorom stručnosti, koliko stručnih pojedinaca će ostati zakinuto za rad u području svoje kompetentnosti?Unaprijed hvala na odgovoru i srdačan pozdrav!

Pitanje: Poštovani predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini,Zašto u zakon o psihološkoj djelatnosti nisu uključeni pedagozi-psiholozi?Smatram da je zakon o psihološkoj djelatnosti potreban i koristan za naše društvo, ali šta ćemo postići ukoliko se usvoji zakon koji ne prepoznaje dio stručnjaka pedagoga-psihologa koji mogu kompetentno obavljati psihološku djelatnost? Zar kao društvo ne bismo dobili više ukoliko u zakonskom okviru prepoznamo stručnjake koji su se obrazovali u svojoj zemlji i koji u ovim izazovnim vremenima mogu stručno i savjesno pružati pomoć i podršku u unapređenju mentalnog zdravlja, što su pokazali i dosadašnjim višedecenijskim angažmanom u psihološkoj djelatnosti. Zar i danas u praksi nemamo slučajeve u kojima stručnjaci koji su u drugim djelatnostima i oblastima završili dvopredmetne studije koji su danas jednopredmetni kao npr. matematika-fizika, biologija-hemija bez problema mogu raditi u struci i obavljati različite djelatnosti?