Pitanje: Poštovani predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini,Zašto u zakon o psihološkoj djelatnosti nisu uključeni pedagozi-psiholozi?Smatram da je zakon o psihološkoj djelatnosti potreban i koristan za naše društvo, ali šta ćemo postići ukoliko se usvoji zakon koji ne prepoznaje dio stručnjaka pedagoga-psihologa koji mogu kompetentno obavljati psihološku djelatnost? Zar kao društvo ne bismo dobili više ukoliko u zakonskom okviru prepoznamo stručnjake koji su se obrazovali u svojoj zemlji i koji u ovim izazovnim vremenima mogu stručno i savjesno pružati pomoć i podršku u unapređenju mentalnog zdravlja, što su pokazali i dosadašnjim višedecenijskim angažmanom u psihološkoj djelatnosti. Zar i danas u praksi nemamo slučajeve u kojima stručnjaci koji su u drugim djelatnostima i oblastima završili dvopredmetne studije koji su danas jednopredmetni kao npr. matematika-fizika, biologija-hemija bez problema mogu raditi u struci i obavljati različite djelatnosti?

Pitanje: “Auf Basis der Unterlagen können wir die Gleichwertigkeit des Abschlusses mit einem Bachelor of Science in Psychologie an einer deutschen Hochschule mit Schwerpunkten in Pädagogischer Psychologie und Klinischer Psychologie bestätigen”. Zar nije žalosno da nas nijemci priznaju i kako vidite u izvodu iz nostrifikacije poseban naglasak na razvijene kompetencije stavljaju na na KLINIČKU PSIHOLOGIJU koju zgaovornici zakona o psihološkoj djelatnosti bez pedagoga-psihologa najviše ističi kao prepreku da budu u istom prepoznati. Samo u BiH se naša pedagogija-psihologija ne uvažava. Nostrificirane diplome pedagoga-psihologa u zemljama Evropske unije su dostupne i širit će se društvenim mrežama, a vi onda objašnjavajte mladima koji odlaze zašto ih vlastita država osporava ukoliko usvojite zakonski okvir kojim neće biti prepoznati.

Pitanje: Poštovani,Da li podržavate usvajanje nacrta koji eksplicitno diskriminira veliki broj stručnjaka (više od 1100 diplomiranih pedagoga-psihologa i bachelora pedagogije-psihologije, kao i više od 80 magistara psihologije) koji svoj posao odgovorno, stručno i savjesno obavljaju u ustanovama koje su temelj našeg društva: odgojno-obrazovne ustanove, centri za socijalni rad, klinički centri i druge ustanove u kojima se bavi mentalnim zdravljem građana Bosne i Hercegovine?Usvajanjem ovog nacrta izlažemo se opasnosti da prepustimo moć grupi pojedinaca koji bi na osnovu svoje subjektivne definicije "psihologa stručnjaka" određivali ko je to "dobar" psiholog, a ko ne. Također, navodi se da se nacrtom nastoji riješiti problem "upitne pouzdanosti i valjanosi korištenog psihološkog instrumentarija". Međutim, niti u jednom dijelu zakona nije regulisana metodologija za procjenu pouzdanosti i valjanosti psihološkog mjernog instrumenta, jednog od glavnih oruđa u radu psihologa. Također, današnja realnost ukazuje da odgovorni psiholozi imaju malu motivaciju za korištenje pouzdanih i valjanih mjernih instrumenata i često se zadovoljavaju sa onim što imaju, odnosno znaju da koriste. Zbog toga ponovo se vraćamo na istu priču. Pojedinci će moći da prave odluke šta je to "dobra praksa", bez razmatranja objektivnih kriterija i provođenja istinskih, naučnih principa koji proizlaze iz psihološke nauke i direktno se ulijevaju u praksu.Bojim se da ćemo ovim nacrtom postići ono što se navodno želi izbjeći: još veće povećanje nekompetentosti u području psihološke djelatnosti i povećanje vjerovatnoće da će stručne osobe koje ovaj zakon prepoznaje, zbog nedostatka znanja i iskustva, praviti kardinalne pogreške u svom radu. Zaključno, ovaj nacrt bi potencijalno mogao štetiti ne samo pedagozima-psiholozima, nego i našem društvu uopće. Da li smatrate da na ovakav način šaljete poruku građanima Bosne i Hercegovine da se u našoj državi ne cijeni trud i rad i dugogodišnji napori u sticanju stručnih znanja i kompetencija? Drugim riječima, da li u definiciji "izvrsnosti" u našem društvu izostaje profesionalnost, stručnost i kompetentnost?Unaprijed hvala na odgovoru.

Pitanje: Smatrate li da će usvajanje ovog zakona doprinijeti boljoj zaštiti građana od naglog rasta cijena?

Pitanje: Da li smatrate da bi ovaj zakon trebalo ponovo mijenjati i ukinuti neradnu nedjelju, s obzirom na to da brojni pokazatelji ukazuju da trenutni sistem nije dobar ni za radnike, ni za poslodavce, ni za građane?